Instruktorica joge, slikarka i modna stilistkinja, Sanja Šarić, nakon 22 godine života u Pragu vratila se svom rodnom gradu, Sarajevu. Sanjin put joge počeo je u Pragu, a tim putem nastavila je koračati i u Sarajevu. Želi pomoći ljudima i pokušati ih otvoriti, kao što je to činila i s Česima. U vrijeme ubrzanog života i svakodnevnog stresa svi ponekad poželimo pronaći unutrašnji mir, izlaz i bijeg od problema. Idealno rješenje za to, ali i za mnoge zdravstvene probleme, priča nam Sanja, može biti joga. U posljednje vrijeme sve je prisutnija i popularnija i u našoj zemlji. Sanja nam je pričala o svom prvom susretu s ovom drevnom metodom, kako je pomoću nje riješila problem s nepodnošljivim bolovima u leđima, te nas je upoznala s osnovama i prednostima prakticiranja joge.
ZDRAVSTVENI EFEKT
– U Pragu sam živjela duže od 20 godina, malo manje od polovine života. Otišla sam u periodu rata, a sada shvatam da je to dio mog scenarija, jer moj put joge kreće u Pragu. Jednostavno sam trebala tamo biti. Mama kaže da sam joginka cijeli život, jer odbijam da jedem meso i već kao mala sam crtala crno-bijele Jing Jangove. Kaže se da je uvijek jedan roditelj spiritualan, ako je dijete takvo. Moj tata je bio novinar, pisac i jedno otvoreno duhovno biće, te vječno dijete. U porodici su mi dali slobodu da se razvijam, i tako sam se približila sebi. Jedan komšija, koji je živio sprat ispod nas, doselio se iz Zagreba i rekao da vježba jogu, pa sam se kao trinaestogodišnjakinja često zaustavljala pred vratima i gledala. Čudila sam se kako stoji na glavi i svemu što radi. Oduvijek me privlačila istočna kultura, možda iz nekog prošlog života, ko zna – kaže Sanja.
Petnaest godina Sanja jogu vježba pomalo, aktivno vježba osam, a predaje dvije godine. U Pragu je davala isključivo privatne lekcije, zatim u grupama, a poslije je radila i sa seniorima.
– Rad sa seniorima je iskustvo koje me jako obogatilo. Radila sam s ljudima koji imaju čak i do 85, 90 godina. Prijavila sam se da radim kao volonter u jednom staračkom domu i to je jedno od najljepših iskustava. Seniori nemaju vremena za stres, žive u sadašnjosti i žive da vam daju. U jogi postoje određena pravila, a jedno od njih je da ne smijete griješiti nad sobom. Vježbate samo do kad možete, jer joga radi i s egom. Ako se možete zaustaviti i ne gledati ništa iza sebe, tada joga jedino ima uspjeh.
Sanja je jogu počela da prakticira zbog problema s leđima, a ispostavilo se da je bila efikasnija od svih lijekova koje je redovno koristila, kao i od čestih posjeta doktorima.
– Imala sam velike bolove, četvrti i peti pršljeni su mi spojeni. Moj život je bio život s doktorima. Pila sam lijekove, često išla na injekcije…, i onda sam čula i čitala koliko je joga važna za leđa i koliko može da popravi određene probleme. Da mi je neko rekao da više nikada neću dobiti nijedan lijek, ne bih vjerovala. Mislila sam da će malo ublažiti bolove, međutim, nikada više nisam koristila lijekove. A kada ne bih vježbala, bolovi bi se opet sigurno vratili. Joga pomaže i kod celulita, i to je jedina stvar kojom se celulit rješava u potpunosti. Joga je moja najbolja prijateljica, poslije moje najbolje prijateljice. Uljepšala me, obogatila život, vratila me meni, disciplinirala me i balansirala, ispravila me, naučila da dišem, održala me mlađom, spojila s divnim ljudima i otvorila me – govori Sanja.
Ljudi iz neznanja, nastavlja ona, jogu povezuju s različitim sektama. To nije sekta, filozofija, niti nauka. To je disciplina,vježba tijela, duše, navika i stila života.
– Kada vidite ljude koji se bave jogom primijetite da drugačije izgledaju od svojih vršnjaka. Isključivo je vezana za zdravlje. Postoje tri načina čišćenja: čistimo se disanjem 70 posto, znojenjem 20 posto i traktom samo 10 posto. To nam mnogo govori. I kada pravilno dišete vježbate jogu, smiruje vas i osjećate se dobro.
Osnovna i tradicionalna joga je hatha joga, kojom se Sanja isključivo bavi, dok svake sedmice organizira besplatne probne časove za sve one koji žele okusiti čari joge.
– Svakog četvrtka, u Robotu Hrasno na prvom spratu, svi oni koji žele mogu doći i uživati u besplatnom času joge. Svi živimo u stresu, i nekako nam je biti lakše u stresu, jer je to naš način života. Ljudi se boje opustiti. Svaki instruktor ima svoj stil, a ja sam ga nazvala „Joga srca“. To je kombinacija suptilnije i osjetljivije joge, u koju sam dodala malo modernijeg, odnosno estetskog stila i muzike.
Svaki dan Sanja počinje osmijehom, muzikom i istezanjem, i bilo šta da radi prakticira svoje joga rituale.
– Oduvijek sam imala pozitivne misli, radovala se kiši kao i suncu, životu, ljudima, tuđoj sreći, a s jogom još više. Čim ustanem palim muziku i uz nju lagano stajem na prste, istegnem se i započinjem svoje joga rituale. Svako jutro vježbam, a nakon toga imam svoj omiljeni doručak. Joga za mene nije profesija, to je način života. Mislim da ne postoji dan kada ne prakticiram jogu. To je prakticiranje i tokom pranja zuba, i čekanja autobusa… I nije to samo fizička vježba.
ŽIVOT U PRAGU
Šarić se sjeća svojih prvih dana u Pragu, kada je joga uopće nije zanimala.
– Imala sam fazu kada sam došla u Prag i morala živjeti tu, i taj Prag sam mentalno odbijala. A sada, s ove razine svijesti kako gledam na tu etapu života, kako sam odbijajući i tražeći mane u Česima, jednostavno privlačila dobre ljude. Tada me nije zanimala joga, nisam bila obogaćena prijateljima, zatvarala sam se. Trebalo mi je jako dugo da zavolim Prag, a to je zavisilo samo od mene. Imam jako mnogo prijatelja koji su isti kao moji prijatelji ovdje, i to je moja duhovna porodica.
Iako su Česi zatvoreniji od Bosanaca i Hercegovaca, Sanja je s njima sklopila divna prijateljstva i zavoljela njihove osobine.
– Postoje energetska polja u našim tijelima, i kažu da je ta naša srčana čakra otvorena, nekada i preotvorena, dok je kod Čeha malo zatvorenija. Svako će reći da vas Česi teško zovu svojoj kući. Ali oni mnogo vole naše osobine i naše ljude, dok sam se ja navikla i zavoljela njihove osobine. Česi imaju najljepšu osobinu, a to je da poštuju tuđu privatnost. Česi će reći da mi glasno pričamo, a mi ćemo reći da oni ništa ne pričaju. To su te neke razlike. Mislim da imam dva doma, osjećam Prag i Sarajevo kao svoj dom. A, shvatila sam i treću stvar- dom je tamo gdje pronađete sebe.
Sanja je freelancer. Aktivna je, te se osim joge bavi i slikajem, fotografiranjem, a i modna je stilistkinja. Sa slikanjem je počela prije 18 godina, kada je dobila sina.
– Emocije su izašle na površinu, te sam odmah počela da slikam apstrakciju. Imala sam i nekoliko izložbi. Onda se pojavila i ljubav prema fotografiji. Radila sam kao modna stilistkinja, imala svoje klijente, radnje, reklame… Ali, sada se osjećam, ne samo kao stilistkinja izgleda čovjeka, nego i duše. Nedavno sam imala izložbu koja me je slomila. Tema je bila „Granice“, pozvali su me i tražili moje slike. Obećala sam da ću napraviti lutku. Uvijek sam govorila da mi je srce u Sarajevu, a tijelo u Pragu, i onda sam pokušala da to izbacim iz sebe. Napravila sam lutku čija je lijeva strana, oko srca, bila oblijepljena fotografijama iz Sarajeva, a desna strana fotografijama iz Praga. Bilo je mnogo simbola BiH, koja je umnogome moja inspiracija. Sve je bilo malo modernizirano. Poslije toga sam se zaustavila i rekla da jedan period želim provesti s ulicama Sarajeva, najljepšim sjećanjima i porodicom.
Nakon 22 godine, toplina bh. naroda je najbogatije što imamo. Mislim da ljudi u BiH žive najbliže ovom duhovnom „u trenutku“. Mi to imamo u sebi. U Sarajevu svakog dana ostajem bez daha. U Pragu više ostajem očarana građevinama, a ovdje tom vibracijom i ljubavi ljudi – kaže Sanja kraju razgovora.
