Oni su roditelji Dražena Petrovića: U braku su bili više od 60 godina, Jole je Biserki jednom spasio život, a evo kako su se suočili s najtežim gubitkom

Piše: L. K. P.

Foto: Jurica Galoić/PIXSELL

Dražen Petrović, jedan od najboljih evropskih košarkaša u historiji poginuo je u stravičnoj saobraćajnoj nesreći u Njemačkoj  7. juna 1993. godine. Njegova životna priča završila je tragedijom.

Cijeli svijet je tugovao zbog velikog gubitka, ali pogibija sina najviše je pogodila njegove roditelje. Biserka i Jole su u braku proveli više od 60 godina, a završen je 2021. kad je Jole preminuo u 94. godini života nakon duge i teške bolesti.

Svojevremeno je Biserka za Šibenik News opisala kako su se upoznali.

– Jole i ja smo se upoznali 1. maja na slapovima Krke. Bio je naočit i mnoge su Šibenčanke bile u njega zaljubljene. Na Slapovima sam bila s prijateljicom. Primijetile smo da nas gleda, ali nismo znali koju od nas. Bila sam nekako skrušena i neka ljubav nije mi baš bila na umu. Ali, eto, dogodila mi se. Kada mi je Jole prišao da se upoznamo sve je bilo jasno. Počeli smo izlaziti. Imala sam 17 godina. Udala sam se za njega godinu dana kasnije, ispričala je.

Biserka se udala u dobi od 18 godina. Njen suprug Jole je rođen u Hercegovini, ali je bio šibenski stipendist i nakon završene upravne škole u Zemunu došao je živjeti u Šibenik. Zaposlio se u policiji, a Biserka zbog suprugovih čestih putovanja nije tražila posao nego se posvetila djecu, Aleksandru i Draženu.

– Živjeli smo životom koji me je ispunjavao, a Jole je bio kriv što sam bila jedna od prvih Šibenčanki koje su položile vozački ispit i vozile automobil. I to će se kasnije korisno uklopiti u mozaik moga života, otkrila je.

Zatim se dotakla odgoja svojih sinova košarkaša.

– Mogli su dobiti sve što smo im Jole i ja mogli priuštiti, ali nisu smjeli zanemarivati svoje školske i kućne obveze. S druge strane mi kao roditelji podupirali smo sve ono čime su se bavili i sva njihova nastojanja da ostvare ciljeve prema kojima su stremili. Sticajem okolnosti njihova su stremljenja bila usmjerena prema sportu. Ni Jole ni ja o sportu i sportskim perspektivama, a kamo li o profesionalnom sportu njegovim mogućnostima, izazovima i zamkama, nismo ništa znali, ali to nas nije spriječilo da ih podržimo. Uvjerena sam da smo dobro postupili, rekla je je Biserka te dodala:

„Da bi uspjela djeca moraju imati stabilnost u obitelji, moraju biti svjesni da ih porodica prati i podupire, da neko stoji iza njih i brine o njima, ali ne tako da ih sputava već da ih potiče.“

 

Majka poznatih košarkaša objasnila je zašto njen suprug nije prisustvovao utakmicama.

– Moj suprug se jednako kao i ja radovao i strepio, ali on je drukčiji od mene. Jole nije išao na utakmice jer to za njega bilo previše stresno, a toliku količinu stresa, i dobrog i lošeg, nije mogao podnijeti njegov bolesni želudac. Kada je Šibenka igrala s Bosnom onu povijesnu utakmicu cijeli je Šibenik bio u dvorani na Baldekinu, jedino je moj Jole dok je trajala utakmica šetao rivom. Mnogima je to bilo čudno, neki su ga zbog toga i osuđivali ali on jednostavno nije mogao izdržati toliku količinu uzbuđenja’, ispričala je zatim istakla:

‘On svoje sinove ni u jednom trenutku nije iznevjerio. On je bio stup porodice, vodio je računa o svemu i u svemu je stajao iza mene, Ace i Dražena. Pa ja uopće ne bih mogla putovati na utakmice i bodriti svoju djecu da on nije bio takav.’

Biserka je objasnila da joj je suprug Jole i spasio život kad je saznala za smrt sina Dražena.

„Te večeri u 23 sata ponovo je zazvonio telefon u stanu. Digla sam slušalicu ništa ne sluteći. Neki ženski glas upitao me je: Je li Dražen Petrović vaš sin? Potvrdila sam. Tada mi je ta žena kazala da je Dražen poginuo. Jedino čega se nakon tih riječi sjećam bilo je da sam poletjela prema balkonu i da me je Jole u zadnji čas zaustavio i spriječio me da skočim. Nakon toga sam pala u duboki šok. Ničeg se ne sjećam. Na moj um i na moju dušu pao je olovno teški mrak.“

Draženovog oca duboko je pogodila smrt sina.

– Moj suprug se predao. Nije mogao preboljeti. Morala sam ga moliti da odemo barem do Trešnjevačkog placa kako ne bismo stalno mislili na tragediju koja nas je zadesila. To su trenuci o kojima ne želim puno ni govoriti ni razmišljati, kazala je.

Posljednjih godina svog života Jole je bio nepokretan i živio je u Zagrebu.

Pročitajte još