Tehnologija može biti čudna. Naši džepovi postaju sve teži kako naši smartfonovi postaju sve veći, a sve je postalo komplikovanije izvući ih iz džepa u žurbi. I svi pokušaji da načinimo naše uređaje pristupačnijim sa „pametnim“ satovima su do sada pali u vodu. Ali, šta bi se desilo kada bi dio našeg tijela mogao da postane kompjuter, sa ekranom na našim rukama i, možda, direktno povezan za naš mozak?
Vještačka elektronska koža (e-koža) bi jednog dana mogla ovo da omogući. Istraživači razvijaju savitljiva i rastegljiva strujna kola koja se mogu ugraditi direktno na kožu. Pored pretvaranja vaše kože u touchscreen, ovo bi pomoglo i osobama koje imaju ožiljke od ozbiljnih opekotina ili imaju problema sa nervnim sistemom.
Najjednostavnija verzija ove tehnologije je, u biti, elektronska tetovaža. Godine 2004. su istraživači u SAD-u i Japanu otkrili senzorna strujna kola napravljena od unaprijed rastegnutih i prorijeđenih silikonskih tračica koje se mogu nanijeti na podlakticu. Ali neorganski materijali kao što je to silikon su kruti, a koža je elastična i rastegljiva. Tako da istraživači sada traže električna kola napravljena od organskih materijala (obično specijalne plastike ili ugljenika kao što je grafen koji sprovodi elektricitet) kao bazu za e-kožu.
Uobičajena e-koža se sastoji od matriksa različitih električnih komponenti – savitljivih tranzistora, organskih LED sijalica, senzornih i organskih solarnih ćelija – povezanih jedne sa drugima rastegljivim provodnim žicama. Ovi uređaji su obično napravljeni od veoma tankog sloja materijala koji su naprskani na rastegljivu bazu proizvodeći velika elektronska kola nalik na kožu.
Posljednjih godina je uložen napor da se proizvede veliki broj ovakve tehnologije zbog sve veće opsesije robotikom i želje da se mašinama dodaju sposobnosti slične ljudima. Već sada imamo uređaje od e-kože koji mogu da detektuju objekte koji se približavaju i mjere temperaturu i pritisak vazduha. Ova tehnologija pomaže robotima da budu bezbedniji jer su svesniji svog okruženja. Ali, ugrađena u odjeću, ova tehnologija bi na isti način mogla pomoći i ljudima, detektujući, na primer, opasne pokrete prilikom sporta.
Ova tehnologija je dovela i do stvaranja savitljivih ekrana, dok se najmanje jedna kompanija nada da će da pretvori kožu u touchscreen koristeći senzore i piko projektor, prije nego displej.
Ali, da li ćemo jednog dana uspjeti da napravimo tehnologiju koja će direktno biti ugrađena u naše tijelo i koliko će to biti uobičajeno? Problem sa organskom elektronikom je taj što nije pouzdana i daje siromašne elektronske performanse.
Baš kao i prava koža, e-koža koja je do sada razvijena tokom vremena razvija bore. To izaziva da se njeni slojevi raspadaju a strujna kola da prestanu sa radom. Na sve to, atomi su u organskim materijalima organizovani haotičnije nego što je to slučaj sa neorganskim, a sve to znači da takvi uređaji rade sporije i da neće dobro podnositi toplotu koja strujna kola proizvode.
Drugi veliki problem je integrisanje e-kože sa ljudskim telom tako da ono ne izaziva zdravstvene probleme i da „sarađuje“ sa nervnim sistemom. Organski materijali u osnovi sadrže ugljenik, kao i naša tela, tako da možemo očekivati da ih naše telo neće odbacivati.
Naučnici su već imali uspjeha prilikom povezivanja električnih uređaja sa nervnim sistemom. Istraživači sa Univerziteta u Osaki vode pionirsko istraživanje koje ima za cilj da razvije implant za mozak od organskog materijala.
Izvor: Bizlife