Kraljica Elizabetha II zasjela je na prijesto kada je imala 26 godina nakon smrti oca, kralja Georga VI, a njeno krunisanje koje se održalo 2. juna 1953. godine bilo je prvo krunisanje ikada koje je bilo prikazano na televiziji.
Ona je željela da njena haljina koju će nositi na krunisanju predstavlja zemlje iz cijelog svijeta kojima je vladala, a raskošnu satensku haljinu sa mnogo izvezenih detalja kreirao je modni dizajner Norman Hartnell.
Haljina ima efekat rešetke sa ikonografskom šemom cvijetnih amblema u zlatnim i srebrnim nitima i svili pastelnih boja.
Vezovi su raspoređeni u tri zaobljena, stepenovana nivoa oivičena naizmjeničnim linijama zlatnih perli, dijamanta i bisera.
Norman je rekao da je kraljica jasno stavila do znanja da ne želi da nosi haljinu sa amblemima sve četiri britanske nacije bez onih u kojima je takođe bila monarh.
View this post on Instagram
Proces dizajniranja haljine je počeo u oktobru 1952. godine nakon što je Hormana Hartnella kraljica Elizabetha II lično zamolila da joj kreira haljinu za krunisanje što se dogodilo tačno pet godina nakon što joj je dizajnirao i vjenčanicu.
Napravio je ukupno devet skica, a kraljica je odabrala osmu, ali je zahtijevala da se doda više boja, a ne samo srebrni vez.
Kako je ser Norman ispričao u svojoj autobiografiji, proveo je mnogo dana u osami u Vindzorskoj šumi smišljajući ideje.
– Sveukupno, napravio sam devet različitih dizajna koji su bili veoma jednostavni, a onda su razrađivani. Posljednji mi se najviše dopao, ali nisam izrazio svoje mišljenje kada sam crteže predao Njenom veličanstvu – napisao je on.
Norman je kasnije ispričao kako je istraživao četiri cvijeta Ujedinjenog Kraljevstva: Tjudorska ruža za Englesku, čičak za Škotsku i irska djetelina, ali su mu prigovorili jer je veovao da amblem Velsa treba da bude narcis.
View this post on Instagram
Konačni dizajn, koji je sir Norman pokazao kraljici u Sandringemu, uključivao je: javorov list za Kanadu, pletenicu za Australiju, srebrnu paprat za Novi Zeland, proteu za Južnu Afriku, cvijet lotosa za Indiju i Cejlon, pšenicu, pamuk i jutu za Pakistan.
Timu od 12 krojačica, koristeći 18 vrsta zlatnih konaca, bilo je potrebno 3.500 sati da dovrše kraljicin vez i obrub pšeničnog klasja i maslinovih grančica, koji simbolizuju prosperitet i mir.
A zbog same prirode veza, procjenjuje se da je haljina teška najmanje 5 kilograma.
Svila korištena za izradu haljina dobijena je sa farme svile “Lady Hart Dyke” u dvorcu Lalingstoun, a samu haljinu su izradile tri krojačice, šest vezilja iz Kraljevske škole rukotvorina, odgovorne za vez u zlatnim polugama.
Uz haljinu, kraljica je nosila i raskošan ogrtač “Colobium Sindonis”, koji je izrađen od običnog bijelog platana sa grimiznim plišanim plaštom pričvršenim na ramenima, a koji je bio ukrašen izvezvenom zlatnom čipkom i filigranom.
Simpatičan detalj kasnije je Hartnell potajno dodao – izvezao je djetelinu sa četiri lista na lijevoj strani haljine kao znak sreće.
Kraljica je ovu haljinu nosila još šest puta, tokom prijema u Bakingemskoj palati i Palati Holirudhaus, kao i na otvaranju parlamenta na Novom Zelandu, Australiji i Cejlonu 1954. godine.
Haljina je sada čin historijski predmet Kraljevske kolekcije, a izložen je javnosti u julu prošle godine kada se slavio kraljicin Platinasti jubilej.