Yakutsk je sve samo ne prašnjava ruska provincijska kasaba. To je jedan od najbogatijih gradova Rusije, bogat ne samo zlatom i dijamantima, nego i historijom i kulturnim znamenitostima. Njegovi stanovnici, najveći dio godine potpuno odsječeni od ostatka svijeta, jer do Yakutska ne vodi niti jedna cesta niti željeznička pruga, nisu možda ni svjesni u kako zanimljivom gradu žive.
Na pola puta između Urala i nevjerovatno dalekog Vladivostoka na obalama Pacifika, te isto tako na pola puta između arktičkog polarnog kruga i pustinja Mongolije, daleko od svih važnih svjetskih puteva i dešavanja, smjestio se grad Yakutsk. Poznat kao najhladniji grad na svijetu, gdje se temperatura ponekad spušta na manje od minus 60 stepeni Celzija, Yakutsk je sve samo ne prašnjava ruska provincijska kasaba. To je jedan od najbogatijih gradova Rusije, bogat ne samo zlatom i dijamantima, nego i historijom i kulturnim znamenitostima. Njegovi stanovnici, najveći dio godine potpuno odsječeni od ostatka svijeta, jer do Yakutska ne vodi niti jedna cesta niti željeznička pruga, nisu možda ni svjesni u kako zanimljivom gradu žive.
Iako vrlo bogat rudnim, šumskim bogatstvom i životinjama koje nose skupocjeno krzno, Sibir nikada nije privlačio strane osvajače, te je živio svoj miran zimski san. Sve do 1632. ovdje su mirno živjela lokalna plemena turskog porijekla. Stari Yakuti su se uglavnom bavili lovom i ribolovom, uzgojem jelena, a tek rijetki poljoprivredom i uzgojem goveda. Ipak, početkom 17. stoljeća ovdje stižu Rusi na svom putu prema Pacifiku. Susret dviju kultura nije bio baš miroljubiv. Rusi su domorocima nametnuli visoke poreze na trgovinu krznom, što je dovelo do niza pobuna u ovom regionu. Yakuti su napadali rusku vojsku, dok su Rusi palili domorodačka sela i žestoko se svetili za svaku svoju žrtvu. U jeku tih borbi između carske Rusije, odlučne da izađe na Pacifik i domorodaca koji su se borili za svoj goli opstanak, godine 1632. nastao je grad Yakutsk, kao udaljena vojna karaula odakle je upravljao carski vojvoda. Zabilježeno je da je posljednja pobuna protiv Lenjina i njegovih boljševika buknula 1923., baš ovdje. Yakuti su prihvatili pravoslavlje i ruska imena, no nikada nisu postali etnički Rusi i nemaju namjeru to postati. Rusiju vole, ali im nije pravo, jer njihova bogatstva sebi uzima Moskva.
Avantura i pol
Yakutsk je ostao usamljena vojna utvrda sve do kraja 19. stoljeća, kada su ovdje otkrivene velike zaliha dijamanata i zlata. Grad se od tada naglo širi, mnogo ljudi doseljava u njega i postaje bogato i prosperitetno mjesto. Čak je i Staljin volio ovaj grad, te je insistirao na intenzivnoj eksploataciji dragulja i plemenitih metala, tako potrebnih njegovoj vladi. Staljin je Yakutsku u znak “zahvalnosti” uzvraćao tako što je u njega po kazni naseljavao svoje političke protivnike, a okolina Yakutska bila je odlična lokacija za “gulage”, strašne radne logore za protivnike režima u Moskvi.
Danas je Yakutsk glavni grad ogromne oblasti Yakutia ili Sakha, koja se proteže od Sjevernog ledenog okeana gotovo do kineske granice na jugu. Prema popisu iz 2010., grad ima 269.601 stanovnika i jedan je od rijetkih gradova u unutrašnjosti koji raste i razvija se. Iako je površinom i brojem stanovnika relativno mali grad, naspram svjetskih metrolola, Yakutsk ima snažnu industriju, ali i veliki broj obrazovnih, kulturnih i naučnih institucija.
Yakutsk je grad od federalnog značaja za Kremlj, a posebno je za problematičnu rusku ekonomiju vrlo značajan kao peto najbogatije svjetsko nalazište dijamanata. Yakutsk mnogo daje majčici Rusiji, no domovina malo toga vraća nazad. Iako politički, kulturni i ekonomski značajan grad, Yakutsk nikada nije na pravi način povezan s ostatkom Rusije. Do Yakutaka se može doći isključivo na dva načina: ili avionom ili brodom. Zimi nije moguće čak ni to. U čemu je problem?
Yakutsk se nalazi na zapadnoj obali velike rijeke Lene, koja je u ovom području široka i do tri kilometra, u doba poplava i više od deset kilometara. S druge strane ove ogromne rijeke prolazi vrlo važan put nazvan “Lena autoput”, kao i posljednja stanica istočnosibirske željeznice. Problem je u tome što niko nikada nije izgradio most preko rijeke Lene te povezao grad Yakutsk s autoputem i željeznicom. Kad se činilo da će 2014., most konačno biti izgrađen, Vladimir Putin je novac jednostavno prebacio na Krim, kako bi izgradio most koji će povezati ovaj anektirani komad Ukrajine s ostatkom Rusije. Građani Yakutsaka ne vjeruju ni da će most dobiti 2022. godine.
Dok fantomski most ne bude izgrađen, putovanje do Yakutska ostaje velika avantura, kako zimi, tako i ljeti, tokom toplih ljetnih mjeseci možda čak i više od avanture. Ruski vozači tvrde da je cesta “Lena” savršena za vožnju zimi, kada je pokrivena debelim ledom i na putu prema Yakutsku saobraćajni znakovi saopćavaju da je dozvoljena brzina od 70 kilometara na sat.
Ljeti se jedina cesta koja vodi prema Yakutsku pretvara u nešto sasvim drugo. Na svojih 1.235 km dužine ona postaje blatnjava staza smrti, te ima nadimak “Autoput smrti” ili “Put kostiju” zbog brojnih olupina automobila i kamiona koji se nalaze napušteni pored ceste, svjedočeći o teškom životu i opasnostima koje vrebaju u ovom dijelu svijeta.
– Osjetili smo da je “Lena” vrlo blatnjav put, ali on, zapravo, postaje vrlo, vrlo blatnjav i Yakutsk je obično odsječen od svijeta ljeta. Zimi se cesta smrzne i na ledu se može jako brzo voziti. Možete, također, voziti preko rijeke Lena, ali prelazak preko nje nije šala – zapisao je jedan novozelandski bajker koji je sa svojom ekipom posjetio ovaj region.
U blizini grada nalaze se dva aerodroma, koji su često jedina veza Yakutska sa svijetom. Regija ima i svoju aviokompaniju “Yakutia”, kojom se građani Yakutska veoma ponose. Avonska karta od Moskve do ovog udaljenog grada košta približno 320 KM i let traje šest sati, ako je moguće za avion da sleti zbog magle ili hladnoće. U momentu kada je nastajao ovaj tekst, let na liniji Moskva – Yakutsk bio je odgođen.
Dijamanti i zlato
Vrijedi li preći pola svijeta, rizikovati život, potrošiti mnogo novca i vremena i doći u grad koji ima mnogo toga za pokazati, no sve se to može vidjeti i na drugom mjestima, recimo St. Petersburgu. Oni koji su uspjeli doći ovdje i čak se vratiti živi natrag odakle su došli, kažu da vrijedi.
– Sve je ovdje nekako bizarno: najhladniji grad svijeta drži se na kočevima, jer topljenje permafrosta ruši zgrade i poprilično je odsječen od već udaljenog Dalekog Istoka. Putnicima ili preostaje drndava cesta ili 24 sata vožnje trajektom ili avion koji košta 200 eura samo da se stigne do Vladivostoka. Ipak, za razliku od drugih udaljenih ruskih gradova, Yakutsk odiše optimizmom i dobrim ukusom. Nove zgrade – neke s dramatičnijom arhitekturom kakvu nećete vidjeti nigdje u Rusiji. Dijamanti i zlato ove regije najbolje znaju zbog čega je to tako. Naoštrite se za ekstremne vremenske prilike. Vrlo je vruće u junu i julu sa više od 30 stepeni, ali ledene zimi, s prosječnom januarskom temperaturom od minus 40 stepeni Celzija… – opisuje ovaj grad ugledni turistički vodič “Lonely Planet”.
Zbog čega ljudi iz svih strana svijeta dolaze u Yakutsk? Da li zbog brojnih luksuznih hotela u ovom gradu, ili zbog odlične gastronomske ponude, draguljarnica, ili odličnog provoda, kakav je u Rusiji zagaranatiran? Turisti ovdje dolazi zbog zime, najvećeg turističkog branda ovog grada. Dijamanata, hotela i restorana ima u cijelom svijetu, no zime kakva ja ovdje nema nigdje drugdje. Zima kao zima možda i nije tako zanimljiva, zanimljiv je zapravo grad koji uz debele temperaturne minuse svoj život živi “punim plućima”, prihvatajući svoju ledenu sudbinu kao svoj “lifestyle” i prednost.
– Temperatura od minus 47 je normalna za jedan decembarski dan. Ljudi su se ovdje navikli na ovakvu hladnoću. Prvo što uradimo kada se ujutro probudim jeste da pogledamo u boju neba. Ako je nebo plavo, mi znamo da ćemo hladnoću moći izdržati. Ako je sve što vidite iza prozora smog, mi znamo da će biti težak dan – kaže ruski bloger Bolot Boucharev, stanovnik Yakutska.
Ono što predstavlja tek “težak dan” u Yakutsku, u bilo kojem drugom dijelu svijeta predstavljalo bi potpunu katastrofu. No, stanovnici Yakutska znaju kako preživjeti. Njihove su kuće dobro utopljene, automobili i autobusi ovdje sasvim normalno voze čak i po najvećim minusima. Benzin, struja i plin su jeftini, te nema brige zbog visokih računa za grijanje. Građani Yakutska nisu nikakvi nadljudi, oni samo znaju kako se čovjek treba ponašati kada se temperatura polako spušta na minus 60, te se ljute na Wikipediju, tvrdeći da su temperature u njihovom gradu mnogo niže nego što tamo piše. Zvanično, najniža temperatura ikada zabilježena u Yakutsku bilo je -64,4 stepeni Celzija, petog februara 1891.
– Najbolja odjeća za ovakvo vrijeme jeste od vune i krzna. Trik je da se obuče što više slojeva odjeće, čak nekoliko slojeva rublja. Također, morate se potruditi da vrijeme vani provodite brzo i efikasno. Recimo, morate znati tačan raspored autobusa, kako ne biste čekali mnogo na stajalištu. Hladnoća i snijeg neće spriječiti grad da funkcionira. Prodavnice su otvorene, javni prijevoz radi. Grad se za zimu počinje pripremati u junu. Gradska kanalizacija i vodovodna mreža se provjeravaju i popravljaju na najmanji znak curenja. Ljudi ovdje počinju govoriti da je “hladno” kada temperatura padne ispod minus 50 stepeni Celzija. U takvim slučajevima nije dobro provesti više od deset minuta napolju – kaže ovaj ruski bloger.
Na drugoj strani, ljeta u Yakutsku ponekad budu jako topla, s čak 40 stepeni Celzija. Jednostavna matematika kaže da blizu minus 60 zimi i plus 40 ljeti daju temperaturnu razliku od stotinu stepeni, sve to samo u toku jedne godine. Kako to podnose stanovnici Yakutska, samo oni znaju, no vjeruju da im konzumacija mesa, posebno ribe, daje snagu, uz neizostavnu votku, mada alkoholizam nije tako veliki društveni problem u Yakutsku, kao u drugom dijelovima ove velike zemlje.
Igrica Rizik
Prosječni Amerikanci ne znaju mnogo o svijetu izvan granica svoje zemlje, ali gotovo svi znaju za Yakutsk, te čak znaju gdje se otprilike i nalazi. Razlog je popularna društvena igra “Rizik” u kojoj uz pomoć kockica, figurica i karata osvajate svijet. Jedna od strateških tačaka u ovoj igri taktike i sreće jeste i grad Yakutsk. Zabačeni, ali intrigantni grad tako je postao poznat u cijelom svijetu.
Leo DiCaprio: Oskar iz Sibira
Kada je posljednjeg dana februara prošle godine Leonardo DiCaprio konačno u ruke dobio Oscara za film “The Revenant”, nije ni slutio da će dvije sedmice poslije u rukama držati još jednog “kipića” i to kakvog. Stotinjak njegovih fanova iz dalekog grada Yakutska doniralo je vlastiti srebreni nakit i izradilo kopiju najpoznatije filmske nagrade na svijetu u čast velikog glumca i njegove borbe za prava životinja. Leo DiCaprio bio je vrlo počašćen ovim neobičnim priznanjem.
Oymyakon: Od hladnog hladnije
“Samo” 970 kilometara od Yakutska, ali u istoj oblasti, nalazi se selo Oymyakon. Mjesto gdje stanuje svega 500 ljudi, godine 1924. bilo je svjedok najhladnijeg dana u ljudskoj historiji. U Oymyakonu je tada zabilježena temperatura od minus 71,2 stepena Celzija i to je najniža temperaturna vrijednost izmjerena u jednom stalno naseljenom mjestu. Najniža temperatura na Zemlji zabilježena je 21. jula 1983., na Antarktiku i iznosila je minus 89,2 stepena Celzija.
