Tragedija koja je obilježila Balaševićev život i o kojoj nikada nije govorio

Piše: L. K. P.

Legendarni kantautor Đorđe Balašević preminuo je prije dvije godine, ali uspomena na njega i dalje ne blijedi.

Panonski mornar iza sebe je ostavio svoju veliku ljubav, 62-godišnju suprugu Oliveru te njihovo troje djece – 38-godišnju Jovanu, tri godine mlađu Jelenu i 27 godišnjeg sina Aleksu.

Iako je kroz pjesme izražavao svoje emocije i pjevao o svojim najdražima, rijetko ko zna da je stihove posvetio i sestri, od čije se smrti nikada nije oporavio.

Naime, sve do trenutka kada je hospitaliziran zbog upale pluća, Đorđe je s Oliverom živio u kući u kojoj je rođen, u ulici Jovana Cvijića u Novom Sadu, koju je i opjevao i u svom hitu „Neki novi klinci“. Međutim, stihove je, osim Oliveri, Đorđe Balašević posvetio i svojoj pet godina starijoj sestri Jasni, za koju je bio jako vezan.

Jedan od najtužnijih trenutaka u životu „Panonskog mornara“ bila je upravo Jasnina smrt, o kojoj nikada nije javno govorio jer mu je bilo preteško.

O njoj se jako malo zna, ali iz njegovih se pjesama može zaključiti kako je bila udata i majka jedne kćerke. Pojedini mediji pišu i kako je upravo njoj kantautor posvetio pjesmu „Naopaka bajka“ .

 

„U suterenu tunel ka nebesima

Na tankoj gazi jutro mraćan goblen tka

 

Sumorna lica, nasamo sa gresima

U hodniku bez povratka

U crni grm se moja ptica zaplela

Zaneta titraina zvezda Danica

 

I kasni dah dok hladi ćelik skalpela

Klizi niz nit brojanice

Postoji plan da je anđeli ukradu

Il’ bar na ćas da je vrate među njih

 

Jer nekad nebo pravi veliku baladu

I traži rimu za glavni stih

Na grad juriša nežna bela legija

Januar prostire svoj prefinjeni sag

 

U tajnom dosluhu smo prvi sneg i ja

Da zima pričeka njen trag

Ne vrede priče koje znam

Laže za oći pospane

 

Izmišljam bajku čudnu naopaku

Uspavanku

Da od nje budna ostane

Postoji put koji namernike bira

 

Tajnovit drum uvek najboljima sklon

Jer nekad nebo samo crne dirke svira

I traži notu za taj ton

Negde sam dečak jedan zbunjeno

 

Na mostu stoji

Jer tek sluti da postojiš

Negde u tebi čeka okovana neka pesma koju niko živ još ne zna

U tebi lanac zvecka tajnim alkama

 

Bićeš ti majka majkama

Postoji plan da te anđeli ukradu

Il’ bar na čas da te vrate među njih

Jer nekad nebo pravi veliku baladu

I traži rimu za glavni stih

Postoji put koji namernike bira

Tajnovit drum uvek najboljima sklon

Jer nekad nebo

Samo crne dirke svira

I traž i notu za pravi ton“

Pročitajte još