Judita Franković Brdar jedna je od najpopularnijih, ali i najzaposlenijih hrvatskih glumica. O tome najbolje svjedoče brojni projekti koji su iza nje, a njeno ime se najčešće vezuje uz regionalno popularni film „Sonja i bik“ u kojem je glumila s kolegom Goranom Bogdanom. No, o Juditinom utjecaju i položaju u svijetu glumaca možda najbolje govori to što je bila članica žirija na nedavno završenom Sarajevo Film Festivalu, što je svakako uloga i čast koja se ne pruža svima. Njen boravak u glavnom bh. gradu iskoristili smo za ugodan razgovor u samom srcu Sarajeva, a Judita nas je već pri prvom susretu oduševila harizmom i jednostavnošću.
Ono što je zanimljivo za Vas je da niste završili studij glume, nego komparativne književnosti. Otkud Judita u svijetu glume?
– Došla sam u Zagreb 2000. godine i upisala Filozofski fakultet. U srednjoj školi me počela zanimati gluma, a zahvaljujući jednoj amaterskoj skupini sam shvatila da kroz nju mogu puno toga iskusiti, da mogu istražiti emocije, stanja i karaktere. Te iste godine sam otišla na prijemni na Akademiju i nisam prošla, ali mi to nije bilo stresno iskustvo. Ideja je bila da idem ponovo naredne godine, ali se pojavio glumački studio u teatru „Exit“ s idejom da odgoje pozorišnu publiku. No, nekoliko nas se zainteresiralo za glumu i tamo sam uz svoju veliku učiteljicu, kako je volim zvati, Simonu Dimitrov-Palatinuš zapravo shvatila šta je to gluma. Shvatila sam da je to istraživanje, kopanje, frustracija i plakanje. Onda sam donijela odluku da više ne pokušavam upisati Akademiju nego da ostanem tu. Gluma mi je uvijek bila strast i potreba, a nikada posao koji ću odrađivati. Ni danas nisam naučila da samo „odrađujem“ i ne znam da li je to dobro ili loše, ali sam jednostavno takva.
Mislite li da ćete se ikada u životu baviti profesorskim poslom?
– Mislim da neću, jer je to preteško. Kratko sam držala glumačke radionice za djecu, ali tome se stvarno moraš posvetiti, jer su to mladi životi koje trebaš usmjeriti. Nije lako biti pedagog, a i sistem je takav kakav jeste. Imam veliko poštovanje prema profesorima i smatram da je to posao za koji trebaš imati strast i posvećenost. Možda bih ga mogla kratko raditi, ali bih se brzo potrošila jer ne bih znala da izbalansiram.
Uspješni projekti koji su iza Vas svakako su dokaz da diploma nije garancija uspjeha. No, šta jeste?
– Na ovom putu sam ulagala svoj, ali i novac svojih roditelja koji su imali razumijevanje da mi pomažu, iako ni oni nisu bili sigurni u sve to. Naime, u srednjoj školi sam prolazila kroz razne faze i svašta sam htjela raditi, te su mislili da je i gluma samo prolazna faza, Ipak, ispostavilo se da nije. Kada sam platiš obrazovanje, a uz to znaš sve strane svog puta, onda više cijeniš to što si dobio, jer si svjestan koliko si uložio i moraš izvući maksimum iz toga. Uvijek svima koji me pitaju kažem da trebaju ići na akademiju, a ako to nije njihov put trebaju naći neki drugi. Obrazovanje i znanje su jako bitni u svakom poslu, a način na koji ćete ga dobiti je za svakoga individualan.
Koliko je za dobijanje uloga bitna sreća?
– Kada pogledam unazad, tek sad mi se čini da je sreće bilo puno. Šta god da je ona, jer je sreća neopipljiva i ne znamo tačno šta znači, ali sve povezujemo s njom. No, s druge strane vjerujem u rad i talent. Mislim da je talent mala latica cvijeta koji treba skroz da procvjeta. Kada sam bila mlađa, uvijek sam, kada mi neko kaže da sam talentirana, govorila: „Ne, ja radim“. Rad na sebi, fokus i konkretizacija cilja su jako bitni, a o tome tek sada mogu govoriti. Ono za šta definitivno nemam talenta jeste ta neka samoprodaja i samopromocija, a danas je to skoro jednako vrijedno kao i znanje koje imaš. Neko ima više sreće i jednostavno mu se otvore neka vrata i stvari se počnu događati, a drugi se moraju promovirati. Ja imam otpor prema tom zapadnjačkom sistemu, gdje moram doći i reći: „Ja sam najbolja, uzmite mene“. To su stvari koje mi je lakše uraditi kada je neko drugi u pitanju, ali je sreća da su jednako bitni rad i posvećenost.
Foto: Jelena Nišić
Kompletan intervju s Juditom čitajte u aktuelnom izdanju magazina Azra.
