Kada spomenemo ime Zdravko Čolić, znamo da je on je postao gotovo aksiom, neko u koga se ne sumnja, ni muzički, ni ljudski. A to nije malo. Kako je to uspio?
Zdravko je dijete hercegovaca, koji su došli u Sarajevo. Otac mu je bio ugledni policajac, a brat i on su slušali rokenrol. A završio je kao pjevač pop orjentacije.
Jednom prilikom, Zdravko je govorio o djetinjstvu.
„Bili smo veoma sretna porodica iako smo živteli od jedne plate, tatine. On je radio u državnoj službi pa nismo mogli obilježavati Božić u to vrijeme na način na koji se to danas radi, ali zato uvijek smo sa radošću čekali mljekara iz sela kod kojih se praznik obilježavao sa svim običajima i koji nam je donosio uz mlijeko i božićne poklone“, rekao je Čolić.
„Pamtim kako smo se okupljali u Trebinju kod bake i dede dok nismo pošli u školu i kako smo dobijali poklone od rođaka, prijatelja i komsija. Drugačije je to vrijeme bilo, ljudi su bili bezbrižniji, pa samim tim i otvoreniji jedni prema drugima. Dozivali su se preko ulice na kafu ili ručak, spavali jedni kod drugih, radovali se i tugovali zajedno. To se, nažalost, danas promijenilo“
Prelazak iz Sarajeva u Beograd
Kada je iz Sarajeva stigao u Beograd, čekao ga je Kornelije Kovač. U Jugoslaviji zvijezde su bile Indeksi, Yu grupa i Korni grupa. U Korni grupi je umjesto Dade Topića, novi pjevač postao Zdravko Čolić. On je sa njima snimio samo jedan singl “Kukavica”.
Šta nam je vrijeme donelo, ili bolje šta je odnijelo – pravi stih koji opisuje vrijeme od Jugoslavije pa do danas. A Čoli je mnogo donijelo.
“Na Brionima sam bio prvi put, Nova godina, Lokice, ja u uniformi”, prisjećao se Zdravko Čolić. Pamti da mu je Tito rekao: “Lako je tebi moj Zdravko, dok su tvoji na zaduženjima, ti uz pjesmu sa djevojkama”.
Susret sa Titom
U drugoj polovini sedamdesetih godina mladi Sarajlija nizao je uspjeh za uspjehom. Pjesma Evrovizije, Opatijski festival, velika turneja “Putujući zemljotres” i, naravno, poziv da nastupi pred Titom.
– Pred Titom sam nastupio četiri puta. Moj prvi nastup bio je u Bosni, u Bugojnu, gdje je organizacija programa bila povjerena Radio-televiziji Sarajevo. Program smo izveli oko 13 sati, pred ručak, poslije nekog velikog lova. U ekipi su bili Kemal Monteno, narodni pjevači, orkestar… Tu sam ja otpjevao “Ljubav je samo riječ”, fino obučen i dotjeran. Tito me nije znao, nije valjda pratio te pjesme i repertoar, ali Jovanka se nagnula prema njemu i došapnula mu sigurno “eto, to je neki novi pjevač”. Bio sam uzbuđen. Nije tada bila mala stvar vidjeti maršala i biti u njegovoj blizini.
– Sljedeći moj nastup bio je na velikoj priredbi povodom lova u Karađorđevu i mislim da ne postoji izvođač u bivšoj Jugoslaviji koji se slikao na televiziji a da nije učestvovao u velikom programu koji je trajao od ručka do kasno u noć.
Tu su bili svi ambasadori i naši stari, poznati političari. Brzo je nekoliko puta prošetao do nas. Bio je tu i Džemal Bijedić, onako raspoložen uz čašicu… Poslije sam služio vojni rok u Valjevu kao pješadinac i bio sam na obuci za minobacač. Nosio sam onaj, kako smo ga zvali, “solunar”. Ja sam strašno volio da budem vojnik, da ne pjevam nigdje.
Bila je polovina novembra i tada je uslijedio poziv da pjevam na dočeku Nove godine na Brionima. Znaš šta je to za mene značilo: zima, vojska, vježbe u blatu i snijegu, i odjednom poziv da pjevam drugu Titu na Brionima! Ja sam tad već snimio pjesmu “Druže Tito, mi ti se kunemo”.
Postala je kao neka himna, pjevao sam je na svim priredbama kao vojnik, a izvedena je i za Brozov rođendan. Inače, tu pjesmu sam pjevao na Festivalu revolucinarne pjesme u Zagrebu 1977, na koji me pozvao Đelo Jusić. Pjesmu je komponovao Đorđe Novković na stihove Mire Alečković, a sjećam se da je festival održan u sali “Vatroslav Lisinski”.
“Što se mog nastupa tiče, to je bila posljednja Nova godina kad je Tito bio zdrav. U ponoć on je krenuo da čestita, a mi počeli pjesmu “Druže Tito, mi ti se kunemo”. Vidim ja da on pokušava da nađe ko to pjeva i šta se dešava, i tek na trećoj strofi nekako nam se sretnu oči. Primijetio sam da ga je to podiglo, herojska je pjesma, lijep tekst…” uzbuđenje je bilo veliko.
– Kada je došao do mene, bio sam s Lokicama, koje su nosile one svoje suknjice, poljubio sam ga, a on me gleda i kaže: “E, dobro je tebi, dobro je tebi, volio bih da sam na tvom mjestu.” Ja odgovorim: “Dobro je, druže predsjedniče, dobro je…”
Bila je tu pjevačica iz Banjaluke Sandra Kulijer, koja je tada bila aktivna. Imala je debeo sloj karmina na usnama i kada je Tita poljubila, njemu je ostao ruž na obrazu. Uzela je maramicu i obrisala ga, a on se smije, pa izusti: “Navikao sam ja, navikao…” Tada sam pred Titom nastupio u uniformi. On je bio vrhovni komandant i to mi je bila čast, jer sam ja jedan od rijetkih koji je Titu pjevao kao vojnik.
U razgovoru za hrvatski „Jutarnji list“ Čola je otkrio da je jako vezan za Jugoslaviju.
– Za bivšu državu nisam bio politički vezan, ali za ljude jesam pa mi ne smeta kada me etiketiraju tako. Poštujem sve i bitno je da se volimo, a ne u kojoj smo državi. Ja sam volio druga Tita i nisam od onih koji se toga odriču. Sjećam se vremena kada sam mu pjevao i to su lijepe uspomene. Ima ljudi kojima to smeta, ali se ne obazirem. Dogodi se i sada da traže da zapjevam „Druže Tito, mi ti se kunemo“, ali u kafanama. Na koncertima nikada – kaže Čola, koji godinama opstaje na domaćoj sceni.
Njegovi idoli su bili sportisti
Već decenijama Zdravko je uzor hiljadama, a njegovi idoli iz mladosti bili su uglavnom sportisti. „Divili smo se fudbalerima, najviše Aci Ferhatoviću. Bio sam vezan i za američku scenu. Ujutro bih išao u školu, a po podne u bioskop da gledamo filmove Elvisa Prislija, i to na sve tri projekcije tokom večernjih sati, od 16, 18 i 20 časova. Nakon samo dva dana znao bih sve pjesme, koje sam potom izvodio pred društvom. Voljeli smo i druga Tita, tada je bio naš život“.- Zdravko Čolić za dnevni list ‘Akter’ 22.7.2012.
View this post on Instagram
Jurile su ga najfatalnije dame, a oženio je onu finu i normalnu
Pjevač Zdravko Čolić oduvijek je važio za najvećeg zavodnika sa naše javne scene. Žene širom regiona su ludjele za njih, a samo je jedna uspjela da osvoji njegovo srce.
Supruga Aleksandra podarila mu je nasljednice Unu i Laru, a iako se trudi da privatan život sakrije od očiju javnosti, njegove kćerke su aktivne na društvenim mrežama i privlače veliku pažnju.
Preko dvije decenije je u srtćnom braku, a Čola nikada nije krio da je supruga stub kuće. Iako je javnost samo nekoliko puta imala priliku da vidi kako izgleda njegova izabranica. Čola je isticao da je on za ženu birao dobru majku svojoj djeci, i kaže da je svojoj Aleksandri zahvalan na svemu.
– Svaki muškarac voli da neko brine o njemu. Mislim da je to bilo presudno. Upoznali smo se davnih dana u Makarskoj, Aleksandra je studirala u Beogradu, nastavili smo da se viđamo, s vremenom smo počeli da se zabavljamo.
Osvojila me je jednostavnošću i privrženošću. Posvetila mi se, misli o meni, brine, sekira se… Čovjek nekako prepozna osobu koju bi opet rado vidio, uhvati neku emociju koja bez riječi govori da joj je stalo do njega. To ne mogu da objasnim jer može pred tobom biti najljepša i najpametnija žena a da jedva čekaš da ode od nje.
Viša sila određuje zašto su neki ljudi zajedno, a drugi nisu. Sandrina i moja aura su se prepoznale, to je vjerovatno bilo sasvim dovoljno za ulazak u neku novu dimenziju.
Za sebe je rekao da je narodni pjevač
“Ja sam narodni pjevač. Pjevao sam uglavnom ljubavne pjesme. Publika koja voli folk nema ništa protiv mene, a mene vole i rokeri”, rekao je jednom Čolić za Politiku.
Na Olimpijadi je pozajmio glas maskoti Vučku
U Sarajevu gradu za koji su govorili da je jako teško biti zvijezda, Čola je i to uspio. 1984. promijenila je grad na Miljacki, a Zdravko Čolić pozajmljuje glas maskoti Vučku.
Sarajevu je pred Olimpijadu bio najzanimljiviji grad u bivšoj Jugi. A kada se Čola pojavi, svijet staje. Toliko je srdačnosti i iskrenosti u komunikaciji sa običnim svijetom. Pričale su se razne anegdote, da je na isti način pričao i sa konobarom, drugom Titom i običnom kasirkom.
Njegova veličina je bila u tome da se nije pravio da je važan i veliki, a bio je izuzetno važan i veliki, i ostao.