Svadbena torta je tradicionalni kolač koji se poslužuje gostima na vjenčanjima ili kao što je slučaj u Engleskoj, nakon vjenčanja na doručku. U modernoj zapadnoj kulturi, za ovu priliku izrađuje se velika, višeslojna torta s mnogo spratova, jako ukrašenim glazurama obično od marcipana. Rezanje torte prvi je zadatak mladenaca, a sam čin simbolizira njihov prvi zajednički zadatak. Trenutak kada jedno drugo hrane tortom, drugi je simbol koji treba prikazati njihovu međusobnu predanost. Recepata za sadbene torte je pregršt, mi smo se odlučili da vam pokažemo kako se pravi Interkontinental torta. Možda će recept poslužiti onim parovima koji su u dilemi koji okus torte izabrati
Interkontinental torta
Sastojci za kore:
5 bjelanjaka
5 kašika šećera
7 kašika mljevenih oraha
kašika brašna
žumanjak
Fil:
16 žumanjaka
16 kašika šećera
vanilin sećer
3 puta po 125 g putera
100 g čokolade
100 g lješnjaka
4-5 kašika kuhane kafe
Priprema:
Umutite pjenasto bjelanjke, dodajte šećer i žumanjak, pa pažljivo umješajte mljevene orahe i kašiku brašna. Ispecite takve četiri kore u okruglom plehu prečnika 28 cm. Skuhajte na pari fil od žumanjaka i šećera, pa kad se ohladi dodajte puter. U polovinu fila dodajte rastopljenu čokoladu, u jednu 1/4 fila kuhane kafe, a u drugu 1/4 fila propečenih samljevenih lješnjaka. Filujte koru s pola fila od čoklade, drugu s filom od kafe, a treću s lješnjacima, stavite još jednu koru na vrhu, a zatim drugom polovinom fila od čokolade premažite cijelu tortu. Dekorirajte umućenim vrhnjem ili stavite glazuru od čokolade. Ovako se priprema samo jedan sprat torte, a postupak možete ponoviti i sa ostalima, te mijenjati kalupe. Ukoliko želite više spratova torte, morat ćete koristiti kalupe različitih dimenzija.
I svadbena torta ima svoju historiju
Historija svadbene torte seže do Rimskog carstva. U to vrijeme bila je pšenična ili ječmena torta, više nalik kruhu, a običaj je bio da se razmrvi iznad mladenkine glave za dug i plodan život. Ta tradicija je dobila i svoje ime – kruna mladenke. U srednjem vijeku gosti su takve torte donosili na vjenčanje i slagali ih jedne na druge kako bi mladencima bilo teže poljubiti se preko tornja od torti. Onim mladencima kojima je to polazilo za rukom, predviđao se život u obilju. Tradiciju je u Britaniju doveo Julije Cezar 54. pr.n.e. i ona je postala dio lokalnih običaja. U početku su samo bogate porodice mogle priuštiti usvajanje prakse, dok su siromašnije u nadi za plodnošću iznad mladenke prosipale žito ili kukuruz. U sedamnaestom stoljeću jedan francuski kuhar je tokom posjete Londonu primijetio tradiciju slaganja torti jedne na drugu, te je stvorio svadbenu tortu onakvom kakvu je mi danas znamo.