Pjevač Željko Vasić muzički talent naslijedio je od svog oca. Svoj muzički put počeo je sa samo devet godina, kada je kao dječak upisao nižu, a potom i srednju muzičku školu. Uspješnu karijeru počeo je prije tačno 20 godina, kada je prvi put nastupio na festivalu “Sunčane skale” s pjesmom “Žena kao ti”. Ostalo je historija. Svojim upornim i marljivim radom Željko je ubrzo osvojio srca publike širom naše regije. Uporedo s uspješnom karijerom, Željko je stvorio divnu porodicu. Sa suprugom je u skladnom braku skoro 17 godina i roditelji su dvoje tinejdžera.
Trenutno Željko radi na novom albumu, a svoju publiku nedavno je počastio pjesmom u latino maniru, naziva “Comapnero”.
– Volim latino zvuk i svi koji prate moju muziku znaju da često ubacujem elemente takve muzike i stila. Uskoro ću obradovati sebe kao i sve koji prate i vole ono što ja radim, acoustic albumom koji ima sličan latino zvuk – kaže Vasić na početku razgovora za „Azru“.
Otkud ideja da kombinirate srpski i španski jezik?
– Pjesmu je napisao moj prijatelj koji je preminuo od Covida. Predrag Marić je inače bio načelnik sektora za vanredne situacije MUP-a Srbije. Peđa (moj Companero) je bio jedan divan čovjek i neko ko je veoma volio muziku i za svoju dušu pisao pjesme. Proveli smo sjajne trenutke zajedno i sretan sam zbog toga. Žao mi je što nije dočekao premijeru spota, ali je svakako čuo finalnu verziju pjesme. Zbog toga moj “Companero” budi posebne emocije u meni.
Prošle godine ste obilježili 20 godina svoje karijere? Mnogi bi rekli – savršena karijera, bez mrlje, skandala i svega što ova profesija sobom nosi. Koliko se ponosite ovom činjenicom i biste li nešto u svojoj karijeri promijenili?
– Ta nesretna 2020. je zapravo trebala biti godina kada je trebalo da proslavim 20 godina karijere. Ne bih ništa ja tu mijenjao. Veoma sam zadovoljan i ponosan svojom karijerom, a posebno svojim ispunjenim životom.
Osim toga, prošle godine ste otpjevali pjesmu “Jedna ljubav manje više” u kojoj spominjete i Sarajevo. Koliko poznajte naš glavni grad i koliko ste vezani za njega?
– Okružen sam ljudima koji žive ili su živjeli u Sarajevu. Naslušao sam se prelijepih priča o tom gradu. Moj prijatelj Dragan je studirao u Sarajevu, šetao s djevojkama Vilsonovim šetalištem, čekao svoju djevojku ispred Katedrale. To su bile priče i slike koje sam ja imao u glavi i eto tako se desila pjesma o Sarajevu.
Kada pogledate unatrag, koja je pjesma bila Vaša lična karta, a koja je Vama osobno najdraža i zbog čega?
– Nije to lako reći. Svakako je moju karijeru obilježila pjesma “Žena kao ti”, ali sam nakon toga uradio pregršt prelijepih pjesama, što za sebe, što za druge. Možda pjesma “Zauvek”, ili “Željo moja jedina”, ili “Voli me i ne voli”, ili “Lozinka za raj”, ili “Ti i ja”, ili “Najmanje”. Ili, ne znam… ipak je teško pitanje.
Kojim periodom života se najviše ponosite, kojeg se uvijek rado sjećate?
– Ponosan sam i zahvalan za svaku minutu koju mi je Bog dao. Nemam zbog čega da se kajem, ali kada pomislim na djetinjstvo, najveću milinu u meni izaziva vrijeme provedeno s djedom na Dunavu. To su bile najljepše noći. Deseci zvijezda padalica, huk Đerdapa, zajedničke večere s ribarima koji su pecali s mojim djedom, sve te njihove priče koje sam kao klinac slušao. Mislim da je to poseban dio mog života. I danas su svi moji prijatelji stariji od mene. S vršnjacima nikada nisam imao o čemu posebno da pričam, niti smo imali neke zajedničke teme koje su mene interesovale.
Za vrijeme pandemije dugo je bilo zabranjeno održavati koncerte. Koliko Vam je u tom periodu nedostajala publika i kakav je bio osjećaj ponovo stati pred nju?
– Mnogo sam radio do početka pandemije. Možda će zvučati bezveze, ali ja inače jako puno radim i malo sam kod kuće. Stalno sam na točkovima ili u avionu. Prijalo mi je da malo odmorim i provedem vrijeme sa svojom porodicom. Poslije nekog vremena uželio sam se pjevanja i muzike, ali nisam želio da se bavim “online” svirkom. To mi je pase totalno. Nisam želio tako da komunicaram s publikom. Možda sam jedan od rijetkih koji je odbio sve ponude nekih “online” koncerata. Ja tu ne vidim nikakav smisao, a ponajmanje “koncert”. Tako da sam sačekao da sve prođe i sad sam svoj na svome. Radujemo se i dijelimo ljubav na mojim koncertima – uživo.
Ima li nekih trenutaka koje biste najradije izbrisali iz sjećanja i svoje prošlosti?
– Nikako. Sve je to moje. I dobro i loše. Sve sam to ja i sve je to moj život.
Koliko je za sretan život potrebno ispunjenje u privatnom i poslovnom svijetu? Iz Vašeg iskustva, može li jedno bez drugoga?
– Nisam ja za ta pitanja, a nisam ni neko ko voli da dijeli savjete. Živim svoj život onako kako želim.
Da ove godine počinjete karijeru, bi li Vam bilo teže ili lakše s obzirom na brojne streaming i muzičke platforme i društvene mreže?
– Ko kaže da bih uopšte počinjao bilo šta u vezi s muzikom u eri ovog prostakluka i muzičkog neukusa. Svirao bih kući za svoje prijatelje i svoju dušu i svakako bih se bavio svojim privatnim biznisiom.
Otpjevali ste neke od najromantičnijih pjesama. Jeste li i u braku takvi? Romantični?
– Romantičan jesam. Patetičan nikada. Pravi muškarac mora biti romantičan. Mora biti oslonac ženi. Taj koji će uvijek da je usreći, zaštiti, utješi, oraspoloži, iznenadi.
Kojim romantičnim gestovima suprugu svakodnevno i iznova osvajate?
– Ne moram da uradim ništa. Dovoljno je da sam tu, da je probudim.
Kako usklađujete privatni i estradni život? Koliko najduže možete biti odvojeni od svoje porodice?
– Nemam ja veze s tom estradom ili kako god je zvali. Elem. Sve zavisi. Bude i mjesec-dva (kada sam u USA ili Kanadi), a svakako mi to uvijek nadoknadimo veoma kvalitetno.
U svakoj prodici postoji dobar i loš policajac. Ko je to u vašoj, Vi ili supruga?
– Ne dijelimo se tako… samo realna priča. Kada živite s psihologom (kao što je moja žena), onda su uvijek sve karte na stolu. Nema guranja pod tepih niti šupljih “lajf kouč” priča. Čovjek mora da se suoči sa svojim problemima, jer je sve drugo samo odgađanje i njihovo produbljivanje.
Vaša djeca su sada tinejdžeri. Strahujete li za njihovo odrastanje, pokušavate li već sada da ih zaštitite od opasnosti i vremenima u kojima živimo?
– Super su mi klinci. Sve nestašluke prevazilazimo nekako zajedno. Djeca traže pažnju roditelja. Žele da ih čujemo i razumijemo. Znam da je teško, ali nama nekako za sada dobro ide.
U kakve biste ljude voljeli da odrastu Vaša djeca?
– Imam sina Andreju (16) i kćerku Lenku (11). Odrast će onako kako smo ih vaspitali. Iskreno se nadam u dobre ljude.
U skladnom braku ste duže od 15 godina. Koji je recept za uspješan brak i da li ljubav s vremenom mijenja svoje oblike?
– U braku samo skoro 17 godina. Nema tu recepta. To je život. Odnos između dvoje ljudi nije jednosmjerna ulica. Mnogo ljubavi, razumijevanja i tolerancije.
Na kojim projektima trenutno radite? I kakvi su planovi za naredni period?
– Spremam novi album (acoustic) ali, ovaj Covid me naučio da ne trčim mnogo. Spremam zimsku turneju “Da pređemo na ti” pa se nadam da ćemo možda preći na “Ti” i sa sarajevskom publikom poslije 22 godine karijere. Valjalo bi da se bolje upoznamo.