Razvodi su igra živaca, ali su često i više od igre. Od razvoda je samo gora priprema za razvod. Dobra priprema – dobar razvod. Loša priprema – težak, gorak, mrcvarajući… Ili nikakav. Žrtva ostaje u groznom braku
Kaže moja prijateljica: Otkad sam se razvela imam najbolji brak!!!
– Pa – rekoh – čuješ li ti sebe, razvela se a još u braku, svašta. Kako možeš imat nešto što je okončano i sudski i bilateralno?!
– E, pa mogu! Sad se sve fino s dotičnim dogovaram, kao da sam za zelenim hastalom. Sad sve može, nije mu muka, ne boli ga glava, ne maltretiram ga. Ma pjesma! Najbolje je biti u braku kad izađeš iz njega!
– Ne mogu da vjerujem – nastavljam začuđeno – da se ti sa Hiketom sad slažeš u svemu, a bili ste ko rogovi u vreći u braku, a kad si ga htjela ostavit nije ti dao. Mobingovo te i verbalno i psihički, samo što te nije napastvovo fizički, ali i to jeste, ako brojimo da ti je namješto ruku ko ortoped samo u suprotnom pravcu?!
– Bila je to noćna mora koja je trajala tri godine. Iskihala sam sve što sam ikad s njim lijepog doživjela. Nije mu dao muški ponos. Ko da ga sad čujem: Ti mene da ostaviš?! Pa jesi li ti ženska glavo normalna?! Čuješ li se!? Pospi se pepelom odmah, pravit ću se da nisam čuo.
– Pričala si mi da te zaključo dva dana u kuću zajedno s djecom, da se ne spremiš i pobjegneš materi. Ti nisi mogla ni kod matere ni na poso.
– Jeste, i ja se primirila. Rekla mi mati: Krmku niz dlaku. I kontam, pa dobro, finim ću, razgovorom. Kažu, lijepa riječ i gvozdena vrata otvara i najledenija srca otopljava. I ja s njim ko s maksumom: Hike moj lijepi, vidiš li ti da se mi svaki čas svađamo od sitnice do krupnih stvari? Evo maloprije samo što me tavom nisi zalijepio jer ti hoćeš jaja na puteru, a ja sam samo puterom crknula odozgo jer ga ne podnosim u hrani. Je li drama bila, hajde priznaj? A on će meni: Ja se toga ne sjećam, ne budali.
Pa onda krenem za kafom ujutro prije posla da mu govorim kako nije za odraslog muškarca da hoda s mladićima od dvadesetak godina. – Nisu oni tvoje društvo, to se počasti pićem i ide. On se štrocne i od huje obori findžan i prolije mi svu kafu po perzijaneru.
– A ti sve opet fino, diplomatski.
– Savjetovala me majka. Rekla: Sine, sve dok postoji i jedna da mu je insanska, ti na tu jednu igraj. Ta se kartaški zove adut.
– I ti igrala na aduta. A šta mu je to jedino valjalo?
– Ma ništa za mene. Jest za djecu bio dobar, ali i tu bogme li-la. Nismo nikad ni na Trebević zajedno otišli, sve danas ćemo-sutra ćemo. Nije mogo od video-igara sa svojim Dekijem. Bože sačuvaj, važniji mu bio Call of Duty nego otić djetetu na roditeljski. Ali, hej, nebitno, bilo pa prošlo. Sad sam, ponavljam ti, hepi pravo!
– Ne bi bila hepi da nisi krmku uz dlaku. A ne niz dlaku. Tek kad je vidio da je vrijeme zezanja i maltretiranja prošlo onda se dohavizo.
– On je mene zaključavo, provjeravo na poslu, uhodio, mater mi gnjavio, i na kraju mi zaprijetio djecom. Sve samo da se ne razvedem. Da ostanem njegova robinja cijeli život, a eto on će me voljeti i maziti i paziti, i povremeno sa mnom na silu spavat! Tri godine ja sam tu njegovu psiho torturu trpjela, i uvjerih sebe da sam ja loša, tako mi čovjek govorio. Kad ti neko svaki dan deset puta kaže da ne valjaš, onda ne valjaš. A mati ti s druge strane savjetuje: Krmku niz dlaku. Proći će. – Šta će proć, mila moja mati?!!! Proću ću i ja, al ako se ovo nastavi prije vremena! Kad me je u naletu huje, jer sam mu po stoti put rekla da ja neću da živim s nekim s kim se ni u čemu ne slažem, i trpim ga ko čir na oku, uhvatio tako snažno za ručni zglob i počeo uvrtat:
– Eto ti, uzmi stvari i idi, a djecu ti ne dam!!!
– Tad si ti poludjela. I napravila nešto neočekivano. Totalni obrt.
– Jašta, mlatnula sam mu ruku, on me popustio, a ja se fino pred njegovim očima spremila i na vrata sa torbom:
– Ostavljam i tebe i djecu. Allahimanet!
Pošto to nije nikako očekivo, gledo me u nevjerici. Tu sam njegovu sablazan iskoristila i izletjela, uzela taksi i otišla u hotel. Ništa mama, ništa sestra, ništa prijateljica. Otišla u hotelčić i sutra predala za razvod.
– Al te je ganjo i dalje.
– Jeste, ali da mi vrati djecu (nasmijala se od srca). Kao djeca tuguju za mnom. Znam, rekoh, tuguju, a ti ne možeš na nintendo, u švaleranciju, u kafanu. Ko će ih čuvat, ko će kuhat, prat, radit zadaće!? Pado je po meni da se vratim, ali nije nikad skonto da ne živim kod mame. Ja sam mami rekla da kad zove ili se pomoli na vratima, kaže da sam upravo izašla. Telefon nisam mijenjala, ali sam ga stavila na ignore. Na svaku sam mu poruku slala papire za razvod.
– Pričala si mi da te presreto s posla, jer kod vas ne može ući od zaštitara.
– Jeste, davio me s pričom i pritisko uza zid, silom me natjero da uđem u auto i da me vozi kući. Čim sam ušla u kuću, odmah sam zgrabila kristalnu vazu i zafrljacila je na njega, nisam namjerno ciljala glavu, nisam budala da ga robijam. Dok se on uhavizo, ja izletjela iz kuće i trčala ko ptica trkačica. Nije me stigo. Od tada nosam onaj sprej da ga neutrališem. Nije bilo potrebe da ga koristim, na sudu smo se razveli sporazumno.
– A kad je sudija pitao za starateljstvo, ti si mu ponudila da on bude staratelj, je li tako?
– Pa kad me emotivno ucijenjivo djecom. Ma, nećeš me ucijenjivat pa makar. Hoćeš djecu – eto ti ih. Ništa i niko me neće razbit u odluci. Nisam Hasanaginica! Doviđenja i prijatno. I podsjetim ga na sudu da je htio starateljstvo, ovaj njegov advokat zagrmio pa kakva sam ja to majka, imam posao, imam stan (sporazumijeli smo se da prodamo stan pa da kupimo dva, meni veći radi djece, a njemu jednosoban), a neću djecu! A ja ti njemu kratko odbrusim:
– Sikter svi vi muški solidarci s tom pričom nikakva majka! Prvo mi otme djecu da bi me vezo ko cuku u svoju kućaru, a sad neće starateljstvo! Hoće slobodu. E, ne može! Dvije sedmice djeca kod mene, dvije kod njega i fertih! Eto tako ćemo se starati, udruženo, kako smo ih i pravili!
– I sad kad ste se rastavili, kažeš, u najboljem ste braku.
– Tako je. Na riječ više nikad nismo došli. Dogovorimo se u tili čas oko satnice preuzimanja djece, a drugo me i ne zanima.
– Znači, krmku uz dlaku.
– Čim krmak osjeti da ga se bojiš, da mu tetošiš i čuvaš ga se, on se tek zahukta i provodi svoje do maksimuma. Kad mu se suprotstaviš, u tebi će vidjet drugog krmka. A krmak na krmka teško da će.