Hrvatska glumica Ecija Ojdanić, veliku popularnost u Regionu stekla je ulogama u hrvatskim sapunicama. Uloga Nele Zlatar u seriji „Larin izbor” donijela joj je ogromnu popularnost, iako je prije toga godinama glumila u Hrvatskom narodnom kazalištu. Svoju ulogama bogatu karijeru počela je u „Titovim mornarima”, kada je sa samo deset godina odigrala prvu, glavnu i ni manje ni više nego mušku ulogu Johna Peoplefoxa. Iako je gluma uvijek bila njen prvi izbor, kaže da je u posljednje vrijeme ispunjava trčanje, pa je prošlog mjeseca lijepa Ecija istrčala svoj prvi polumaraton.
Iako iza sebe imate dug staž kada je riječ o glumačkom poslu, najveću popularnost su Vam donijele serije. Kada ste prvi put dobili poziv za ulogu u sapunici, jeste li imali predrasude kada je o ovom formatu glume riječ?
– Bilo je to prije nekih pet godina, a do tada sam imala deset serija i nekoliko filmova. Nekako je došlo vrijeme kada su sapunice bile u najvećoj ekspanziji, i pozvali su me na audiciju za „Larin izbor”. Taj projekt bio je toliko dobro i kvalitetno osmišljen da nisam previše razmišljala. Scenarij je bio dobar, dobra produkcijska ekipa i ispalo je da nisam pogriješila, jer to su sapunice koje su obilježele hrvatsku proizvodnju i dan-danas se rado repriziraju po cijeloj Regiji. Jako sam zadovoljna, jer je i gluma u sapunicama posao u kojem se pokazuje talent i koliko vrijediš.
Koliko god da se kritiziraju ovi formati, oni su, ipak, donijeli i jednu vrstu finansijskog prosperiteta za glumačku branšu. Mnogo Vaših kolega je dobilo šansu da uopće igra, mnogi bi sigurno još bili na nekom birou i čekali šansu za prvu ulogu?
– Apsolutno, to je isto jedan dobar benefit za cijelu našu branšu, pogotovo što kod nas, ne znam kako je u Bosni, inflacija akademija koje „izbace” 40 glumaca godišnje, što je za malu zemlju i malu produkciju jako veliko opterećenje. Na taj način gluma u sapunicama je velika prilika mladim glumcima, ali i starijim, koji nisu imali sreće da budu prepoznati, da zaigraju i nešto zarade.
„Larin izbor”, gdje je Vaša uloga bila da uzdrmate harmoniju, da ne kažem da ste imali ulogu “zlobnice”, donio Vam je veliku popularnost. Koliko Vam je bilo teško ući u ovaj lik?
– Uvijek je lakše igrati nešto što je suprotno vašem karakteru, tako da u tom smislu nije bilo izazova, ali ono što je kod Nele Zlatar zanimljivo jeste njen temperament, njena srčanost. To je jedan zanimljiv karakter dalmatinskih žena koje, kada nešto zacrtaju, to i dobiju. Naravno, put u pakao je popločan najboljim namjerama, tako i kod nje. Takvi likovi su veoma dobri za raditi, za cijelu priču i daju gušt cijeloj radnji, a i ljudi ih vole.
Prva uloga koju ste dobili u Titovim mornarima, danas Kazalište mladih, jeste muška uloga Johna Peoplefoxa. Koliko je bilo zahtjevno ući u muški lik i u kakvom sjećanju Vam je ostala ova uloga?
– To je bila dječija uloga, imala sam desetak godina. Došla sam u Kazalište mladih i i voditelj glumačke ekipe i glumac Franko Strmotić me je odmah izabrao da glumim glavnu ulogu. Bila sam jako zbunjena, ali kao dijete imaš manje prilike da se bojiš, manje prilike da razmišljaš i na neki način vodiš se intuicijom, što je za glumce jako dobr
Kompletan intervju čitajte u novom broju “Azre” (1066)