Lejla Deljkić iz Tešnja sasvim spontano je ušla u svijet kreativnosti u kojem i danas pliva. Ova kreativka samo za “Azru” otkriva kako se zaljubila u decoupage, te s kojim izazovima se susreće u svom poslu.
Kako ste ušli u svijet decoupage-a?
– Sjećam se kao jučer da je bilo, a prošlo je vise od 8 godina kada sam na internetu vidjela objavu da se u mom gradu održava radionica. Odlučim se prijaviti bez obzira sto se prije nešto i nisam zanimala za tu vrstu hobija ali poslije prve radionice javile su se neke ideje. Od raznih nekih predmeta, staklenih tegli, kartonskih i limenih kutija, konzervi, raznih keramičkih predmeta, šolja i tanjira, nešto bi napravila,a da bude od koristi i s ljubavlju poklanjala svojoj rodbini, prijateljima i komšijama.
Šta Vam ljudi ovih dana najviše traže?– U mojoj ponudi ima veliki asortiman repromaterijala, tacne raznih oblika i veličina, podmetači više vrsta, kutija za razne namjene, rahle, dječiji program, zidni satovi itd. ali tacne moram staviti na prvo mjesto, koliko god ih ima uvijek se traži primjerak više.
Šta Vam je najteže u procesu izade?
– Najviše problema mi zada kada imam “serijsku” proizvodnju. Kada se radi o više istih predmeta, gdje tacna, kutija i podmetači moraju biti identični kako oblikom tako bojom i dezenom.Iznese se i taj posao, kako da bude identično koliko je u mojoj moći tako i vremenski da poštujem rok izrade i da na vrijeme , sto je jedan od glavnih faktora, bude spakovano i isporučeno na adresu.
Koliko su kupci zahtjevni?– S pravom mogu da kazem da sam okružena s divnim ljudima s kojim radim, kako u svom gradu tako i šire. Do sada nisam imala nekih neugodnih situacija. Brzo se nekako dogovorimo jer na prvom njihovom obraćanju mi kažu sta žele, sta ih zanima, koji predmet, boja, onda tražimo odgovarajući dezen i nekako složimo tu cjelinu.Uvijek dam prostora i kažem da prilikom isporuke nije dužan kupiti u koliko nije to što je on zamislio.Mogu se s radošću pohvaliti da mi se u većini slučajeva kupci mnogi više puta javljaju ali isto tako znam da daju i preporuke dr koji nisu čuli za mene.Koja Vam je do sada narudžba zadala najviše posla?– Narudžbu koju sam radila za jednu svadbu gdje je majka odlučila za udaju kćerke svatove da okiti tacnama s ručno rađenim heklanim (keranim) miljejom koje je njena rahmetli nana radila. Jako zahtjevno i odgovorno jer ipak nečiji ručni rad za kojeg je vezano toliko emocija moram da uradim na svom ručnom radu.
