Pisanje u „četiri ruke” sve je učestalije od pričanja u „četiri oka”. Mnoge veze, kao i brakovi, počinju baš od pisanja i upoznavanja putem društvenih mreža. Iskustva korisnika su različita, a naše tri sagovornice: Fatima Pajo Ćuk, Zerina Pirija i Aldijana Čakić, govore o svojim pozitivnim iskustvima upoznavanja sadašnjih muževa na društvenim mrežama
Još prije mnogo godina je zaživjela pisana komunikacija, gdje su partneri jedno drugome slali ljubavna pisma i na taj način, između viđanja, održavali kontakt, a ni danas situacija nije mnogo drugačija: par bi se nakratko vidio, a onda kontakt nastavio razmjenom perom ispisanih stranica, a jedina razlika je to što je ekran zamijenio papir. Društvene mreže su postale nezaobilazan dio naših života; svaki aspekt našeg života se prati, pa tako i ljubav. Svi želimo da imamo što ljepši profil, pa tako pazimo šta pišemo, pažljivo biramo fotografije, a kad dobijemo “lajk”, ego nam raste.
Ekspanzijom društvenih mreža šanse za pronalazak partnera kako druželjubivima, tako i onima koji to nisu, postale su znatno veće. U atmosferi toplog doma, uz šolju kafe i računar, bez odlaska čak i do susjedne prostorije, moguće je upoznati srodnu dušu. Istraživanja pokazuju da sve više veza, čak i brakova, počinje na internetu. Zagovornici komunikacije licem u lice okrivljuju digitalno doba za poražavajuće statistike u trajnosti veza i stopi razvoda. Međutim, pogleda li se unazad 30-40 godina, broj bračnih parova koji više ne žele nastaviti zajednički život počeo je rasti mnogo prije nego su se pojavile stranice za traženje srodnih duša i kratkotrajnih seksualnih partnera. Štaviše, nova istraživanja pokazuju kako će prije neko ko je partnera pronašao na internetu ostvariti sretniju vezu nego neko ko je romansu počeo na poslu, u kafiću ili u prevoznom sredstvu.
LAŽNO PREDSTAVLJANJE
Najveća kritika na račun interneta je količina laži i uljepšanih i izmišjenih stvarnosti koja prati mnoštvo profila. Korisnicima se nude formulaični opisi ličnosti poput „voli smijeh”, „voli prirodu”, „voli životinje”, „čita knjige”, što se sigurno nalazi u 99,9 posto profila, do bajki o vlastitim uspjesima u karijeri koja je donijela ogromnu kuću, brzo auto, najljepše i najbolje ukrašene torte (čija je fotografija, vjerovatno, preuzeta sa stranice nekog slastičara), i tako internet vrvi nastojanjima da se prikažemo u najboljem svjetlu. Neizostavni su i programi za uređivanje fotografija, za eventualno “peglanje” ožiljaka od akni i pjegica, do ozbiljnijih „zahvata” poput veličine košarice grudnjaka, „sužavanja” struka, gustoće kose i dužine nogu. Ne predstavljamo se tako samo na društvenim mrežama, pa moramo biti iskreni i priznati da vrlo često varamo i lažemo čim izađemo iz kuće: push up grudnjaci, visoke potpetice, pažljivo nanesena “fasada”, koja nema veze s licem koje vas u ogledalu dočeka pri jutarnjem umivanju, posuđeni automobili, kopije satova, telefona, odjeće…
ISKUSTVA
Za potrebe ove teme, uradili smo istraživanje u kojem je učestvovalo više od 70 članica jednog ženskog foruma, gdje su pisale svoja mišljenja o ovoj temi. Više od 20 posto ispitanih su bile protiv bilo kakvog vida upoznavanja i upuštanja u kontakt putem društvenih mreža. Veći procent članica napisale su da su za to, te da su im društvene mreže olakšale pronalazak partnera, s kojima su sada u sretnim i dugogodišnjim brakovima ili vezama. Neke od žena napisale su i loša iskustva, odnosno to da su se partneri tokom dopisivanja predstavljali kao idealni, čak i uživo živjeli tu svoju laž, a jedna od članica, koja nije željela da objavimo njeno ime, napisala je sljedeće: „Upoznala ga preko Facebooka, a kasnije se udala za njega, pa i razvela. U vezi je bio nježan momak, a u braku me tukao i ponižavao.”
Naše tri sagovornice: Fatima Pajo Ćuk, Zerina Pirija i Aldijana Čakić, govorile su o svojim pozitivnim iskustvima upoznavanja partnera na društvenim mrežama, te su danas njihovi muževi baš ti momci koje su upoznale na društvenim mrežama.
Fatima Pajo Ćuk
DOPISIVANJE, VEZA NA DALJINU I BRAK
Sve je počelo notifikacijom za Facebook poruku. Kao pravi džentlmen javio se prvi i tako je krenula poruka za porukom, poziv za pozivom… Mirza je Banjalučanin, koji je 20 godina živio u Holandiji, a ja sam Sarajka. Nakon Facebooka, tražili smo alternative za live kontakt, pa smo bili glavni fanovi Skype “sastanaka”. Bile su to poruke i pozivi pomoću kojih smo prevazilazili kilometre među nama (nije malo njih, blizu dvije hiljade). Glupo bi bilo da kažem da je to bila ljubav na prvu, ali simpatija i klik svakako. Oboje smo vjerovali dovoljno jako i bili istrajni u namjerama, da prostora za skepticizam nije bilo. Na kraju se to ispostavilo dobrom odlukom kada smo se prvi put, nakon tri i po mjeseca (koja su trajala vječnost) sreli uživo u Sarajevu, gdje sada živimo.
Najvažnije je nekome ili nečemu u početku već pristupiti otvorenog srca, a riječi, uspomene i događaji dolaze sami do onog drugog, baš kao i emocije. Do sudbonosnog „da” u vezi smo bili skoro dvije godine, od toga jedna na daljinu, i jedna u Sarajevu, a sada smo tri godine u sretnom braku. Uvijek se smijemo tome kako smo se upoznali putem društvene mreže, te kako se sve dogodilo slučajno, i šta je iz toga proizašlo. Ljudi se iznenade, svaki put, ali i obraduju, većinom oni solo, valjda im bude lakše da vjeruju da se nešto tako može dogoditi – priča nam Fatima Pajo Ćuk.
Zerina Pirija
SADAŠNJEM MUŽU SAM SE JAVILA PRVA
Svom sadašnjem mužu sam se javila prva, iz razloga što su mi Facebook i telefon zablokirali od njegovih lajkova. Morala sam! Sve je počelo nekako čudno. Pisati s nekim koga ne poznaješ, i na takav način otvoriti dušu nekome i pričati s njim o svemu. Odnos i komunikacija poslije postali su nekako napeti. Nismo jedno drugom mnogo vjerovali, jer se nismo poznavali, i ta napetost trajala je nekoliko mjeseci, sve dok nismo počeli vezu. Tad su stvari krenule nabolje. Bila sam skeptična, naravno, jer nikad se ne može znati ko se, zapravo, krije iza tog profila. Svjesna sam da se danas dešava svašta. Ali pustila sam sve sudbini u ruke. S njim sam bila iskrena u svemu i stvarno mu nisam skrivala ništa, osim nekih osjećaja, koje sam ipak prešutjela i rekla mu kada sam ga vidjela prvi put, nakon pet mjeseci dopisivanja. U vezi smo bili godinu i sedam dana, a na početku je mojim roditeljima sve to bilo čudno, te su bili skeptični. Nije im bilo drago što pišem s nekim koga ne poznajem i s njim izlazim. Iskreno, jedino mi je bilo bitno da budem sretna, a tako sam se i osjećala pored njega. Sandin i ja smo sada u predivnom braku već dvije godine, to je brak o kakvom sam uvijek sanjala. Često se našalimo na način kako mi je zablokirao kompjuter, telefon i sve od njegovih lajkova i kako sam ga „napala” što mi lajka slike koje se čak ni meni ne sviđaju – kaže Zerina Pirija.
Aldijana Čakić
OSUĐIVALI SU NAŠU VEZU I BRAK
Supruga sam upoznala u februaru 2007. godine na stranici kafic.net. On se prvi javio porukom i tako je počelo dopisivanje. Najčešće smo se dopisivali kasno navečer, jer zbog posla suprug je tada bio uz računar. U to je vrijeme bio popularan msn pa smo kasnije komunicirali putem njega. Razmjenjivali smo fotografije, dopisivali se, pričali o životu i tako se upoznavali. U početku nije se moglo naslutiti da bi se iz tog dopisivanja moglo nešto razviti, ali s vremenom smo jedno drugom prirasli srcu bez obzira što se nismo lično poznavali. Pa onaj osjećaj kad cijeli dan jedva čekaš večer da sjedneš i dopisuješ se. Znalo je to trajati i do 4-5 sati ujutro. Nismo tada još ni razmišljali da se vidimo, iako smo se već bili zbližili. A aprilu 2007., išla sam na izlet u Sarajevo i kako smo prolazili kroz Travnik, predložila sam Admiru da se upoznamo, a on tada nije bio spreman na upoznavanje pa je pobjegao iz Travnika, da ga ne bih slučajno vidjela. Isti dan je poslom morao na Ilidžu, gdje smo mi bili smješteni u hotel (smijeh). Nakon što sam ga nekoliko puta nagovarala da se vidimo, preuzela sam inicijativu i nakon tri mjeseca dopisivanja kupila kartu za Novi Travnik. Rođena sam u Puli (Istra, Hrvatska), odrasla sam u malom gradu Labinu, i do Travnika imam gotovo 500 kilometara (autobusom sam se vozila skoro 12 sati). Niko od mojih nije znao gdje sam krenula, niti me bilo strah. Postala sam nervozna tek kada je šofer rekao da za 20 minuta stižemo u Travnik, ali tada je počeo najljepši period mog života i ni najmanje se ne kajem zbog tog poteza.
Nakon toga smo se viđali otprilike jednom mjesečno. Moja porodica nije bila zadovoljna pa smo krili da se viđamo. Trajalo je to do 1. septembra, kada smo odlučili da bez obzira na sve počnemo živjeti zajedno. Tada smo imali velikih problema zbog odbijanja moje porodice, ali uspjeli smo se suočiti s tim i vjenčati se nekoliko mjeseci poslije. U vezi smo bili skoro deset mjeseci. U to vrijeme je dopisivanje tek postajalo popularno i kasnije se još nekoliko naših prijatelja i poznanika vjenčalo s partnerima koje su upoznali na internetu. Mi nismo nikad krili kako smo se upoznali. Moj drug, koji mi je predložio da napravim profil na navedenoj stranici, smijao nam se i čudio, da bi samo dvije godine nakon nas i on uplovio u bračne vode upravo s djevojkom koju je upoznao preko iste stranice. Naša veza, pa i brak, prošli su kroz odbijanje, negodovanje i osuđivanje, ali ipak smo uspjeli opstati. Trebalo nam je nekoliko godina dok smo čvrsto stali na noge, ali smo se trudili i evo nas. Brojimo punih devet godina braka, gazimo desetu. Imamo dvoje divne djece, odlično se slažemo, planiramo, putujemo i trudimo se da nam život bude što ljepši i da imamo što više divnih uspomena – priča Aldijana Čakić za naš magazin.
Iskustva su svakako različita, ali zašto se ne prepustiti ponudi od nekoliko miliona ljudi, ako to povećava mogućnost pronalaska srodne duše? Pristup udvaranju onda je najbolje primijeniti slično onome kao kada upoznate nekog u noćnom klubu, na ulici ili u prevoznom sredstvu: ako nemate običaj otići s prvim tipom koji vam se obrati, onda ćete lako procijeniti je li osoba koja vam „tipka” simpatična, elokventna, privlačna ili neko koga po kratkom postupku trebate “odfrendati s Facebooka ili otpratiti s Instagrama”.
LJUBAV JE ISTA U SVAKOM DOBU
To je čista emocija koja vezuje ljude širom svijeta i bez nekog posebnog razloga sve nas uvlači u jednu globalnu mrežu zavisnosti i komuniciranja, baš kao što to radi internet. Tako ljubav u digitalnom dobu teško da možemo razdvojiti od ljubavi u nekom drugom dobu koje smo do sada preživjeli, jer ljubav je ljubav bez obzira na mjesto i vrijeme, ali i agregatno stanje. Međutim, ono što je specifikum ljubavi u digitalnom dobu jeste brzina komuniciranja i brzina uvezivanja s ljudima s kojima se možda u realnom svijetu nikada ne bismo sreli. Zbog toga u digitalnom dobu možemo tako lako pronaći partnere na dalekim kontinentima, koristeći najjače oruđe, a to je maleni pametni telefon od kojeg se ne odvajamo. Moram reći da je ljubav u digitalnom dobu evoluirala, ali i da je ljubomora, kao sastavni dio ljubavi, dobila iskrenog saveznika u digitalu.
Tarik Kapetanović, PR agencija PR.Pa