Hrvatski glumac Filip Šovagović, koji je bh. javnosti poznat po ulozi Zadre u Našoj maloj klinici, otvoreno je progovorio o teškom periodu svog života. Naime, za njega su devedesete godine bile jako turbulentne, te su ga loše finansijske odluke dovele do ivice bankrota. Danas, 30 godina nakon, iskreno priznaje koliko su ga vlastite zablude i pogrešne procjene koštale, ali i kako je, uz mnogo truda, uspio izaći iz začaranog kruga dugova.
Sve je počelo 1992. godine, kada je zbog nedostatka novca odlučio uzeti svoj prvi kredit. Bio je to početak njegovog finansijskog poniranja. Da bi preživio, Šovagović se odrekao mnogih stvari – prestao je izlaziti, prodao automobil i preselio se kod majke. “Tada sam se jednostavno pokušavao održati iznad vode”, prisjetio se.
Međutim, finansijsko poboljšanje koje je uslijedilo između 1995. i 1997. godine dalo mu je lažnu sliku sigurnosti. “Imao sam 30 godina, karijera je išla uzlaznom putanjom i mislio sam da će tako biti zauvijek. Izgubio sam dodir sa stvarnošću”, otkrio je u jednom intervjuu za tamošnje medije.
Već 1998. godine podigao je drugi kredit, vjerujući da će njime zatvoriti prethodne dugove i nastaviti živjeti istim stilom. Gluma ga je počela zamarati, pa se okrenuo pisanju drama – no taj posao nije donosio očekivanu zaradu. “Bio sam uvjeren da ću pisanjem drama sebi obezbijediti mirniji život, ali kasnije sam shvatio da je to deset puta slabije plaćen posao od glume. Ponovo sam pokušavao pokriti razliku kreditima.”
Šovagović priznaje da nije imao stvarne razloge za tolika zaduženja – nova kola, život iznad mogućnosti, želja da očuva imidž uspješnog umjetnika. “U tim ‘zlatnim’ godinama nisam mogao zamisliti sebe u polovnom autu – morao sam voziti novi. Na kraju sam upao u spiralu kredita – jedan na drugi na treći.”
Najveći pad doživio je kada je podigao kredit za automobil, što je izazvalo niz problema. “Zbog raznih gluposti sam se zadužio oko 300 hiljada kuna. Devedesetih godina sistem nije funkcionisao – nisam plaćao kazne za saobraćajne prekršaje, skupio sam sedam negativnih bodova i ostao bez vozačke dozvole.”
Kaže da je sakupio preko 100 kazni za vožnju bez dozvole, a kada se to pomnoži sa hiljadu kuna, dolazi se do porazne cifre. Godine 2002. digao je i peti kredit – ovoga puta da plati sve te kazne, zbog kojih je čak jednom bio i uhapšen. Tada je odlučio: dosta je.
“Presjekao sam sve kartice, prestao dizati kredite i rekao sebi – sad ideš ispočetka.”
Počeo je raditi sve što zna – glumu, režiju, pisanje, muziku, produkciju, scenaristiku – samo da izađe iz dugova. Prekretnica se dogodila kada mu je drama Ptičice, koja se istovremeno igrala u sedam, osam gradova, donijela prvi konkretniji prihod za otplatu dugova.
Danas, nakon svega što je prošao, Šovagović kaže da ga je život naučio važnoj lekciji: “Ne bacam više novac na gluposti. Danas dobro pazim na svaki trošak. Dugovi su me naučili skromnosti i pametnijem upravljanju novcem.”