Spektakularno, briljantno, hrabro…, samo su neki od komentara urednika kulture u najpoznatijim medijima na svijetu kakav je “Independent”, “Financial Times”, “BBC Radio Foyle” i drugi, u kojima opisuju emocije, glumu i priču koju donosi predstava “Osvajanje sreće” s rediteljskim pečatom Harisa Pašovića.
Upravo zbog uspjeha ovog komada na premijeri u gradu Derryju, te spektakularnom izvedbom ispod Starog mosta u Mostaru, u Olimpijskoj dvorani “Zetra” komad “Osvajanje sreće” dobio je još jednu potvrdu ovog vikenda aplauzom sarajevske publike.
Teatarski trijumf epskih razmjera uzdrmat će, najavljuje reditelj i direktor East West Centra, ostatak svijeta tokom naredne godine. A on je sretan čovjek i umjetnik.
– Svaki ozbiljan rad zahtijeva vrijeme i napor. Tako je i bilo i s projektom “Osvajanje sreće”, koji smo pripremali tri godine. Ismar Hadžiabdić, izvršni producent East West Centra je govorio 2009. godine o našem radu na Queens Univerzitetu u Belfastu. Direktorice najbolje sjevernoirske teatarske kompanije “Prime Cut”, Emma Jordan i Una NicEoin, bile su na toj prezentaciji i pozvale su nas da radimo zajedno. Poslije nam se priključila i Uršula Cetinski, direktorica Teatra “Mladinsko” iz Ljubljane.
Predložio sam da radimo na knjizi Bertranda Russella “Osvajanje sreće”. Russell je jedan od najvećih sinova čovječanstva. Bio je genijalan matematičar i filozof. Ovaj nobelovac je posvetio cijeli svoj život pacifizmu. Njegova knjiga “Osvajanje sreće” napisana je za običnog čovjeka. Kad je čitate, imate osjećaj da vaš jako dobar, superinteligentan prijatelj, sjedi pored vas i govori vam o vašem životu. Meni je posebno zagonetna bila njegova rečenica: “Tajna sreće je u tome da se razumije da je svijet užasan, užasan, užasan.”
Radu na predstavi prethodilo je i veliko istraživanje u Sarajevu, Zenici, Mostaru, Belfastu, Derryju i Ljubljani. U Zenici ste čak silazili u rudnik Raspotočje…
– Da, bili smo cijelog dana s rudarima i razgovarali s njima. Također, išli smo na Raču, deponiju iza Željezare Zenica, gdje ljudi prekopavaju otpad, da bi pronašli komade željezne rude, koju prodaju za male pare željezari. U Derryju smo proučavali šta se dogodilo u čuvenoj “Krvavoj nedjelji”, kada su britanski vojnici ubili 14 nenaoružanih civila na protestu za građanska prava. U Belfastu smo obilazili područja grada koja su još podijeljena zidovima između katolika i protestanata. Temeljito smo proučavali povijest genocida, koji su počinjeni u posljednjih 70 godina.
Sve je to rezultiralo epskom predstavom koja izravno govori o tome kako želja za životom i slobodom opstaje i u najtežim ljudskim situacijama. Ta želja je osnov za istinsku sreću. Svjetska premijera u Derryju, koji je ove godine kulturna prijestonica Velike Britanije, bila je u prostoru bivših kasarni Britanske vojske. S tog prostora vidi se cijeli grad i posebno Most mira preko rijeke Foyle. Taj dramatični prostor donio je predstavi nevjerovatnu energiju, spojili su se život i umjetnost. U Mostaru smo igrali na platou ispod Starog mosta. To je jedno od najljepših mjesta na svijetu. Bilo je nešto uzvišeno u toj ranojesenskoj noći, nešto što se rijetko dogodi u životu.
Većina planetarno poznatih medija donosi samo lijepe riječi i oduševljenost Vašim novim projektom, no, koji je za Vas, lično, najdraži komentar?
– Meni su uvijek najvažniji komentari gledatelja. Bolje rečeno, njihovi pogledi. Poslije “Osvajanja sreće” ljudi ne govore mnogo. Kad sretnem nekog od gledatelja, razgovaramo malo, ali se dobro razumijemo. U Derryju mi je prišao britanski kamerman i tresući se rekao: “Bio sam u Srebrenici kad se sve događalo…”. U Mostaru, čovjek koji je preživio dugo zatočeništvo u samici u logoru i drugi gledalac, koji je preživio živi štit u kojem je kao zarobljenik stajao, rekli su mojoj prijateljici da je predstava “hrabra”. Osjećam se odgovornim za svakog gledatelja koji dođe na moju predstavu.
To je kao da mi dođe kući. Ne mogu dovoljno iskazati koliko poštujem kada ljudi putuju samo da bi došli da vide “Osvajanje sreće.” Selma Ergec, turska glumica, sultanija Hatidža u “Sulejmanu Veličanstvenom”, doputovala je iz Istanbula u Derry da bi gledala predstavu. Više od 200 ljudi putovali su iz Sarajeva u Mostar da vide “Osvajanje sreće.” Ja sam sretan reditelj.
Ostatak razgovora možete pročitati u print izdanju Magazina AZRA ( broj 867)