Manchester United and Northern Ireland footballer George Best, at his Manchester Boutique.
Prije pedeset godina igrao se malo drugačiji fudbal. Bilo je to vrijeme u kojem niko nije išao u teretanu, pa čak ni fudbaleri, jer teretane kakve danas poznajemo nisu ni postojale. Nije postojala nutricionistika i nije se gledalo na najbolji omjer bjelančevina, vitamina i minerala. Alkohol, cigarete i lake droge nisu smatrane porocima, nego užicima, isto kao seks, u kojom se tada uživalo bez straha od bolesti kao što je AIDS, za koji tadašnja raspojasana mladež nije ni znala.
Fudbalske zvijezde su bile slika i prilika tog vremena, neuredni, bradati, neošišani i skloni svim vrstama poroka, uz to,snažni, ali i grubi poput drvosječa, sa prilično divljim i buntovničkim imidžom. Fudbal je tada bio ono što fudbal u svojoj biti i jeste: gruba, muška, narodna igra, satkana od krvi i znoja, igra za narod sa periferije i za radničku klasu, gdje su stadioni i tvornički dimnjaci neraskidivo povezani. Takav je bio i George Best (1946 -2005), najznačajnije ime zlatnog doba engleskog fudbala i možda njegova najtragičnija figura.
Vikend s djevojkom
– Potrošio sam mnogo novca na piće, cure i brze automobile. Ostalo sam jednostavno proćerdao – priznao je jednom.
Kada je 2005. godine napustio svijet, iza njega nije ostalo mnogo, tek 136.000 funti i nešto ličnih predmeta. Sve što je imao, ostavio je sestri. Sinu, kojeg je odbacio 1994., nije ostavio ništa osim jednog ručnog sata sa posvetom.
– Godine 1969., odrekao sam se žena i alkohola. Bilo je to najgorih 20 minuta mog života – priznao je kasnije.
Kada su jednom pitali slavnog Pelea za čim najviše žali u svojoj karijeri, veliki Brazilac je odgovorio da mu je žao jer u njegovo vrijeme televizija nije pratila fudbalske utakmice. Možemo i mi da se pomalo solidarišemo sa Peleom i da samo pomislimo kakav se tada fudbal igrao u Brazilu i za kakve će fantastčne poteze fudbalska historija biti uskraćena. Televizija nije na stadione došla s Peleom, nego nešto kasnije, u doba kada je George Best polako postajao sportska ikona. Jednog vikenda, krajem 1969., George Best odbio je sa svojom ekipom, timom „Manchester United“, da otputuje na utakmicu sa „Chelseaom“.
Umjesto utakmice, odlučio je provesti vikend s djevojkom, u njenom stanu. Best je bio prvi fudbalski celebrity. Događaj iz 1969., skandalozan i prema tadašnjim i prema današnjim pravilima, kada je igrač „Manchester Uniteda“ odbio igrati protiv „Chelesea“ i odlučio provesti vikend uživajući s djevojkom glumicom Susan Cusack, bio je prekretnica kada je riječ o medijima i zvijezdama. Bilo je to prvi put da se veliki broj utjecajnih medija nije pozabavio igrom kao takvom, nego im je jedini fokus bio privatni život i problemi jednog sportiste.
George Best je rođen u Belfastu u Sjevernoj Irskoj, imao je tri sestre i brata. Talent za fudbal je pokazao sa 15 godina, kada ga je primijetio Bob Bishop, skaut „Manchester Uniteda“. Toliko ga je Best opčinio da je odmah sjeo i poslao telegram Sir Mattu Busbyu, u koje je pisalo: “Mislim da sam otkrio genija”.
Tako je George za „Manchester United“ debitirao 1963. godine. Te godine klub je završio sezonu na drugom mjestu. S Georgeom u svojim redovima „Manchester“ je dva puta osvojio naslov prvaka Engleske, dok je Best, 1968., osvojio i nagradu za najboljeg fudbalera Evrope. Međutim, u njegovom životu kola će od tada, ipak, krenuti nizbrdo. Počeo je sve češće piti, propuštati treninge i utakmice. U 11 godina igranja za „Manchester“, šest sezona zaredom bio je najbolji strijelac kluba, a u sezoni 1967/68. i najbolji strijalac Prve engleske lige. Nakon toga, igrao je za druge klubove, ali više nije bio velika zvijezda kao 1968. godine. Karijeru je završio 1983., u 37. godini, ali zapravo je prestao igrati kvalitetan fudbale već u 25. godini. Igrao je za „Manchester United“ 11 godina, a šest puta je bio najbolji strijelac kluba, s dva osvojena naslova prvaka. No, ni njegovi fudbalski šefovi nisu mogli vječno trpjeti raskalašeno Bestovo ponašanje. Izjave poput one kako je dio zarađenog novca zapio, dio prokockao, dio zakurvao a ostatak potrošio bezveze, dizali su na noge članove uprave Uniteda. Best je počeo dolaziti na treninge kad je htio i u stanju u kakvom je htio, čaša se prelila i 1968., „United“ ga više nije trpio niti želio.
Dva braka
Igrao je potom Best u drugim klubovima, u nižerazrednim „Stockportu“ u Engleskoj, „Corku“ u Irskoj, „Los Angelesu“ u SAD-u, londonskom „Fulhamu“, američkom „Fort Laudedaleu“, škotskom „Hibernianu“, da bi na kraju pokoju utakmicu odigrao za lokalne klubove u Engleskoj kao što su: „Bornemouth“ i „Tobemore“.
Ženio se dva puta i imao sina u prvom braku. Njegov alkoholizam doveo je do toga da je češće spavao u bolničkom umjesto u vlastitom krevetu. Uprkos činjenici da mu je presađena jetra, Best je nastavio piti. To ga je na kraju i ubilo. Preminuo je 25. oktobra 2005., u Londonu, sa samo 59 godina. Uprkos njegovoj reputaciji momka koji živi raskalašan život, ljudi su ga poštovali zbog čarolije koju je unio u fudbal. Jer, on je u fudbalu mogao sve, bilježe sportski znalci. Kad je htio, bio je dribler, dodavač, strijelac, asistent…, a kad nije htio, na terenu je djelovao kao stub. Njegove vještine hvalio je i Pele, kazavši da on u životu nije vidio boljeg igrača od Georgea. Zato i danas postoji rečenica, skovana još za Georgeovog života: „Maradona good, Pele better, George – Best!“ Na kraju, na sahranu mu je došlo više od sto hiljada ljudi. Svojom fudbalskom magijom je opčinio navijače, ali i one koji su o fudbalu znali jako malo. Best je završio na novčanici od pet funti, osvojio je Zlatnu loptu 1968., a i Belfast City Aerodrom nosi njegovo ime.
Bez pohvala za Beckhama
Best je šezdesetih bio popularan kao „Beatlesi“, a neki su ga fudbalski novinari zvali i petim Beatlesom. Iako je i u to vrijeme pio i kockao, te mijenjao žene, on je svoj klub doveo na krov Evrope. I nakon završetka karijere Best je ostao na naslovnicama svih britanskih, ali i mnogih svjetskih novina. S alkoholom se budio, uz njega lijegao, zdravlje mu je bilo ozbiljno narušeno. No, ni tada nije prestao uzbuđivati javnost svojim izjavama. Pa, kad bi ga pitali o Davidu Beckhamu, kazao bi: “Ne zna igrati lijevom nogom, ne zna igrati glavom, ne zna oduzeti loptu, ne zabija puno golova, ali osim toga je dobar”. Kao njegov nasljednik, i po igrama i po neurednom životu, nametnuo se Paul Gascoigne. Best je i za njega imao riječi utjehe: “Jednom sam rekao da je Gascoigneov IQ manji nego broj na njegovom dresu, a on me pitao – Šta je to IQ?”.
