Foto: Unsplash
Prava tetka može djevojčici pružiti osjećaj sigurnosti, prihvaćenosti i bezuvjetne ljubavi, piše Annabelle Canela za portal Parents.
Ona svoju priču započinje prisjećanjem na trenutak kada je prvi put postala tetka – nakon paničnog poziva brata usred radnog dana. Njegov glas drhtao je od uzbuđenja i straha, a ona se povukla u praznu sobu i uključila u videopoziv. S druge strane ekrana brat i njegova supruga bili su u bolnici. Supruga se nasmiješila i mirno rekla: “Ona dolazi.” U tom trenutku Canela nije znala kakva će tetka biti, ali je znala da želi biti prisutna u životu svoje nećakinje.
Bez pritiska
Od tog dana, otkriva, naučila je kako držati novorođenče, kako male trenutke učiniti posebnim i kako biti podrška čak i kad nije svakodnevno uz nju. Shvatila je koliko njena prisutnost može značiti.
Psiholog Steve Biddulph, autor knjiga “Raising Girls” i “10 Things Girls Need Most”, ističe da djevojčicama često treba neko izvan uskog porodičnog kruga kome se mogu povjeriti, posebno u osjetljivim tinejdžerskim godinama. Tada možda ne žele razgovarati s roditeljima, ali im je i dalje potrebna podrška i razumijevanje. Tetka može ponuditi upravo tu toplinu, savjet i razgovor bez pritiska koji ponekad dolazi od roditelja.
Biddulph dodaje kako tetka ne mora biti u krvnom srodstvu. To može biti svaka žena približne dobi roditelja koja voli i brine o djevojčici. Takve osobe opisuje kao “stubove mentalnog zdravlja” koji pomažu djetetu da se osjeća sigurno i voljeno.
Sigurna luka
Istraživanja pokazuju da ponekad i samo jedna stalna, podržavajuća odrasla osoba može značajno promijeniti život djeteta.
Stoga, tetke, bilo po krvi ili po srcu, mogu biti sigurna luka: neko ko sluša, razumije i pruža podršku kad je najpotrebnija.
Na kraju, Annabelle Canela kaže kako se nada da će, kada njena nećakinja jednoga dana bude prolazila kroz vlastite tinejdžerske izazove, zapamtiti trenutak kad se javila na paničan poziv usred radnog dana samo da provjeri kako dolazi na svijet, i znati da je uvijek može nazvati.