Una Bejtović, vlasnica agencije “Bejtovic Communications” i savjetnica za odnose s javnošću, jedna je od onih žena koje vjeruju da se unutrašnje zadovoljstvo reflektira na spoljašnju ljepotu. Unina kratka kosa je i njen zaštitni znak, a make-up uvijek nastoji prilagoditi situaciji. Ne krije da joj je u posljednje vrijeme rumenilo jedan od omiljenih beauty proizvoda kojim zaokruži svako svoje izdanje.
Kada je dnevna njega lica u pitanju trudim se da budem ekonomična i efikasna. U okviru jutarnjeg spremanja nanesem proizvod koji je za hidrataciju i toniranje kože, a nakon kojeg je moje lice spremno za make-up. Navečer, kada skinem šminku, odnedavno koristim serum koji koža brzo upije. Nakon njega nanesem bogatiju kremu protiv bora. Jednom sedmično radim piling i nanosim masku.
Moram priznati da je, uz moj glas, frizura već godinama moj zaštitni znak. Puno nepoznatih žena mi je znalo prići i reći kako im se dopada. Budući da je kratka i jaka, ja zapravo nemam “bad hair day”. Zahvalna sam na tome što je dovoljno da kosu osušim i malo oblikujem kremom. Dakle, nemam trikove, samo dobrog frizera.
Kada je o licu riječ i nemam nekih zamjerki. Možda bi mi bilo draže da sam izrasla još koji centimetar, ali šta je-tu je. Mislim da je, općenito, za to prihvatanje sebe i svog tijela zaslužan odgoj mojih roditelja koju su uvijek stavljali naglasak na važnost karaktera, a ne, kao što je to danas masovna pojava, na vanjski izgled. Također, od rane mladosti mi je bilo jasno da nisam neke manekenske građe, pa sam i odijevanje prilagodila tome, a to znači da je uvijek više u skladu s mojom konstitucijom, nego s aktuelnim trendovima.
Godinama su me šminkali profesionalci pa sam usput “pokupila” koju vještinu. Važno mi je da ukupan utisak ne odskače od onoga što je primjereno trenutku i situaciji. Po danu uopšte ne nosim primjetnu šminku i zaista razlikujem ono što je za dan i ono što je za noć ili neku posebnu priliku. Prije sam zazirala od rumenila, a sada uživam kada ga nanosim jer daje neki finalni touch cjelokupnom izgledu.
Naravno da je ljepota u oku posmatrača. No, važno je unutrašnje zadovoljstvo jer se prenosi na oči, na mimiku lica i na sveukupnu energiju kojom odišemo. Nema te ters ljepotice s kojom će ljudi rado biti u društvu, ako im zagađuje život. Također, mnogi ljudi čiji izgled, možda, nije u skladu s nekim nametnutim normama ljepote su uvijek u dobrom društvu zbog svoje energije i smisla za humor.
Kada imam svoje male krize obično razgovaram s ljudima od povjerenja koji su mi uvijek podrška, ohrabrenje i podsjetnik na sve ranije uspjehe koje, zapravo, brzo zaboravljamo i podrazumijevamo. A oni su male puzzle u mozaiku zdravog samopouzdanja i samosvijesti.
Kada ste u poslu 25 godina, nema tu više klasičnih, početničkih nesigurnosti. Tu nekada može biti nervoza oko toga hoćete li sve stići uraditi, te da li će sve ispasti kako ste zamislili. Ako sam dala sve od sebe, ne sekiram se za rezultat, jer trud je ono što možemo kontrolirati, a rezultati nekad ispadnu šaroliki. S godinama naučite da se ljudi, zapravo, najčešće boje neuspjeha jer „šta ću onda?“. Ništa. Preuzeti odgovornost ako smo pogriješili, ponuditi rješenje i ići dalje. I šampioni imaju loše dane. I dalje smo samo ljudi.
Nedavno sam počela s LPG tretmanima i oduševljenje očekujem tek na kraju ciklusa Svakako se mislim sa celulitom obračunati do kraja, pa će tu biti još nekih tretmana. Tek sad sam u fazi kada cijenim vrijeme za sebe i mislim da je to da naučite stati, da ostavite sve po strani na makar sat vremena, da uradite nešto za sebe, da napunite baterije i prikupite energiju dio mentalne higijene.
Bilo je tu raznih faza, ali mi je najsmješnije to da sam, sa 17 godina, imala mini-val na dugoj kosi. Svaki put kada mi je kosa bila kraća, izgledala sam bolje. To je naročito izraženo u periodima kada sam baš vodila računa o ishrani, što je u mom slučaju vječita borba jer zaista volim da jedem. Ali, mislim da je zdravlje najpreče i u jednom trenutku treba znati naći mjeru.