Treći put i Bog pomaže

Piše: Redakcija

Kažu da treći put i Bog pomaže. Pomaže on i prvi i drugi put, al’ to čovjek ne konta nego baš kad mu je dur guzici onda insan zavapi i pozove u pomoć. I tad se valjda presabere, obeća da neće više iste greške činit’ i da će zahvalan biti na onome što mu se da.
I onda baš taj treći put dobije čemu se nad’o.
Tako jedna naša cura vazda radila šta je htjela. Nikog nije slušala. Ničiji savjet nije htjela uzeti u obzir.

– Ne harlajišem ja to – govorila je s visine. Ima ona k’o biva svoj pravac, zna šta hoće, s kim će kafu popit’, s kim u provod izać’, s kim se vodat’. Imala je i tu sreću da su joj roditelji osigurali bezbrižan život, ono ni po muke – sve što je željeeelaaa  to je i imaaalaaaa – kako svojevremeno poruči jedan lik iz “Audicije”.  Ali, iako drčna i odrješita, nije bila nimalo pokvarena ni namazana.  Nije joj bilo u genima, a nije je ni život istes’o za tu rabotu.  Njena deviza je bila: „Moj život – moja stvar.”

I tako se odmah na početku prve svoje ozbiljne veze zafrkala. I to dobro. Srce joj se otvorilo za jednog sebičnog iskompleksiranog tipusa koji je s njom dobio sedmicu na lotu! On se ukaz’o u Sarajevu k’o biva da studira, iz jednog ličkog mjestašca. I na prvoj godini faksa upozna nju, a njoj se odmah svidio jer je bio drugačiji od ovih naših gradskih momaka. Kod njega je sve bilo zdravo, poseljački, hoćemo li – hoćemo. A ne k’o kod ovih naših, sve okolo kole pa na mala vrata – a to znači da curi može mladost proć’ dok se ovaj na uhaviza da joj k’o ženskom čeljadetu priđe.

E ovaj je direktno priš’o i obrlatio je i ona je isfinansirala čitav njegov studij, zauzimala se za njega gdje je stigla da se ne muči, šta će – im’o je teško djetinjstvo. Njeni roditelji ga prihvatili zdušno i bez prigovora. Vodali ga po gala ručkovima, vikendicama, skijanjima – eto zet pa zet. Ali, umjesto zeta ispušili su zetu.

Jedan njen stariji kolega na poslu kojem se povremeno ispovijedala, vidjevši u kom smjeru ovo ide, očito joj befel o životu i pokuš’o otvorit’ oči. „Šta ti, draga moja, hoćeš da te ovaj iscijedi k’o limun i odbaci. Je li tebi do zabavljanja ili iskorištavanja?! Slijepac vidi u kojem ovo smjeru ide. Bolje ti njega ostavi dok on nije tebe!”
Cura se naljutila na dobronamjernog kolegu i rekla da niko nema prava da se miješa u njen život pa ni on koga cijeni kao starijeg i pametnijeg.

No, od tog razgovora nisu prošla ni dva mjeseca a on ju je jednog jutra na poslu zatek’o uplakanu. Sama mu se bacila u zagrljaj, priznala mu da je bio u pravu i da je ispala prava levatuša, i što je najgore srce joj krvari.

-Ostavio me – hej, on mene ostavio! Sad kad je završio faks, kad sam mu se naplaćala ispita i kirija za stan, kad je završio svoju misiju ovdje, više mu ne trebam. Mama ga pozvala u zavičaj, našla mu useljivu mladu. Koja sam ja glupača!

Ni drugi put nije bila bolje sreće. Našla je nekog lafca, pride i doktora, i krenulo je k’o na filmu – romantične večere, izlasci, šetnje uz rijeku, pametna priča. Ona se copnula u njega, ali je bila odlučna – neće u krevet s njim odmah da ne bude da se vodaju radi toga, a ne radi emocija. Al’ on tako nije mislio.

Jedne noći je s jaranicama izašla u neki klub i odmah s vrata spazila svog doktora kako se za šankom s nekom kalašturom ljubi. Kucnula ga po ramenu i priupitala: „Šta ovo treba da znači? Ko si ti?” Ova je odgovorila da mu je kolegica s posla. „Ja sam mu djevojka.” Onda se ova doktoru nagovorila te kako ga nije stid, da je znala ne bi s njim ni piće popila i bijesna je k’o ris skliznula niz barsku stolicu i utekla. A doktor ni riječi. Poslije joj je u kolima rek’o da on nije u celibatu i da ne može tako, on ima potrebe i mora ih zadovoljit.

– Ja sam te htio vodit’ u Sedam šuma (šifra za bludne radnje).

A ova će naša:

– Vodi majku pa s njom prošeći! – I zalupila mu vratima odlučna da će od dragog Boga tražiti da joj da momka čistog srca i dobrog odgoja, koji je ni na šta neće natjeravat’ i s kojim će biti sretna takva kakva je.

I zaista treći put joj je i Bog pomogao.
Od ovog ružnog događaja nisu prošla ni tri mjeseca a ona je opet izašla sa svojim ženskim društvom i upoznala njega. On je bio taj. Znala je to pri susretu njihovih očiju.

– Kao da me je ošinula sreća! – pričala je poslije. – Kad smo se pogledali, priš’o mi je k’o hipnotiziran i pitao da izađemo i to iz istih stopa. Ustala sam i krenula k’o omađijana, al’ sam mu odmah rekla da možemo prošetat’, al’ da me u kola ne vodi.

I eto mic po mic, iskreno i uz pomoć Amorove strijele, ona je danas u sretnom braku, zadovoljna, s muškarcem kojeg voli i s kojim je izrodila dvoje djece.

I sad kaže: „Mene je krenulo kad sam u sebi spojila vjeru, nadu i ljubav. Padala sam i dizala se, ali nisam prestala vjerovati da ću naći čovjeka svog života. I umjesto mene koja sam htjela jednog gulikožu, Bog mi je poslao pravog hairliju.”

Indira Kučuk-Sorguč

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti