“Sila arhitekture”, “kraljica zaobljenih formi”, žena koja je trasirala put futurističkom dizajnu, preminula je prošle sedmice u bolnici u Miamiju u 65. godini. Vijest o smrti slavne arhitektice i po mnogo čemu, o tome ćemo pisati u nastavku teksta, briljantne žene, iznenadila je mnoge. U bolnici u Miamiju Zaha Hadid se liječila od bronhitisa. Niko nije očekivao da će dobiti infarkt
Prvi put sam Zahu Hadid vidjela u Patrick Cox prodavnici u Draycott aveniji, okruženu s mnogo pari cipela i shopping asistenata, bilježi bivša urednica “The Guardian Space” magazina Caroline Roux. Od 2005. godine ona je freelancer novinar koji piše o umjetnosti i arhitekturi za prestižne novine kao što su “Wallpaper”, “Vanity Fair UK”, “W magazine”, “Vogue Italia” i “Harpers Bazaar”. Trenutno je zamjenica urednika “The Gentlewoman” magazina. Bile su to rane devedesete, nastavlja ona, Cox shop je bio mjesto na kojem se treba biti. Teškom mukom sam štedjela za par crnih željenih cipela, ali žena nasuprot mene, sva obučena u Issey Miyake, očito je imala “lopovskiji” ukus i mnogo više novca od mene. “To je Zaha Hadid”, šapuće mi glasom punim strahopoštovanja moj shopping kompanjon, mladi arhitekt. Zaha odjednom pokazuje na jedan par cipela: “Želim ove. Spakirajte i ostalo za mene”, čujem je kako govori. Zaha je uvijek bila žena ekspanzivnog stila.
“Sila arhitekture”, “kraljica zaobljenih formi”, žena koja je trasirala put futurističkom dizajnu, preminula je prošle sedmice u bolnici u Miamiju u 65. godini. Vijest o smrti slavne arhitektice i po mnogo čemu, o tome ćemo pisati u nastavku teksta, briljantne žene, iznenadila je mnoge. U bolnici u Miamiju Zaha Hadid se liječila od bronhitisa. Niko nije očekivao da će dobiti infarkt.
Arapski jezik
Sve što u svijetu nosi naziv intelektualca, umjetnika, političara…, izrazilo je sućut i žaljenje zbog njene smrti. Čak i njena ljuta, muška konkurencija. Predsjednica Royal Institute of British Architectsa (RIBA), Jane Duncan kaže: “Dame Zaha Hadid je bila inspirativna žena, vrsta arhitekte kakav samo sanjati možete da jednog dana budete, vizionar i veoma ekperimentalna, njena ostavština, usprkos njenoj mladoj dobi, jeste impresivna. Iza sebe ostavlja opus od zgrada do namještaja i automobila, koji oduševljavaju i zapanjuju ljude širom svijeta. Svijet arhitekture izgubio je zvijezdu. I uistinu, tokom tri decenije ona se kroz svoj rad, upuštala u područja u koja bi rijetko ko pomislio da zakorači. Nema sumnje da je kod mnogih kolega svojim talentom izazivala i lavinu ljubomore. Bila je kultni arhitekt globalnog utjecaja, koji je zauvijek pomjerio kulturu arhitekture i način na koji doživljavamo zgrade.
– Kada je moj sin bio veoma mlad, Zaha mu je pokazala kako se piše njegovo ime na arapskom. To je bio trenutak kada sam shvatila genezu njenog izuzetnog arhitektonskog jezika – kaže uspješna britanska arhitektica Amanda Levete.
No, njen put je bio težak. U Velikoj Britaniji, gdje je živjela posljednjih trideset godina, kao da je bila i najmanje radno angažirana. Njena najveća ostavština u Britaniji je Vodeni stadion za Olimpijadu. Prosto je nevjerovatno da je bila zanemarena toliko u zemlji u kojoj je provela više od pola životnog vijeka. Da li je to zato što je ona porijeklom Iračanka, a time i strankinja, uprkos činjenici da ima britansko državljanstvo, pitaju se britanski novinari. Ili zato što je žena? Ili pak zato što je teška? Modni dizajner Hussein Chalayan je opisuje kao mješavinu srca, mozga, vatre i humora. Njena kancelarija u Clerkenwellu, u Engleskoj, nije bila za svakoga. Neki se nisu znali nositi s intenzitetom ovog mjesta, te nisu ni ostajali dugo. I uistinu, ona nije uvijek bila ljubazna i šamantna, neke uposlenike je gledala u oči i obraćala im se sa – kako se zoveš? “Arhitektura je teška”, imala je običaj reći. No, sve navedeno je nije spriječilo da potuče konkurenciju i dobije poslove u Americi, Kini, Abu Dhabiju, Njemačkoj, Španiji, Švicarskoj, odnosno u svakoj zemlji čije ime na karti svijeta se može naći.
Zašto se Zahi Hadid otežavalo sve u odnosu na njene muške kolege, pita se novinar “The Guardiana” dok komentira činjenicu da je slavna arhitektica bila prinuđena prekinuti intervju na BBC radiju zbog neumjesnih i agresivnih pitanja o izgradnji stadiona za Svjetsko fudbalsko prvenstvo u Kataru 2020. godine, te projektu izgradnje Olimpijskog stadiona u Tokiju.
Uporno je objašnjavala, što je na kraju BBC radio i potvrdio i izvinio se kraljici arhitekture, da nijedan radnik nije poginuo na izgradnji katarskog stadiona, i da ona nije odustala od konkursa za projektovanje stadiona u Japanu, već da je riječ o ogromnom skandalu i ljubomori japanskih arhitekata, koji su se masovno prijavili na internacionalni konkurs na kojem je ona pobijedila.
Na kraju, dizajn novog stadiona koji je uradila Zaha Hadid i zvanično je skinut s liste. Novi dizajn japanskog arhitekte Kengo Kumae koštao je blizu 1,2 milijarde dolara, što je za 800.000 dolara manje od Zahinog dizajna. Da je usvojen njen prijedlog, bio bi to i najskuplji stadion u historiji sporta.
Hadidin dizajn je u posljednjem trenutku odbijen, a razlog je, jedni tvrde što je bio preskup, a drugi navodno zbog toga što je ministar nauke i sporta Japana Hakubuna Shinamoure, koji je bio vjetar u leđa za ovaj dizajn, dao ostavku. Japanska arhitekt Kuma je dobio posao, ali je kritiziran kako je prisvojio Zahin dizajn. No, njenim preprekama ovdje nije kraj, koliko god nevjerovatno zvučalo, nerijetko se znala bistriti pamet i o tome da li ona uopće treba dizajnirati građevine u zemljama u kojima vlada diktatura!?
Međutim, sve ove bitke s vjetrenjačama Hadid je dobila, ističući kako mnoga pitanja koja su joj postavljana nikada ne bi bila postavljena da je posao za projektovanje ovih, izuzetno važnih i skupih projekata dobio kojim slučajem muškarac.
– Nisam dio ove takozvane muške mreže, tako da nemam pojma o čemu se radi. Nisam dijelom bratstva, koje je očito važnije. Kada kažem bratstvo, ne mislim na tajno društvo, slobodne zidare i sl., već jednostavno postoje mjesta na koja žene ne idu, poput, naprimjer, klubova za gospodu, ili mjesta na kojima se pozivaju muškarci, naprimjer, da igraju golf, ili da idu na jedrenje. Mislim da je glavni problem ovdje što se uglavnom radi s privatnim klijentima, na koncu, ovo je njihova zemlja, oni mogu izabrati koga žele, a mene očito ne žele. Ali ne znam zašto. Nisu mi rekli šta je problem. Zbunjena sam – pojasnila je jedne prilike Zaha obim posla u Velikoj Britaniji. Ona je bila žena koja je zračila osobnošću dive i zapovjedničkog manira. Njen ormar bi se najbolje mogao opisati kao dramatičan. Nosila je uglavnom marke Yohji Yamamoto i Issey Miyake. No, posve je pogrešno pisati o odjeći kad je Dame Zaha Hadid bila dizajnerica nekih od najpoznatijih savremenih građevina u svijetu, kao što su: Aliyev centar u Azerbejdžanu, MAXXI muzej u Rimu, fantastična BMW-ova fabrika u Leipzigu.
Zaha je godinama na vrhu žena arhitekata u svijetu, jedina žena koja je ikada osvojila Pritzker nagradu. (Smatra se najznačajnijom arhitektonskom nagradom u svijetu. Bazirana je na principu Nobelove nagrade i generalno se smatra kao “Nobelova nagrada za arhitekturu”). Rođena je u Bagdadu 1950. godine u intelektualnoj i umjetničkoj porodici. Njen otac je tokom 1920-ih studirao na LSE-u u Britaniji, bio je lider Iračke progresivne demokratske partije i jedno vrijeme ministar finansija u ovoj zemlji. Kada je imala deset godina, Zaha je dizajnirala svoj krevet, sa 12 godina je odlučila da će biti arhitektica. Otac je Zahu, i njenu dvojicu starije braće poslao u internat u Englesku. Prije nego što je postala uspješna arhitektica studirala je matematiku na Američkom univerzitetu u Bejrutu. Cijelog života se divila svojim roditeljima.
– Oni su bili poseban soj ljudi na Bliskom Istoku, otvoreni, obrazovani, inteligentni. Da su danas živi, u Iraku ne bi bilo problema. Kad je riječ o mojoj ljubavi prema arhitekturi, ne znam šta je to ušlo u mene, ali arhitekturom sam bila fascinirana još tada, kad sam imala 10, 11 godina. Mnogo sam crtala, a moj otac je poznavao mnogo arhitekata koji su nam dolazili u posjetu. Sada kada vratim vrijeme, toliko je bilo nevjerovatnog razvoja i novih ideja tokom ’60-ih godina. Druga stvar je bila posrijedi, u Južnoj Americi i Srednjem Istoku, arhitektura je počela predstavljati novu eru, novi nivo neovisnosti, odmak od kolonijalizma do modernosti. Imali smo Gropius zgradu, mnogo toga se tada dešavalo – kazala je Hadid.
Udaja i djeca
Kada je uspješno završila studije u Bejrutu, sa 22. godine je došla na usavršavanje u London, na prestižnu školu arhitekture “Architectural Association” (AA). U to vrijeme u ovoj ustanovi su se dešavale tako radikalne ili bolje reći stvari bez ikakvog reda da se uopće nije učilo o konstrukciji izgradnje, te je Hadid bila među grupom studenata koja se zalagala za valjan nastavni plan i program. Nakon što je 1977. godine diplomirala, njen učitelj i mentor Rem Koolhaas za nju je kazao: “Ona je planeta u vlastitoj neponovljivoj orbiti”. Odmah je pozvana da predaje na AA. Godine 1983., u vrijeme kad još nije ništa izgradila, pobjeđuje na internacionalnom konkursu za gradnju ogromnog Rekreacijskog centra u Hong Kongu. Među 538 prijava, najbolja je bila njena. S nagradnim fondom od 100.000 funti otvara svoju kancelariju u Clerkenwellu, naselju u centralnom dijelu Londona. Međutim, izgradnja Peaka će biti otkazana, jer je njegov graditelj bankrotirao, tako da će Hadid tek 1993. godine izgraditi svoju prvu zgradu, malu vatrogasnu stanicu u Njemačkoj. Godine 1995., ona pobjeđuje ponovo na internacionalnom konkursu 268 drugih kolega arhitekata, među kojima i Normana Fostera, te joj se dodjeljuje posao izgradnje zgrade opere u velškom Cardiffu. Međutim, Rhodri Morgan MP je izjavio kako je njen dizajn baziran na Mecci i može potaknuti fetvu (nalikovao mu je na džamiju), te je konkurs prvo poništen, a potom i ponovljen. Međutim, iako Hadid pobjeđuje i ovoga puta, nekim čudom Cardiff uspijeva odbaciti njen dizajn, i izgraditi poprilično osrednji Millennium Centar umjesto toga. Da li je zaplakala kad je čula vijest? Nije. Da li ikada plače? Oh, da. Plače, priznala je u jednom intervjuu, ali ne zbog Cardiffa, jer je sama sebi rekla da ne želi biti ogorčena time, već krenuti dalje.
Međutim, ovaj neuspjeh je doveo do suše u poslu i bilo je teško da održi moral u timu ljudi koji su s njom radili. Čak je na trenutak pomislila da odustane od arhitekture. Skoro šest godina od kardifskog slučaja ona nije imala posla, a novac joj je pristizao jedino od predavanja ili takmičenja.
– Naravno, porodica mi je pomogla u početku, kao i moja braća, ali nakon što sam otvorila svoju firmu, morala sam sama sebi pomoći. Čini se kako neki ljudi misle da u vrtu imam naftno izvorište. To je lijepa ideja, ali prosto nije istinita – kazala je Hadid.
Njena praksa zapravo će početi tek devedesetih godina. Nakon toga postat će poznata u cijelom svijetu. Dvije godine zaredom je osvajala nagradu Stirling (nagradu Kraljevskog instituta za britanske arhitekte”), prvi put za muzej MAXXI u Rimu, a drugi za Akademiju Evelyn Grace u Londonu. Britanska kraljica dodijelila joj je orden Dame Commander of the Order of the British Empirea koju je zaslužila svojim posvećenim radom za boljitak britanske arhitekture, što je ekvivalent tituli Sir. U njenoj firmi “Zaha Hadid Architects” danas je zaposleno otprilike 400 ljudi. Osim što je dizajnirala neke od najljepših i najmodernijih građevina, Zaha je također dizajnirala i određene komade namještaja, žensku tašnu za modnu kuću Fendi, kao i bočicu za parfem Donne Karan. Zaha se nikada nije udavala niti je imala djecu, ali prijatelji kao i i njeno osoblje, naročito ono koje se u njenom timu zadržalo duže od 20 godina, činili su njenu porodicu. Da li je osvajanje najvišeg vrha u poslu značilo žrtvovanje privatnog života i porodice, Hadid kaže da se u njenom slučaju ne radi ni o kakvoj žrtvi. Ona u životu nije srela osobu s kojom bi mogla osnovati porodicu. Iako su je ljudi smatrali zvijezdom, ona nikada nije voljela da je zovu divom. “Sumnjam kako to implicira na izraz temperamentan” – objašnjava ona. Zaha se svake nedjelje mogla sresti u glasovitom londonskom River Caféu, okružena prijateljima – umjetnikom Brianom Clarkeom, i trgovcem umjetnina Kennyjem Schachterom, kao i njenom desnom rukom, arhitektom Patrikom Schumacherom.
– Njen rad je bio tako snažan, pa su ljudi i njenu ličnost poistovjećivali s poslom, međutim, privatno, ona je bila stidljiva i ljubazna. U njoj je bilo ranjivosti. Bila je ljubazna prema recepcionarima, voljela je konobare – kaže Ruth Rogers, jedna od osnivačica River Caféa.
Da je svijet arhitekture izgubio mnogo njenim iznenadnim odlaskom, možda najbolje potvrđuje sjećanje Farshide Moussavi, harvardske pofesorice i kreatorice projekata kao što su Yokohama Ferry Terminal u Japanu i londonska prodavnica Victorije Beckham, koja je bila Zahin pripravnik tokom studija.
– Na prijemnim ispitima na Architectural Associationu (AA), studente bi pitali zbog čega dolaze i žele studirati na AA, a oni bi odgovorili: “Zato što želim biti kao Zaha Hadid”.
Među njenim najboljim ostvarenjima, svakako je i ovogodišnji trenutak kada je Zaha odlikovana kraljevskom zlatnom medaljom RIBA-e. I ovoga puta ona je bila prva žena koja je ikad dobila ovo važno priznanje.
Najplaćenija arhitektica
Zaha je bila najplaćenija arhitektica na svijetu. Prema podacima “People With Money” magazina, 2014., zaradila je 75 miliona dolara, i tako dominirala u ovoj industriji, ostavljajući iza sebe konkurenciju s 40 miliona dolara manjom zaradom.