Foto: Jonathan Hanousek
Kreativnost, iako se često doživljava kao neiscrpan resurs, ima svoje granice. Umjetnici, glumci i stvaratelji suočavaju se s fazama emotivne iscrpljenosti i gubitka stvaralačkog impulsa. Iza blještavila reflektora često se krije borba s ličnim krizama i preopterećenjem koje posao donosi. Takva je bila i priča Jane Fonde – legende američkog filma, koja se povukla iz svijeta glume upravo u trenutku kada je bila na vrhuncu karijere.
Fonda je ostvarila velike uloge u filmovima poput Klute, They Shoot Horses, Don’t They? i Barbarella, a sarađivala je s priznatim redateljima poput Sydneyja Pollacka i Alana J. Pakule. Ipak, iza profesionalnog uspjeha krila se duboka emotivna kriza.
– Jednostavno to više nisam željela raditi. Bilo je previše bolno – priznala je Fonda govoreći o razdoblju tokom kasnih 1980-ih.
Potraga za svrhom
Iako su filmovi poput Agnes of God, The Morning After, i Stanley & Iris naišli na pohvale, Fonda se osjećala kreativno iscrpljeno. Privatni problemi, naročito raspad braka s Tomom Haydenom, dodatno su narušili njenu unutrašnju ravnotežu.
Bez osjećaja unutrašnjeg poziva i kreativne ispunjenosti, gluma je za nju postala teret. Zbog toga se odlučila povući iz filmske industrije kako bi se posvetila sebi i pronašla novu životnu svrhu. Taj period odmora bio je ključan za njen kasniji povratak – snažnija, osvještenija i ponovno motivisana.
Fondina priča podsjeća da čak i najveći uspjesi nemaju vrijednost ako ih prati unutrašnja praznina. Povlačenje, iako često shvaćeno kao slabost, ponekad je jedini način da se sačuva ono najvažnije – vlastiti mir.