Foto: dubrovackinet.hr
Biografija kantautora Ibrahima “Ibrice” Jusića, naslovljena Čovjek bez kafića, donosi detaljan uvid u njegov životni i umjetnički put kroz autorstvo Amera Tikveša. Ime knjige je inspirisano njegovom pjesmom iz 1980. godine.
Ibrica Jusić (80) za Blic kaže da je ideju inicirao Tikveš nakon intervjua u časopisu Behar, a zajedno su tokom mjesec dana razgovarali na Skalama u Dubrovniku, čak i po buri i kiši. Poslije rudarskog rada na istraživanju i zapisivanju, nastalo je 414 stranica koje prate njegov život od dječačkih dana do danas.
Knjiga ne sadrži skandale ili privatne ispovijesti, nego ljudsku priču o odrastanju, nedaćama i uspjesima. Jusić dodaje da ga je pogodilo koliko je detalja otkriveno: datumi nastupa, reakcije publike, gradovi i priznaje da je u knjizi vidio mjesta i događaje kojih se više nije sjećao.
Za njega pjesme predstavljaju dnevnik emocija i vremena. Kaže da je veliki emotivac i da publika, zahvaljujući “usmenoj predaji,” i dalje njeguje njegove stare hitove. Jedan trenutak ga je posebno oduševio: tinejdžerke koje ga slušaju i danas znaju pjesmu Trubač sa Seine – napisanu 1979. godine.
Opisuje trenutke gladi i žeđi u Parizu osamdesetih i sjeća se reči Mak Dizdara: “Teci Ibrice, teci”. To mu je postalo životno vodilo – da mirno gradi karijeru.
Ibrica i danas živi kao “samotnjak”: on, pas Simba i mačka, koju je spasio iz snijega prije 14 godina. Artista provodi ljeta u Dubrovniku, a zime u Zagrebu. Kaže da je spokojan i srećan — na kraju svakog dana zahvalan Bogu što je živ.
Biografija Čovjek bez kafića već je naišla na pozitivno prihvatanje publike i kritičara.