Otkako postoji magazin “Time”, oko 100 godina, prvi put je ove godine proglasio “dijete godine”. Izabrana je 15-godišnja Gitanjali Rao, naučnica i inovatorka iz države Colorado u SAD-u. Rao je odabrana među više od 5.000 nominiranih kao “Timeovo” prvo dijete godine. Pored Gitanjali Rao na izboru za Dijete godine istakli su se još 14-godišnja Jordan Reeves, 14-godišnji Tyler Gordon, 10-godišnja Bellen Woodard i 16-godišnji Ian McKenna.
Magazin “Time” tradicionalno, već gotovo pa cijelo stoljeće dodjeljuje nagradu muškarcu ili ženi, a od početka milenija jednostavno osobi godine. U 2019. nagradu je osvojila 16-godišnja Greta Thunberg i tako postala najmlađa osoba kojoj je to pošlo za rukom. Međutim švedska aktivistica koja se bavi klimatskim promjenama nije jedina osoba mlađa od 25 s tako impresivnom biografijom zbog čega magazin od ove godine dodjeljuje posebnu nagradu za dijete godine. Prva kojoj je ta nagrada dodijeljena je Gitanjali Rao, 15-godišnjoj naučnic koja do sad već ima nekoliko patenata kojima pokušava riješiti svakodnevne probleme s kojima se suočavaju ljudi modernoga doba.
Samo što je izašla ova naslovnica s intervjuom koji je s 15-godišnjakinjom vodila slavna Angelina Jolie, “Time” je javnost oduševio još jednom naslovnom stranom.
Na njoj je prikazana prekrižena 2020. godina.
-Bilo je i gorih godina u povijesti SAD-a, i sigurno lošijih u svjetskoj historiji, ali većina nas danas živih nije vidjela ništa poput ove. Morali biste imati više od 100 godina da biste se prisjetili razaranja u Prvom svjetskom ratu i pandemije gripe 1918.; otprilike 90 da imate osjećaj ekonomske oskudice koju je prouzročila Velika depresija; i u svojim 80-ima zadržati uspomenu na Drugi svjetski rat i njegove strahote. Mi ostali nismo uvježbani za ovo – za ponavljanje prirodnih katastrofa koje potvrđuju koliko smo izdali prirodu; za izbore koji se osporavaju na osnovu fantazija; za virus koji je možda nastao od šišmiša koji je ugrozio živote svih na planeti i okončao živote oko 1,5 milijuna ljudi širom svijeta, piše Stephanie Zacharek uz originalnu naslovnu ilustraciju časopisa “Time”.
Kada je riječ o izboru djeteta godine, Gitanjali Rao je mlada genijalka za koju smo po prvi put čuli prije tri godine kada je osvojila nagradu multinacionalnog konglomerata 3M zbog svog nevjerojatnog izuma kojim se na brz i jeftin način može provjeriti kvaliteta vode u domaćinstvu što je u tom trenutku bio veliki problem za Ameriku. Gitanjali Rao imala je samo 10 godina kada je uspjela razviti uređaj koji je nazvala Tetija, po grčkoj božici i majci svih velikih svjetskih rijeka. On je zasnovan na ugljikovim nanocjevčicama koje su jako osjetljive na hemijske promjene pa će lako uočiti promjene u sastavu vode i tu informaciju bluetoothom poslati na mobitel na kojem se nalazi aplikacija koju je također sama napravila. Ovaj ju je projekt, osim nagrada koje joj donio, naučio još važnije lekcije, a to je kako pristupati naučnim istraživanjima. Djevojčica zvuči kao osoba s velikim iskustvom dok na YouTube videu objašnjava šta je ključno za uspješno bavljenje naukom. Po njenom mišljenju, prvenstveno je važno veliko strpljenje i svijest da se neće sve svari uspjeti posložiti onako kako to očekujemo. Mnogo puta osjećala je frustraciju nakon uzastopnih pokušaja igrešaka, ali sada zna da je to sastavni dio naučnog procesa.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
“Djevojčica godine” dala je intervju Angelini Jolie povodom proglašenja za pobjednicu.
-Posmatrajte, razmišljajte, istražujte, gradite i komunicirajte”. To je ono što je briljantna mlada naučnica i izumiteljica Gitanjali Rao rekla slavnoj glumici i aktivistkinji putem Zooma, iz njenog doma u Coloradu, tokom pauze u online školovanju.
Govorila je o svom zapanjujućem radu koristeći tehnologiju za rješavanje problema, od kontaminirane vode za piće do ovisnosti o opioidima i cyberbullyinga, te o svojoj misiji stvaranja globalne zajednice mladih inovatora za rješavanje problema širom svijeta. Čak i tijekom video razgovora zasjao je njen briljantni um i velikodušan duh, zajedno s nadahnjujućom porukom drugim mladim ljudima: ne pokušavajte riješiti svaki problem, samo se usredotočite na onaj koji vas uzbuđuje. “Ako ja to mogu”, rekla je, “onda može svako.”
ANGELINA JOLIE: Kada si otkrila da je nauka tvoja strast?
GIJANTALI RAO: Mislim da zapravo nije postojao neki određeni „aha“ momenat. Uvijek sam bila neko ko je želio drugima izmamiti osmijeh na lice. To mi je bio svakodnevni cilj, samo usrećiti nekoga. I ubrzo se pretvorilo u: Kako možemo pozitivnost u zajednici dovesti do mjesta u kojem živimo? A onda, kada sam išla u drugi ili treći razred, počela sam razmišljati o tome kako možemo koristiti nauku i tehnologiju za stvaranje društvenih promjena. Imala sam 10 godina kada sam rekla roditeljima da želim istraživati tehnologiju senzora ugljikovih nanocijevi u istraživačkom laboratoriju za kvalitetu vode u Denveru, a moja mama je rekla: “Šta?” (op.a. to su cilindrični molekuli napravljeni od atoma ugljenika koji su vrlo osjetljivi na hemijske promjene, a samim tim su i dobri za otkrivanje hemikalija u vodi, između ostalog.) Upravo je to faktor promjene, kada znate da će ovo djelo biti u rukama naše generacije vrlo brzo. Dakle, ako to niko drugi neće učiniti, ja ću.
AJ: Oduševljena sam. Dakle, sve što bi moja generacija trebala raditi je potruditi se da napravimo što manje štete.
Znam da jedna od tvojih posljednjih inovacija pomaže u sprječavanju cyberbullyinga. Možeš li mi reći nešto više o tome?
GR: To je servis nazvan Kindly – postoji aplikacija i dodatak za Chrome – koji mogu detektovati cyberbullying još u ranoj fazi, zasnovan na tehnologiji umjetne inteligencije. Počela sam kodirati neke riječi koje bi se mogle smatrati nasiljem, a onda je sistem preuzeo te riječi i prepoznao slične. Utipkate riječ ili frazu i ona će ih moći podići ako se radi o nasilju i daje vam mogućnost da je uredite ili pošaljete onakvom kakva jest. Cilj nije kažnjavanje. Kao tinejdžer znam da se tinejdžeri ponekad naljute. Umjesto toga, daje vam priliku da preispitate ono što govorite kako biste znali što trebate učiniti sljedeći put.
AJ: Znači samo to instalirate na djetetov telefon?
GR: Da. Uradila sam anketu među roditeljima, nastavnicima i učenicima i iskreno sam očekivala da će učenici reći da ne žele da se njima mikro upravlja.
AJ: Tačno. Moje dijete bi reklo „ne diraj moj telefon, ja ću“.
GR: Da, takva bih i ja bila. Ali mnogi su mi tinejdžeri govorili znaš, izgleda da nisam pod mikroupravljanjem već mi se čini da mi se pruža prilika da učim na svojim greškama. Dakle, to je ono zbog čega sam bila uzbuđena, shvatili su koji je cilj toga.
AJ: Način na koji govoriš o tehnologiji kao sredstvu za podsjećanje ljudi i pomoć u njihovom rastu izgleda kao sasvim nova i drugačija stvar. Jako je uzbudljivo imati tako mladog i ženskog izumitelja koji razmišlja unaprijed.
Da li to utiče na tebe na bilo koji način? Iznenađujuće je jer generalno smatram da su žene briljantne, ali tako je malo žena na polju znanosti i tehnologije.
GR: Ne izgledam poput tipičnog naučnika. Uvijek vidim na televiziji je da je to stariji čovjek, obično bijelac. Čudno mi je da je to gotovo kao da su ljudi dodijelili uloge, s obzirom na njihov spol, dob, boju kože. Moj se cilj zaista pomaknuo ne samo sa stvaranja vlastitih uređaja za rješavanje svjetskih problema, već i nadahnuća drugih da učine isto. Jer, iz ličnog iskustva, nije lako kad ne vidite nikoga drugog poput vas. Tako da stvarno želim iznijeti tu poruku: Ako ja to mogu, vi to možete i svi mogu.
AJ: Znam da imaš i „inovativne radionice“. Pričaj mi o tome.
GR: Samo sam našla šta mi odgovara i odlučila to podijeliti sa ostalima. Stoga sam napravila ovaj postupak koji sada koristim za sve: to je posmatranje, razmišljanje, istraživanje, izgradnja, komunikacija. Počelo je sa jednostavnom prezentacijom i planovima lekcija, a zatim sam počela dodavati laboratorije i natjecanja koja su studenti mogli raditi. Sada sam se udružila sa seoskim školama, djevojkama iz STEM organizacija, muzejima širom svijeta i većim organizacijama poput Šangajske međunarodne omladinske naučno-tehnološke grupe i Kraljevske akademije za inženjerstvo u Londonu kako bih vodila inovacijske radionice.
Studenti s kojima radim jednostavno ne znaju odakle početi. Mislim da, ako im date onu iskru na kojoj se onda mogu nadograditi, onda to sve mijenja. To znači da još jedna osoba na ovom svijetu želi iznijeti ideje za rješavanje problema.
Na kraju svake radionice, svako ima nešto na čemu može početi raditi. Ako to možete učiniti za 45 minuta do sat vremena, zamislite šta možete učiniti ako mjesece i mjesece provodite radeći na tome. Tako sam uzbuđena kad primim e-mail poput: “Hej, prisustvovala sam vašoj radionici prije četiri mjeseca i evo mog gotovog proizvoda, stvarno ga volim, to je cipela koja zove 911”.
AJ: To je zaista impresivno. Za toliko mladih ljudi potrebno je puno da bi se pronašlo samopouzdanje da bi se ideja mogla iznijeti do kraja. Jasno je da imaš briljantni um, ali si i vrlo, vrlo darežljiva s tim umom, i to je zaista prekrasno. Na čemu sada radiš?
GR: Trenutno radim na jednostavnom načinu za otkrivanje biokontaminanata u vodi – stvari poput parazita. Nadam se da će ovo biti nešto što je jeftino i precizno kako bi ljudi u zemljama trećeg svijeta mogli znati šta im je u vodi.
I nedavno sam dostigla svoj cilj od 30.000 učenika kojima sam bila mentor, a to je preuzbudljivo. To je poput stvaranja zajednice inovatora. Zaista se nadam da posao koji rade sva ova djeca prepoznaje inovacije kao nužnost, a ne nešto što je više izbor. Nadam se da mogu biti mali dio toga.
AJ: Mislim da već jesi. Tvoja generacija je jedinstvena. Ne prihvaćate samo ono što vam se da, već stvari dovodite u pitanje, a to je tako važno. Znam da danas imamo mnogo, mnogo problema. Da li je tvoj rad na otkrivanju zagađene vode nešto što ti je jako važno?
GR: Da. Naša generacija se suočava sa toliko problema koje nikada prije nismo vidjeli. Ali tada se istovremeno suočavamo sa starim problemima koji još uvijek postoje. Kao, mi sjedimo ovdje usred nove globalne pandemije, a također se i dalje suočavamo s problemima ljudskih prava. Postoje problemi koje nismo mi stvorili, ali koje sada moramo riješiti, poput klimatskih promjena i cyberbullyinga uvođenjem tehnologije.
Mislim da sada više od svega trebamo pronaći stvar koja nas zanima i riješiti je. Čak i ako je nešto tako malo, želim pronaći jednostavan način da to riješim. Sve čini razliku. Ne osjećajte pritisak da smislite nešto veliko.
Većina mog rada s bio-zagađivačima temelji se na genskom rješenju za terapiju, koje još uvijek pokušavam otkriti. Također radim na proizvodu koji pomaže u dijagnozi ovisnosti o opioidima na recept u ranoj fazi na temelju proizvodnje proteina gena opioidnog receptora. Jako me zanima genetika. To je ono što volim, pa na tome odlučujem raditi.
AJ: Znaš, jedna od stvari koju si istakla, a koja je jako važna, je da postoji toliko toga što treba riješiti. Kad sam počela raditi u izbjegličkim kampovima, toliko je različitih problema kojima se morate baviti u toj situaciji. Preneraziš se i zapravo se ne krećeš. Sviđa mi se ovo što govoriš: pronađite ono što vas zanima i ne pokušavajte sve riješiti. Svako je rješenje dio šire slike onoga što moramo učiniti. Zaista cijenim što si to rekla. Odakle dobijaš informacije i kako istražuješ?
GR: Moje vijesti o pop kulturi zapravo su MIT Tech Review. Stalno ga čitam. Mislim da je to zaista mjesto koje nadahnjuje: slušanje o svim tim nevjerovatnim ljudima u školama poput MIT-a i Harvarda koji rade tako nevjerojatan posao s tehnologijom. I pokušavam to povezati s onim što vidim vani i sastaviti na način koji niko prije nije vidio.
AJ: Kada se ne baviš svim ovim inspirativnim stvarima – na momente mi se čini da razgovaram sa 60-godišnjom naučnicom – šta radiš kao ostali 15-godišnjaci?
GR: Zapravo sam se tokom karantene više bavila stvarima za 15-godišnjake. Učim da kuham. Nije dobro, ali ne odustajem. I to je nauka, zar ne?
AJ: Dakle nauka o kuhanju ti nije specijalnost?
GR: Mislim da nije, ne. Da budem iskrena u kući najčešće nemamo jaja, ne jedemo brašno i onda moram tražiti recepte za kolače bez jaja, brašna, šećera i onda ih pokušavam napraviti. Nedavno sam napravila hljeb koji je bio jako ukusan i bila sam baš ponosna.
AJ: Jako sam sretna što sam dobila šansu da te upoznam. Sigurna sam da ću u narednim godinama koristiti tvoje izume i ponosno govoriti „Ja nju poznajem“.