Slavni glumac Kirk Douglas rođen je 9. decembra 1916., što znači da danas slavi 101. rođendan. Njegova karijera traje više od sedam decenija, i smatra se jednim od posljednjih preživjelih članova “Zlatne ere” Hollywooda, piše Avaz.ba.
Američka štampa piše da će neuništivi otac Michaela Douglasa ovog vikenda 101 svjećicu oduvati na velikoj zabavi za više desetina zvanica, koju će upriličiti na svom imanju u blizini Los Anđelesa.
Rođen je 9. decembra 1916. kao Isur Danijelovič u Amsterdamu u državi Njujork, a njegovi roditelji bili su ruski Jevreji iz Čavusija u današnjoj Bjelorusiji. Porodica je bila siromašna, i pored Isura imala je još šest kćerki.
Isur je 1941. promijenio ime u Kirk Douglas i pristupio američkoj mornarici, gdje je bio oficir za komunikacije zadužen za otkrivanje i uništavanje neprijateljskih podmornica. U vojsci je proveo samo tri godine, prije nego što je zbog povrede časno otpušten.
Prije godinu dana, magazin Azra objavio je veliki članak o ovom glumcu i velikom prijatelju naše zemlje. Kirk Douglas bio je naime najpoznatiji gost tokom Olimpijskih igara u Sarajevu u februaru 1984. O toj posjeti i danas se u Sarajevu pričaju legende i prepričavaju anegdote.
Evo šta smo prošlog decembra pisali o Kirku Douglasu
Dok se jedni pitaju: “Zar je on još živ?”, drugi se pitaju nešto mnogo važnije i dublje: šta je to tokom cijelog jednog stoljeća Kirka Douglasa održalo ne samo živim, nego i vitalnim? Je li to dobra genetika koju je naslijedio od svojih predaka, zdrav način života i činjenica da Kirk nikada nije upadao u skandale, kao što to čini njegovo potomstvo, ili je u pitanju nešto treće, recimo, njegov jedinstveni smisao za humor. Zahvaljujući njemu, preživio je srčani udar iz 1996. godine.
Piše: Kenan Bešlija
– Humor me je spasio. Infarkt, posebno za jednog glumca, užasna je stvar, jer ako ne možete govoriti, vi ne možete glumiti. Na prvu ruku, pomislio sam da je mom životu došao kraj, ali kada sam stavio cijev pištolja u usta, udario sam u zid. Nekako mi je to bilo zabavno. Jedan zub me sprečavao da počinim samoubistvo. I zaista me je to zaustavilo. Ima čak i jedna šala koja kaže: “Šta može uraditi jedan glumac koji ne može govoriti? Može čekati da se vrate nijemi filmovi” – rekao je Douglas u jednom intervjuu iz decembra 2014. godine.
Humor zdravlje čuva
Nijemi filmovi su važan pojam u karijeri Kirka Douglasa. Istina, on se na sceni pojavio nakon što je nijemi film nestao iz kino dvorana, no u vrijeme kada je mladi glumac pokušavao napraviti svoj profesionalni proboj, u Hollywoodu se desila “smjena generacija”. Filmski producenti, stari studiji, a posebni glumci kojima su uloge u nijemim filmovima dobro odgovarale – jednostavno više nisu imali šta raditi u novoj kinematografiji. Tražio se novi tip glumca i novi pristup scenskoj igri. Stiglo je vrijeme metodske glume i glumaca koji su svoje likove tumačili na osnovu vlastitih životnih iskustava. Siromašno i teško djetinjstvo dalo je Kirku mnogo iskustva i bilo mu sjajna “podloga” za karaktere koje je tumačio, no ponekad se moralo u lik uživjeti na drugačiji način, posebno za uloge kakva je bila ekscentričnog Van Gogha.
– Ne samo da sam izgledao kao Van Gogh, ja sam imao isto toliko godina kao i on kada je počinio samoubistvo – sjeća se Kirk te kultne uloge.
Njegova tadašnja partnerica dugo se sjeća Kirkovih posebnih priprema za ovu ulogu.
– Kada je snimao flm “Strast života”, došao je kući s crvenom Van Goghovom bradom, noseći te ogromne čizme i poskakujući oko kuće. Ja sam, naravno, bila preplašena – iskrena je njegova supruga.
Kirk Douglas bio je opasan samo na filmu. Iako poznat po svom britkom jeziku i nepokolebljivosti, Kirk je bio i ostao primjer dobro uravnoteženog čovjeka; s jedne strane izraziti snažan, muževan muškarac, a istovremeno čovjek odan porodičnim vrijednostma, posvećen pomaganju drugima. Douglas je hodajući muzej Zlatnog doba Hollywooda i jedini živući glumac iz tog perioda.
Za razliku od svojih kolega, Kirkov život nije samo niz skandala. Istina, imao je ispada u mlađim danima, no sve u granicama nečega što bismo mogli opisati normalnim. On je oduvijek bio čovjek koji zna šta hoće.
– Kako god pogledate, Kirk je bio čovjek koji dobija uloge, čak i danas, kada ima 99 godina, to je izuzetno duga karijera. No, on je bio, i još jeste, nevjerovatno dinamičan, ponekad agresivan, vrlo muževan čovjek koji je volio žene. Moja majka je to vrlo brzo otkrila. Bilo je dovoljno njegovih 18 mjeseci u Hollywoodu da majka vidi kako od njihovog braka više nema ništa. Razveli su se kada sam ja imao sedam – rekao je prošle godine u jednom intervjuu sin Michael Douglas.
Mladi Kirk Douglas rano je počeo svoju karijeru srcolomca. Nevinost je izgubio sa svojom nastavnicom.
– Bio sam svojeglav klinac od 15 godina koji se borio u komšiluku u kojem su vladale bande. Pod palicom svoje nastavnice, ja sam postao drugačija osoba. Najiskrenije sam zahvalan. Ipak, prema današnjim standardima, ona bi završila u zatvoru. Nisam imao pojma da radimo nešto loše. Je li to i ona znala? – pita se Kirk u svojoj autobiografiji iz 2007. godine.
Njegova prva “veza” bila je sa šest godina starijom glumicom Ann Sothern. Ona je imala 21, on samo 14. U narednih dvadesetak godina, kroz zagrljaj ljepuškastog i atletski građenog Kirka Douglasa prošle su gotovo sve holivudske ljepotice A klase: Rita Hayworth, Marlene Dietrich, Gene Tierney, Barbara Stanwyck, Evelyn Keyes, zvijezda tada velikog hita “Prohujalo s vihorom”. Službeno, Kirk je izlazio sa 23 žene, no “spisak” je zasigurno mnogo duži. Na njegov šarm i muževnu pojavu padale su pjevačice, stjuardese, hostese, pa čak i razmažene tatine kćerke.
– Jednom sam sreo jednu vrlo atraktivnu djevojku čiji su roditelji bili bogati. Rekla mi je da će nam njen otac kupiti lijep stan u New Yorku i da će plaćati sve naše račune, dok bih ja išao u školu glume. Imala je prelijep Cadillac i bilo je tu mnogo prostora za dobar seks. Šta bi drugo siromašni jevrejski momčić poželio? Ipak, duboko u sebi, znao sam da ću završiti kao čovjek bez karaktera. To je bila krajnja granica. To nisam mogao učiniti – slatko se sjeća Kirk Douglas svoje uspješne ljubavničke karijere iz mlađih dana.
Nekako u to vrijeme, Kirk je imao vezu s jednom “visokom, plavokosom” njemačkom stjuardesom.
– Voljela je da bude “disciplinirana” u krevetu. Na vrhuncu strasti počela bi vikati “Ja sam Nazi, ja sam Nazi,” što je bio dobar povod da je ošamarim – prisjeća se Kirk bizarnih ljubavnih avantura s početka karijere.
Ipak, njegova karijera Kazanove nije trajala dugo. U svojoj 37. godini upoznao je ženu svog života i s njom ostao do danas.
– Godine 1953., bio sam uspješna filmska zvijezda koja dolazi u Pariz, i to prvi put. Nisam znao nikoga i nisam govorio francuski. To mi se nije činilo kao neki poseban problem. Prelijepe Parižanke rado bi bile viđene s Kirkom Douglasom, prvim muškarcem Hollywooda, mada sumnjam da bi dva puta pogledale Issura Danielovitcha, sina jednog sakupljača otpada… Kako sam na to gledao, oboje bismo dobili zadovoljstvo od ovih prolaznih avantura… Moja teorija se raspala kada sam sreo Anne Buydens. Došla ja kako bi mi pomogla oko novinara i prijevoda tokom snimanja filma. Ponudio sam joj posao i ona je rekla: “Ne, ja mogu preporučiti nekoga drugog, ali ću uskoro biti u New Yorku”. Ok, mislio sam ću ovu mladu ljepoticu povesti u najromantičniji i najskuplji restoran u Parizu “La Tour d’Argent”. Činilo mi se da joj se sviđa moj ukus i moja sposobnost da dobije rezervaciju u zadnji čas. Još jednom me ja bacila na koljena: “Ne, mislim da ću ostati i večerati neka jaja”, rekla mi je. Činjenica da je nisam impresionirao, impresionirala je ona mene i ja sam odlučio da je osvajam ponovo. Svi koji znaju moju priču znaju ostalo. Ona se pridružila produkciji, i mi smo se zabavljali u Francuskoj i Italiji. Nakon što sam se vratio u Ameriku, pozvao sam je u posjetu – kaže Kirk.
Lijepa mlada Njemica s francuskom adresom ubrzo je postala gospoda Douglas, i to ostala sve do danas, čak 62 godine. Brak Kirka i Anne najdugovječniji je holivudski brak.
Magnet za žene
Čovjek kojeg znamo kao Kirk Douglas rodio se kao Issur Danielovitch i bio je sin siromašnih jevrejskih imigranata, koji su iz uboge Bjelorusije potražili spas u Americi. Ni u New Yorku nije bilo mnogo bolje.
– Moj otac, koji je trgovao konjima u Rusiji, nabavio je sebi konja i mala kola te postao sakupljač otpada, kupovao je stare stvari, komade metala i ostalo smeće. To je mijenjao za sitniš. Čak i kod nas, u najsiromašnijem dijelu grada, gdje su se sve porodice borile za opstanak, sakupljač otpada je bio posljednja stepenica u zajednici. I ja sam bio smećarov sin – sjeća se Kirk.
Od ranih je dana shvatio da sakupljanje i prodaja otpada nije posao koji će donijeti nešto važno u životu i tako nije moglo.
– Odgojile su ga majka i sestra i još kao školarac morao je raditi, kako bi pomogao porodicu. Mislim da je dio Kirkovog života njegov monstruozni napor da se dokaže i bude priznat u očima svog oca… Ni četiri godine psihoterapije ne bi moglo umanjiti njegovu želju da se dokaže – tvrdi njegova supriga.
Godina 1939. završit će fakultat, zatim odlazi u rat, gdje biva ranjen, ali preživljava, nakon rata počinje se ozbiljnije baviti glumom. Njegov talent za glumu bio je primijećen još u školi tokom školskih igrokaza. Ipak, njegova jedinstvena želja za dokazivanjem i težnja kao perfekcionizmu ubrzo će isplivati na svjetlo dana.
– Kirk je bio inteligentan. Analizirajući scenarije s glumcima, uvijek sam na umu imao da glumci nikada ne čitaju redove teksta drugih glumaca, tako da je njima koncept priče malo maglovit. Kirk ne samo da je pročitao tekst svake uloge u filmu, on je čitao i rediteljske upute. Kirk je čitao svaku riječ, analizirao svaku riječ, svađao se oko svake scene, sve dok nije bio uvjeren u svoju ispravnost. Slušao je i s njim se moralo boriti svake minute – sjeća se jedan njegov producent.
U svojoj karijeri snimio je više od 80 filmova, od kojih je najznačajniji “Spartak” iz 1960., priča o najvećoj pobuni robova svih vremena. Glumeći vođu pobune, za ulogu se pripremao jedući ono što bi, prema Kirku, stvarni Spartak iz Trakije zaista jeo. Tako se Douglas hranio grčkim salatama i feta sirom. Ništa kod Douglasa nije moglo biti slučajno.
– Kada sam postao milioner, naučio sam da uspjeh može biti opasan, jer neki ljudi ne znaju kako da se nose s tim. Uspjeh bi vas trebao natjerati da imate osjećaj za druge ljude i budete darežljivi pomažući im – govori on.
Nekada svojeglavi Kirk, danas živi svoj jednostavni, penzionerski život, uz svoju ženu Anne, te djecu i unuke.
– Ne znam zbog čega je Anne ostala uz mene sve ove decenije. Da su živi oni koji su radili sa mnom, mogli bi potvrditi da ja nisam bio “Gospodin popularni”. Bio sam pun bijesa uz mnogo arogancije. Ipak, neki ljudi su prišli meni, bar ja tako mislim, jer imao sam tako divnu ženu. Svi su je voljeli, uključujući i moju prvu suprugu i moje sinove iz braka s njom. Anne nikada nije pokušala da me promijeni, ali nikada se nije ni suzdržavala da kaže šta misli. Obično je to govorila nježno i s mnogo humora i u “rukavicama”. Ali me je ona promijenila, i to nabolje – kaže Kirk.
Upitan jednom priikom šta je najvažnija lekcija koju je naučio, Kirk je spremno odgovorio.
– Pomoći drugim ljudima. Anne i ja osjećamo da moramo pomoći. Čak i kada se nema dovoljno svoga. To je ono što ja smatram ljudskim bićem. Prvo što sam uradio kada sam počeo zarađivati novac jesu stipendije za manjinske studente. U punoj vjeri, osigurat ću da se to nastavi – kaže Douglas.
Najstariji glumac na svijetu svoj je život posvetio drugima, pomažući gdje god je to moguće, od djece s autizmom, do mladih filmaša i beskućnika za koje pravi obroke na ulicama Los Angelesa. Oblači jednostavnu, pamučnu odjeću, daje intervjue, jede jednostavnu hranu, tvrdeći da u njegovoj dugovječnosti nema nikakvog posebnog sastojka, dijeta ili eliksira mladosti.
– Ne radim ništa što ljudi inače ne rade – kaže on i objašnjava svoj put.
– Došao sam iz bezizlazne bijede. Nije se moglo nigdje, osim da se ide gore – kaže Douglas.
Ako postoji zadovoljan i sretan čovjek na ovom svijetu, ona se zove Kirk Douglas. Neka mu je sretan stoti rođendan.