Kultni pjevač, gitarist i autor Momčilo Bajagić Bajaga svojim pjesmama zauvijek se upisao u srca mnogih generacija obožavatelja svojim hitovima poput „Tišina“, „Ti se ljubiš (na tako dobar način)“, „Zažmuri“, „Plavi Safir“, „Dobro jutro, džezeri“, „Muzika na struju“, „220 u voltima“, „Tamara“, „Sa druge strane jastuka“ i mnogim drugim. Posljednji koncert u ovoj godini održat će pred zeničkom publikom 27. decembra u Areni, gdje će publika imati priliku čuti nove, ali i legendarne stare hitove.
– Nema tu neke velike pameti pri izboru gradova, jednostavno se poklope naše želje sa željama publike i to se desi. Svi posjetioci koncerta će, siguran sam, uživati uz sve naše najveće hitove iz proteklih 40 godina u programu koji će trajati skoro tri sata. Mi smo spremni kao „zapete puške“ – kaže Momčilo na početku razgovora za magazin „Azra“, i nastavlja nam pričati na kojim projektima grupa trenutno radi.
– Trenutno odmaramo, ali početkom sljedeće godine počinjemo da radimo na novom albumu koji će biti spreman za naš veliki jubilej 2024., 40 godina karijere.
Godine 2020. izbacili ste album „Ovaj svet se menja“, koliko ste zadovoljni prolazom kod publike i koja pjesma se dosad najviše izdvojila?
– Taj album je poseban, jer se na njemu nalaze pjesme koje su ranije otpjevali drugi izvođači, a ja sam ih pravio za njih. Album je prošao odlično, ali olakšavajuća okolnost je što su gotovo sve te pjesme publici poznate od ranije.
Mnoge generacije su se zaljubljivale i raskidale uz Vaše pjesme. Kako su nastajali neki od Vaših najvećih hitova?
– Moje pjesme su nastajale uglavnom nakon proživljenih situacija i doživljaja. Uglavnom su ljubavne, jer je to najjača emocija koju čovjek može da razumije i najviše utječe na vaš život. Pjesme koje nisu ljubavne, nastale su isto kao rezultat nekih situacija koje su na mene ostavile jak utisak.
Kad ste napisali svoju prvu pjesmu? O kojoj temi?
– Sa 15 godina, ljubavna naravno.
Prema Vašem mišljenju, šta je najviše devalviralo današnju popularnu muziku?
– Ne znam da li sam upravu, ali mislim da je muzika najviše devalvirana zahvaljujući medijima od kojih taj segment kulture i zavisi. Radio i TV stanice se bore za gledaoce i prave kompromise zbog gledanosti nauštrb razvoja kulture i umjetnosti. Ne postoje više ni radio ni TV emisije koje promovišu nova izdanja, nove bendove ili talente, sve se svodi samo na gledanost. Zahvaljujući promociji nekih novih „vrijednosti“ na tim medijima, mladi talentovani ljudi gube nadu da mogu napraviti bilo kakvu uspješnu karijeru i odustaju prije nego što su i počeli.
Sada, kada se osvrnete na svoje hitove, koje greške su se desile u njima, a da ih godinama niste registrirali Vi ili publika?
– Nisam čovjek koji traži greške u bilo čijem radu, a naravno moguće su. Moje pjesme su nastale kao rezultat emocija i uvijek smo se prema njima osjećali kao prema našoj djeci, a djeca nemaju mane.
Sve ove godine Vaša popularnost ne jenjava, a Vi nikada niste punili novinske stupce informacijama iz privatnog života ili domena žute štampe. Kako Vam je to polazilo za rukom?
– Nije to bio neki problem. Jednostavno sam živio svoj život i napravio jasnu granicu šta je za medije, a šta je samo moje.
No eto, desio se i razvod nakon 33 godine, kažu da se nosi kamen u džepu toliko godina nedostajao bi, kako se Vi osjećate?
– Odgovor je kao u prethodnom odgovoru. Postoji granica za medije i za mene.
Foto: ATA IMAGES
Treba li, prema Vašem mišljenju, nakon neuspjelih veza, razvoda, gubiti vjeru u ljubav i ponovne ljubavne odnose?
– Ljubav je najvažnija stvar u životu i nikad ne treba odustajati od ljubavi.
Kako izgleda Vaš radni dan, odnosno da li imate određeno vrijeme kada pišete i stvarate?
– Ja se, između ostalog, i bavim muzikom zato što nema radnog vremena. Svaki moj dan je različit, radim obične stvari kao i svaki drugi čovek, odmaram se, a pišem i stvaram kad mi dođe inspiracija. Ja taj posao ne znam da radim po bilo kakvom šablonu.
Recite nam nešto o Vašem prvom životnom dobu, onom u kojem nije bilo muzike?
– Bilo je to obično djetinjstvo, provedeno bezbrižno, u igri i školovanju. Ni po čemu se nisam izdvajao od svojih vršnjaka. Roditelji su radili, a ja sam uživao u svom djetinjstvu.
Mladim generacijama se često plasiraju priče o nekim „zlatnim“ vremenima, u kojima je sve bilo bolje i kvalitetnije. Na koji način Vi doživljavate ono što je prošlo, jeste li nostalgičar?
– Ima istine u tim tvrdnjama, nije bilo sve toliko „obojeno“ materijalizmom i trkom za novcem, nije bilo toliko informacija i naši ljudi su usmjerivani dalje od politike, a ne ka politici kao što je danas slučaj. To nam je svima ostavljalo prostora da se posvetimo lijepim stvarima, druženju, muzici, ljubavi, sportu…. Danas se, nažalost, sve promijenilo.
Kakve uspomene Vas vežu za rodni Bjelovar, koliko često ga posjećujete, ima te li neke rituale kad odete tamo?
– Ja sam bio beba kad sam odselio iz Bjelovara tako da nemam neka živa sjećanja na Bjelovar. Sve što znam, znam iz priča mojih roditelja, ali nemam osjećaj da sam živio tamo. Svakako, Bjelovar zauzima posebno mjesto u mom srcu kao grad u kojem sam rođen.
I za kraj razgovora, kažite nam kako izgleda jedan savršen odmor po mjeri Momčila?
– Vrućina, pješčana plaža, bez gužve, s koktelom u ruci.