Đulbešećerku su na naše prostore donijeli Turci, ali toliko je odomaćena da je smatramo svojom i nekada je bila neizostavna u kuhinji ovdašnjih ljudi – priča nam Ibrahim Jukan dok rukom prebire po gajbi punoj ružinih latica. U prekrasnom šadrvanu, u kojem je sada mala manufaktura ruža u sokove, slatka, sirupe… podnevno sunce nas šara, dok supruga Azra miješa uzavreli sok, a kćerka Ajla joj pomaže. Posti se.
U Gračanicu smo došli na poziv Jukana, kojem je prerada ruža tek proširenje ponude organskih i tradicionalnih prehrambenih bh. proizvoda.
Sadnja ruža na gotovo tri dunuma zemlje, što čini ukupno šest hiljada ruža, urodila je plodom. Posao ima uhodanu rutinu. Jutrom, jer tada ruža otpušta svoje najljepše mirise i da bi se sačuvala esencija – počinje berba. Latice se potom probiraju, suše, potapaju… ovisno o namjeni.
Jedina jestiva ruža
Ova ruže jedinstvena je po tome što je jestiva. Sadimo ih u kanale, jer tako suvišna voda protiče. Voće, cvijeće, začini… ništa ne voli natopljena zemljišta. Voda kojom je opskrbljeno ovo područje dolazi iz šume. Ruže zalijevamo kišnicom, zemlju hranimo iz vlastitog komposta. Preradu bio otpada rade kalifornijske gliste, a sve tretiramo otopinom ovdašnje koprive – objašnjava nam Ibrahim osnovne principe organskog uzgoja.
Oko nas su naslagane staklene tegle pune pripreme za sirup. Zavodljiva crvena tekućina i mnogo latica na vrhu.
Osim soka, mala porodična fabrika radi i slatko od ruža i čaj, poznat po umirujućem djelovanju i pomoći protiv povišene temperature.Ibrahim nas provodi po svom malom gazdinstvu. Pokazuje nam parcelu zasađenu čuvarkućom. Od nje prave sirup koji se preporučuje kao pomoć u borbi protiv mioma u materici, te nakon operativnih i hemoterapijskih tretmana.
Pokazuje nam kako je blagi pad zemljišta najpogodniji za sadnju, upravo radi proticanja vode. A puno je u BiH upravo takve topografije. Naša je šansa u proizvodnji neobičnih kultura, čije prerađevine su delicije na globalnom tržištu.
Posjetili su nas poslovni ljudi iz Danske, koji su kušali proizvode i pregledali proces prerade ruža. Takvoj klijenteli se treba obraćati. Nemamo mi velike kapacitete, ali svako u takvoj vrsti posla može vidjeti svoju šansu i zaposliti nekoliko ljudi – poticajno govori Ibrahim, koji je vrlo predan poslu kojim se bavi.
Sapuni od heljde i kantariona
Za svaku od kultura koju sadi ima podršku mentora, nekog od profesora na fakultetima. Prof. Dževada Jarebicu konsultirao je za voće, Janjoša Berenjija iz Novog Sada za tikve… I kćerka Ajla je izabrala život sa zemljom i od zemlje. Studentica je Tehnološkog fakulteta u Tuzli, ali oduvijek s tim temama. Napravila je i svoje sapune.
Heljdin je dobar za piling tijela, ovaj od lana hrani kožu, a kantarion je poznat po svojim antiupalnim djejstvima – kaže nam Ajla.
Porodica Jukan ne propušta ni val pojačane turističke potražnje za malim seoskim gazdinstvima, čija su klijentela uglavnom Arapi, pa se već grade potrebni objekat i dodatni sadržaji, poput zidanog roštilja.
Od ove zemlje se može živjeti. Potrebno je istraživati tržište i koristiti blagodat naše nezagađene i plodne zemlje. Najlakši su izgovori, a koliko puste hrane uvozimo. Turci, koji su danas svjetski lideri u proizvodnji lješnjaka, taj isti lješnjak su uzeli od nas – riječi su Jukana.
Ružinom vodom se pere Kaaba
Još jedan od proizvoda ove vrste ruže jeste – ružina voda. Ona sadrži oko 15 % ružinog ulja (koje je jedno od najskupljih na svijetu), i u svijetu se najviše koristi u religiozne svrhe. Koristi se u džamijama, posebno pri jutarnjim molitvama, jer djeluje opuštajuće i smirujuće. Specijalnom i jedinstvenom ružinom vodom jednom godišnje se pere Kaaba.