Balansirati između neba, biznisa i porodice za mnoge bi djelovalo kao nemoguća misija, ali za Sanju Sadiković to je svakodnevica koju s lakoćom nosi, uz osmijeh, disciplinu i nepresušnu energiju. Kao oblasni kontrolor letenja, poduzetnica i vlasnica centra SmartStep Lab, koji nudi timske i individualne treninge te coaching, Sanja uspješno spaja različite svjetove, preciznost avijacije, dubinu psihologije i ljepotu rada s ljudima.
Diplomirala je turski jezik i književnost te historiju umjetnosti, a trenutno pohađa magistarske studije poslovne psihologije. Pored toga, nosilac je zvanja NLP master practitioner, što dodatno obogaćuje njen profesionalni pristup radu s ljudima. Iza svih uloga koje svakodnevno obnaša, Sanja je i posvećena supruga te majka dvojice dječaka od 10 i 15 godina.
Samo za portal “Azra”, Sanja je odlučila otvoriti vrata svoje svakodnevice i podijeliti kako izgleda jedan njen dan.
05:30 – Buđenje uz miris kafe i dječji smijeh
Neki moji dani počinju tada, a neki tek tada završavaju. Radim noćne smjene – 4 do 5 puta mjesečno – pa se raspored mijenja u skladu s nebom iznad BiH. No, kada nisam na noćnoj smjeni, budi me miris svježe kafe i tihi šapat kućne rutine. U našoj kući obično je moj suprug taj koji se prvi probudi, pravi ranoranilac, a onda jedno po jedno budi nas ostale. Ja, s druge strane, dan započinjem sabah namazom i kratkom tišinom posvećenoj zahvalnosti. Onda ide kafa. Kafa i planiranje dana, nezaobilazni duo.
06:00 – Zagrljaj za početak dana
Naša porodična rutina nije savršena, ali je naša. Spremanje za školu i posao, pakovanje torbi, traženje izgubljenih čarapa… I uvijek, ali baš uvijek, završimo sa zagrljajem i rečenicom “Čuvaj se.” Obožavam naše zajedničke obroke, makar jedan dnevno. Bez ekrana, bez buke. Samo mi, razgovori i zahvalnost onome ko je skuhao. Mali ritual, ali ogroman podsjetnik da se ništa ne podrazumijeva.
07:00 – Ulazak u svijet kontrole letenja
U Centru oblasne kontrole letenja u Sarajevu, sve mora biti pod kontrolom, doslovno. Smjene su po 8 sati, ali radna mjesta zahtijevaju pauze svakih 2 sata. Ponekad dnevno imamo i do 1.700 letova iznad BiH, mnogi od njih se zbiju u kratke vremenske okvire. Nekada u jednom satu kroz moj sektor prođe i do 50 aviona. Preciznost, brzina, mirnoća – to su temelji našeg rada. Trenirani smo za to, a sve redovno provjeravamo i obnavljamo, i teoriju i praksu. A između? Kafa i osmijeh s kolegama, jedini ljudi koji istinski razumiju šta znači “kontrola”.
15:00 – Povratak u sigurnu luku
Kuća. Moj mikrokosmos. Tu ne unosim stresove, tu sam samo mama, supruga, kuharica, terapeutkinja. Stariji sin je u medresi u Mostaru, pa ga viđamo vikendom, ali mlađi me dočeka s tolikom radošću da zaboravim na sve. I da, mijenjanje uloga nije teško, bar ne više. Djeca su veća, ali i dalje trebaju najvažnije: prisutnost, zagrljaj, podršku, razumijevanje. Nekad je bilo iscrpljujuće. Danas uz pomoć supruga i naših porodica, osjećam zahvalnost. I snagu.
17:00 – Pisanje između redova i stvarnosti
Pisanje me balansira. Pišem kad svi zaspu, kad pijem kafu, u autu dok čekam. Inspiraciju nalazim svuda, najviše u tišini vlastitih misli. Ponekad pišem za sebe, ponekad za druge, ali uvijek pišem iz duše. Pišući dodirujem tuđe živote, pletem mreže od riječi koje liječe.
18:00 – Coaching i učenje
Osim što sam NLP master, trenutno sam na master studiju poslovne psihologije. I upravo iz svijeta kontrole letenja, gdje svakodnevno svjedočim koliko je timski rad ključan, rodila se ideja za SmartStep Lab – moj centar za coaching i treninge. Svjedočiti transformacijama timova, osmijesima nakon “nemogućih” situacija, to mi puni baterije. Ljudi koji nauče istinski slušati jedni druge su moj pokretač.
20:00 – Večera, igrice i život
Večeri su rezervisane za sve ono što srce traži: porodični smijeh, zajedničke igrice, knjige, edukacije, online sastanke. Tu se pune naši emotivni rezervoari. U razgovorima s djecom, u njihovim pitanjima i pogledima, prepoznajem plodove našeg truda. Tada znam da smo na pravom putu.
22:00 – Tišina kuće, buka misli
Kada svi utihnu, tada ja počinjem svoj dijalog sa sobom. Ponekad pišem, ponekad učim, a ponekad, samo skrolam. I to je self-care. Moja večernja rutina završava kao i jutarnja, molitvom. U tom krugu duhovnosti i unutrašnjeg mira, pronalazim sebe.
ZAKLJUČAK:
Moj dan je mozaik kontrasta, od haotičnih kontrolnih tornjeva do tišine kuhinjskog stola. Od stručnih analiza timske dinamike do smijeha uz dječije igrice. Ja sam žena koja pazi da se avioni ne sudare, ali i da se duše ne razdvoje. I ponosna sam na svaki dio tog puta.
Najviše sam ponosna na svoju hrabrost da se upuštam u sve to, ponosna sam što ne dozvoljavam da mi bilo ko u životu nameće ulogu žrtve, biram da budem promjena, dašak pozitive, dokaz da može drugačije.