Sedamdesete i osamdesete godina prošlog stoljeća bile su godine diktature u Turskoj, uz smjenu vojnih hunti i oligarhija raznih tipova, od nacionalističkih do ljevičarskih.
Diktature nisu samo uskraćivale razna građanska prava i ljudske slobode te gušile slobodu štampe, one su čak pokušavale običnim ljudima u Turskoj zatvoriti prozor u svijet, zabranivši prikazivanje zapadnih TV programa i filmova.
Narod je tražio zabavu, tražio dobre filmove i popularne junake se Zapada i turski filmaši morali su nekako zaobići suludu zabranu koju je diktatura nametala. Tako su krajem sedamdesetih i početkom osamdesetih turski filmski radnici snimali svoje verzije poznatih hollywoodskih hitova, snimivši turske verzije Zvjezdanih staza, Ramba, Zvjezdanih ratova, Batmana, Vinetua ili Supermana.
Turski filmaši su se zaista trudili svojoj publici predstaviti popularne junake, no osim mašte, stare opreme i starih pozorišnih rekvizita i kostima nisu imali ništa drugo. Tako su nastali urnebesno loši filmovi, od kojih mnogi spadaju u kultna ostvarenja filmske umjetnosti, kao što je Povratak Supermena ili Süpermen Dönüyor, snimljen 1979. Siromašni turski sineasti u ovom naučnofantastičnom filmu umjesto specijalnih efekata koristili su božićne ukrase kao zvijezde, no mora se priznati da je glumac Tayfun Demir ( preminuo 2003) ulogu turskog Supermana odigrao maestralno. Sve to uz muziku posuđenu iz filmova o Jamesu Bondu.
