Prepoznata po svojoj iskrenosti, snazi i bezuslovnoj ljubavi prema porodici, Sara Bero svoju životnu priču ne gradi na savršenstvu, već na stvarnim vrijednostima. Njen dom nije luksuzan, ali je ispunjen onim najvažnijim mirom, sigurnošću i toplinom. U razgovoru za “Azru” govori o majčinstvu, izazovima, unutrašnjoj snazi i malim trenucima koji čine život.
Kada biste trebali opisati svoj dom u tri riječi koje bi to bile i zašto?
– Moj dom su skromnost, mir i ljubav. Skromnost jer živimo jednostavno, imamo sve što nam treba, bez viška i bez potrebe za luksuzom. Mir jer smo daleko od gradske buke, u jednom tihom kutku gdje duša zaista odmara. A ljubav jer su moja djeca srce tog doma. Kod nas nema galame ni tenzije, samo zagrljaji i osmijesi.
Koliko je za Vas važno da prostor u kojem živite odiše toplinom i sigurnošću?
– Sve je podređeno njima, njihovoj sigurnosti i sreći. Imamo veliko, ograđeno dvorište gdje mogu bezbrižno da se igraju. Njihov mir je moj mir.
Vaš dom nije samo mjesto stanovanja, već i prostor ljubavi i borbe koliko se Vaša životna priča oslikava u njemu?
– Možda spolja ne ostavlja poseban utisak, ali iznutra je pun duše. Svaki kutak ima naš trag i našu priču. To nije samo kuća to smo mi.
Kako izgleda jedan sasvim običan dan u Vašem domu?
– Moj dan počinje rano, već u šest. Prvo sam mama, pa sve ostalo. Spremam djecu, vodim ih kroz njihove obaveze, a onda jurim svoje sastanke, snimanja, život. Uveče, kada sve utihne, ostajem sama sa sobom i tada sređujem dom. To je moj mir i način da zaokružim dan.
Majčinstvo je Vaša najvažnija uloga šta Vas je ono naučilo o životu i o sebi?
– Naučilo me snazi za koju nisam znala da postoji. Naučilo me da padnem i ustanem, i da nikada ne odustanem.
Koliko Vam je bilo važno stvoriti djeci okruženje u kojem će se osjećati voljeno i zaštićeno?
– To ne mogu opisati riječima. Godinama sam se selila i tražila svoje mjesto i mir. Danas imam svoj dom i to nije samo krov nad glavom to je sigurnost i život koji smo čekale.
Gdje pronalazite snagu u trenucima kada je najteže?
– U zagrljaju svoje djece. Tu sve počinje i sve ima smisla.
Postoji li kutak u domu koji je samo Vaš mjesto gdje se “resetujete”?
– Dnevni boravak, kasno uveče, kada svi zaspu. Napravim sebi hladan nes, sjednem u tišini i razmislim o svemu. Saberem dan, napišem plan za sutra i na trenutak budem samo ja.
Kako danas gledate na sve izazove kroz koje ste prošli da li Vas je to oblikovalo u osobu kakva ste danas?
– Svi nosimo svoje terete i svima su naši najteži. Ali život je ono što od njega napravimo. Birajte da se borite, da volite i da stvarate ljepotu, čak i kada je najteže.
Sreća u jednostavnosti
Šta za Vas danas znači sreća?
– Najveća sreća je kada otvorim oči i vidim da smo svi tu, živi i zdravi. Ja, moja djeca i moji roditelji. Poslije svega što sam prošla, shvatila sam da je to jedino što je zaista važno. Sve ostalo dođe i prođe.
Piše: Irmela Šabanović