Photo: Tomislav Miletic/PIXSELL
Vijest o smrti Mate Miše Kovača, koji je preminuo 31. oktobra 2026. godine u Splitu, rastužila je brojne ljubitelje muzike širom regiona. Imao je 85 godina, a iza sebe je ostavio karijeru kakva se rijetko viđa i pjesme koje su odavno postale dio kolektivnog sjećanja generacija.
Mišo nije bio samo pjevač. Bio je prepoznatljiva pojava, glas koji se čuo u kafanama, na stadionima, porodičnim slavljima i koncertima, ali i umjetnik čije su pjesme mnogima postale soundtrack najvažnijih životnih trenutaka.
Od Šibenika do muzičkog vrha
Rođen je 16. jula 1941. godine u Šibeniku, u Teslinoj ulici, u kojoj su odrasli i drugi veliki muzičari – Arsen Dedić i Vice Vukov. Kao dječak sanjao je o fudbalskoj karijeri i bio veliki navijač Hajduka, ali će ga život odvesti na sasvim drugu stranu.
Ljubav prema muzici javila se još u tinejdžerskim danima. Sa 16 godina odlučio je da se okuša u pjevanju, inspirisan nastupima šibenskog pjevača Ljube Lučeva i italijanskih muzičkih zvijezda. Završio je srednju industrijsku školu, gdje je izučio tapetarski zanat, ali je muzika postala njegov pravi poziv.
Prvi značajniji uspjeh ostvario je 1961. godine na takmičenju „Prvi glas Šibenika“, gdje je podijelio prvo mjesto s Mirkom Vukšićem. Nakon odsluženja vojnog roka preselio se u Zagreb, a 1964. godine potpisao je ugovor s diskografskom kućom Jugoton.
Popularnost je počela ozbiljno rasti krajem šezdesetih, a pjesma „Više se nećeš vratiti“ donijela mu je veliki uspjeh. Već 1971. godine pobijedio je na Splitskom festivalu s pjesmom „Proplakaće zora“ i učvrstio status jednog od najpopularnijih pjevača tadašnje Jugoslavije.
Pjesme koje su postale dio života generacija
Tokom gotovo pet decenija karijere prodao je više od 20 miliona ploča. Pet puta proglašen je pjevačem godine, a 1989. godine i ličnošću godine u Jugoslaviji.
Njegov repertoar obilježili su hitovi „Ostala si uvijek ista“, „Ako me ostaviš“, „Sutra mi sude“, „Ti si pjesma moje duše“, „Odavno više ne plačem zbog tebe“ i „Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim“.
Njegov prepoznatljivi izgled, brkovi, naočale, zlatni lančići i karakteristični scenski nastupi postali su njegov zaštitni znak. Posebno je ostao upamćen po koncertima na kojima bi mikrofon spuštao prema publici, prepuštajući hiljadama ljudi da njegove pjesme pjevaju umjesto njega.
Iako je bio jedna od najvećih zvijezda, Mišo je imao i druga interesovanja. Bio je strastveni navijač Hajduka, a okušao se i u glumi. Godine 1972. pojavio se u filmu „Popodne jednog fazana“, u kojem je glumio uz Radu Šerbedžiju.
Tragedija koja mu je zauvijek promijenila život
Iza velikih uspjeha i osmijeha na pozornici krila se i jedna od najtežih životnih priča regionalne muzičke scene.
Mišo se ženio tri puta. Iz braka s Anitom Baturinom, bivšom Miss Jugoslavije, dobio je sina Edija i kćerku Ivanu. Upravo će gubitak sina postati najveća rana njegovog života.
Godine 1992. šesnaestogodišnji Edi tragično je stradao u Zagrebu. Njegova smrt ostavila je dubok trag na pjevaču, koji se teško nosio s gubitkom djeteta. Ubrzo je izgubio i majku te mlađeg brata.
Nakon Edijeve smrti održao je veliki koncert „Noć svijeća“ na splitskom Poljudu, pred oko 50.000 ljudi. Tada je najavio da više neće pjevati, ali muziku ipak nije mogao zauvijek napustiti.
Teški porodični gubici i dugogodišnja borba s depresijom ostavili su ozbiljne posljedice. U januaru 1999. godine u Zagrebu je pokušao sebi oduzeti život pucajući sebi u prsa. Preživio je, a taj događaj postao je jedan od najmračnijih trenutaka njegove biografije.
Povratak muzici i ljubav koja mu je pružila oslonac
Nakon najtežeg životnog perioda Mišo se ipak vratio muzici. Održao je koncert u zagrebačkom Domu sportova, nastavio snimati i ponovo nastupati. U tom periodu ostvario je i muzičku saradnju s kćerkom Ivanom, a pjesma „Dalmatino“ izdvojila se kao jedan od zapaženih hitova njegovog povratničkog razdoblja.
Veliku podršku imao je u supruzi Lidiji Pintarić, s kojom je ostao do kraja života. Njihov brak predstavljao je važan dio njegovih kasnijih godina, kada se povukao iz intenzivnog javnog života i više vremena posvećivao privatnosti.
Za izuzetan doprinos muzici 2012. godine dobio je Porina za životno djelo, priznanje koje je simbolično zaokružilo njegovu višedecenijsku karijeru.
Glas koji će nastaviti živjeti
Mišo Kovač bio je jedna od rijetkih muzičkih zvijezda čija popularnost nije bila ograničena na jednu generaciju. Njegove pjesme nasljeđivale su se, pjevale na porodičnim okupljanjima, koncertima i u trenucima kada su riječi bile nedovoljne.
Možda je upravo u tome njegova najveća ostavština. Iza njega nisu ostali samo milioni prodatih ploča i brojni muzički rekordi nego pjesme koje su postale dio života ljudi koji ga nikada nisu lično upoznali.
Mišo je otišao, ali njegove pjesme, po kojima su ga prepoznavale generacije, nastavit će živjeti.