Pokojna Mira Furlan bila je hrvatska glumica, rođena 7. septembra 1955. u Zagrebu, a bila je žena prekrasne kose, sanjivih očiju, zaraznog dječjeg smijeha i čvrstog stava.
Mira je bila vrsna glumica koja je odigrala preko 50 filmskih i televizijskih uloga, a odkako je stupila na pozornicu, bila je na glasu kao jedna od najboljih i najzaposlenijih glumica Hrvatske i Jugoslavije, ali s ratnim događanjima došle su prijetnje i neizdrživ pritisak zbog kojih se sa suprugom preselila u Sjedinjene Američke Države.
Tamo je započela od nule te je svojim trudom, talentom i harizmom stvorila uspješnu svjetsku karijeru, koja je, nažalost, prekinuta 20. januara 2021. godine, kada je objavljena tužna vijest da je preminula u Los Angelesu. Zaraženi komarac prenio joj je bolest Zapadnog Nila s kojom se mjesecima borila, a nakon što je bitku izgubila, njezini brojni prijatelji, kolege i fanovi oprostiti su se od nje.
Godine 1986. upoznala je ljubav svog života – reditelja Gorana Gajića. Zagrepčanin je režiju diplomirao na Akademiji u Beogradu gdje je sve više radio, te je zaljubljeni par živio na relaciji Zagreb – Beograd, zbog čega su devedesetih doživjeli brojne neugodnosti.
S ratom je sve glasnija bila hajka na Miru, te je i u javnosti i medijima prozvana izdajicom jer je u jesen 1991. godine odlučila na BITEF-u, međunarodnom pozorišnom festivalu u Beogradu, izvesti predstavu ‘L’Illusion Comique’.
Dobijala je prijetnje smrću, dobila je otkaz u HNK, a Zagreb joj je oduzeo stan u kojem je odrasla i koji je naslijedila od bake -godinama je trajao sudski proces i stan joj je naposljetku vraćen. U novembru 1991. godine sa suprugom je odlučila bolji život potražiti u SAD-u, a prije toga je „tjednik Danas“ objavio njezino oproštajno pismo u kojem je, između ostalog, napisala:
„Preslušavajući svoju telefonsku sekretaricu, slušajući neshvatljiv broj neopisivo odvratnih poruka svojih sugrađana, čeznula sam za samo jednom jedinom porukom nekog prijatelja. Ili čak neprijatelja. Običnog znanca. Kolege. Ali takve poruke nije bilo. Ni jednog jedinog poznatog glasa, ni jednog jedinog prijatelja – čovjek se pita da li je to moguće. Pa ipak, hvala im.
I onim plemenitim rodoljubima koji mi ljubazno obećavaju ‘masakr na srpski način’ i onim kolegama, prijateljima i znancima koji mi svojom šutnjom daju do znanja da na njih više ne računam.
Hvala i svim mojim kolegama u pozorištu s kojima sam igrala Držića, Molièrea, Turgenjeva i Shawa, hvala im na njihovoj šutnji, hvala im na tome što nisu pokušali barem razumjeti, ako ne pravdati, moje pismo povodom igranja predstave na BITEF-u, pismo u kojem sam pokušala objasniti da je igranje predstave u ovom času za mene odbrana naše zajedničke profesije koja ne smije i ne može sebe staviti u službu nijedne političke ili nacionalne ideje, koja se ne može i ne smije sputavati političkim ili nacionalnim okvirima, jer se to naprosto protivi njenoj prirodi, koja mora, i u najgorim trenucima uspostavljati mostove i veze, kojoj je strana svaka nacionalna međa, koja je, u samoj svojoj biti, profesija koja ne pozna i ne priznaje granice.
Ja u svakom slučaju mislim, znam i osjećam da je moja dužnost, dužnost naše profesije da gradi mostove. Da ne odustaje od saradnje i zajedništva. Ali ne nacionalnog. Profesionalnog. Ljudskog. I onda kad je najužasnije, kao što je to sada, trebalo bi inzistirati, do zadnjeg daha, na uspostavljanju i održavanju veza između ljudi. To je ulog za budućnost.“
11 godina nakon, hrvatska publika ponovo je gledala Miru na pozorišnim daskama zahvaljujući Teatru Ulysses gdje su je od njegovog osnivanja zvali kolega i prijatelj, glumac Rade Šerbedžija, te rediteljica Lenka Udovički, a njezina ‘Medeja’ pobrala je samo pozitivne kritike.
Prije smrti Mira je u svojoj biografiji otkrila da je bila silovana. U knjizi je otkrila i da je više puta bila izložena pokušajima silovanja, ali i da ju jedan muškarac i uspio silovati. U knjizi nije otkrila identitet svog napadača, no otkrila je da se radi o ‘vrlo poznatoj javnoj ličnosti iz drugog grada’, te da se napad dogodio u Zagrebu. Dijelovi knjige u kojima piše o susretima s napadačima objavljeni su na stranici javniservis.net.
