Otišao je Nesim Tahirović: Kada umre Umjetnik zemlja zašuti

1,4K

Kada umre Umjetnik zemlja zašuti, nebo dobije grimiznu boju, a more pobijeli kao konjske sapi od uzburkanosti i ljutnje. Jer i zemlja i nebo i more znaju da je jedan Božiji stvor koji je dobio od Boga na dar da bude na tren Njegova produžena ruka na Zemlji, onaj kojemu je dato da stvara, otišao zauvijek sa Svijeta koji je obojio svojom unikatnom kreativnošću.

Danas sam saznala da je otišao Nesim. Umjetnik Original originala. Čovjek koji je živio kozmopolitizam, mir, sveobuhvatno jedinstvo monoteističkih religija. Umjetnik multioriginala i čistog znakovlja Ljubavi. Toliko smo se puta izrazgovarali. Nazvao bi me, bez i trunke sujete i superiornosti pričao svoju magičnu priču umjetnika sa stavom. Rekao bi dubokim arhaičnim glasom koji kao da govori oživjeli bosanski bogumil ispod stećka : “Draga Indira, ti si bio (govorio je u jednom rodu, a i ja isto tako govorim kad sam sa srcu milim osobama) jedan veeeeliiikiiii dijak naše pozorišne kuće, bio si mistik i dobri duh. Ja čitah tvoje zapise. Skromni Nesim Tahirović je sretan jer zna ima tamo jedna Indira – tumač ovog mog tajanstva.”

Pisala sam o njegovim scenografijama koje su izgledale uvijek kao raskošni šifrarnik, prepun svakojakih simbola i pojmova čitavog kozmičkog spektra. Poklonio mi je njegovo djelo, izvajanu i u metalu iskovanu pesnicu koja drži vrh od strijele / uvijek je vjerovao u mir i toleranciju, vječito je žudio za jednoljubljem/ i zato ova njegova strijela nikad ni na koga nije bila odapeta. A to se ponajprije pronalazi u vjerovanju starih Dobrih Bošnjana. Nesim je bio upravo to: Dobri Bošnjanin. Njegova su djela sui generis djela Dobrog Bošnjanina.

– Ti legneš sad, dobri Nesime, u ovu tvrdu zemlju dobrijeh Bošnjanina, ase, gdje pripadaš. Čuvaj nam mjesto do sebe. Mi budemo ubrzo za Tobom. A do tada, čuvat ćemo tvoje majstorske rukotvorine. I tvoju Mirjanu.” ( ovo je moj epitaf Tebi gonetaču magijske Bosne).