Katoličku crkvu već dvije decenije potresaju serije ozbiljnih skandala. Glavni akteri su svećenici upleteni u brojne slučajeve pedofilije i zlostavljanja djece. Sve je to srozalo ugled Crkve na niske grane i prorijedilo njeno članstvo…Je li Crkva uradila sve što je mogla
Katolička crkva nema problema kada je riječ o drugim velikim religijama. Ona nema problema s državnim vlastima i vladama, koje Crkvu manje-više poštuju, odnosno plaše se njene moći, utjecaja i novca. Crkva nema problema s novcem. Vatikan je nezvanično najveća i najmoćnija svjetska finansijska institucija, a mnoge banke koje mi obični smrtnici svakodnevno posjećujemo, zapravo su filijale ove moćne bankarsko-političko vjerske tvorevine.
No, Katolička crkva gubi vjernike, posebno u Evropi i u Sjevernoj Americi. Pisali smo nedavno o fenomenu novog ateizma i novog agnosticizma te praznim, prodatim ili napuštenim crkvama, sve češćoj slici koja se može vidjeti od Švedske do Francuske. Krivac za prazne kršćanske bogomolje leži u samoj Crkvi i ljudima koji za nju rade i njom upravljaju. Svijet već godinama potresaju strašne priče o brojnim slučajevima pedofilije koje su počinili svećenici. Katoličkoj crkvi ne pomažu ni napori koje su u vezi sa zlostavljanjima djece poduzimali trojica posljednjih papa, ni iskrena izvinjenja ni milioni dolara odštete koje je Crkva platila onima koje su svećenici seksualno zlostavljali tokom službe ili mimo nje.
Ž4 = Crkveni neprijatelj broj jedan
Katolička crkva, na njenu žalost, nema rješenje za ovaj veliki problem, njenu noćnu moru i kamen oko vrata. Riječi kajanja koja dolaze iz najviših krugova Crkve ne pomažu žrtvama koje proživljene traume nose cijelog svog života. Riječi kajanja i osude zlodjela u vlastitim redovima ne pomažu ni samoj Crkvi, jer se slučajevi zlostavljanja djece dešavaju neprekidno, a počinitelji su crkvena lica. Više od 400 slučajeva zlostavljanja koja su počinili svećenici, prijavljeno je tokom protekle godine.
I pored, navodno, izražene volje da se „problem” riješi, statistika nije na strani Katoličke crkve. Prema podacima Američke biskupske konferencije, od 1950. do 2013. više od 6.100 katoličkih svećenika optuženo je za pedofiliju. Identificirano je blizu 16.000 žrtava njihovih zlodjela, a Crkva nije žalila novca kojim bi pokušala oprati svoj ukaljani obraz. Tokom posljednjih pedesetak godina Crkva je platila nevjerovatnih 2,5 milijardi dolara raznih odšteta i sredstava za rehabilitaciju žrtava. U posljednjih deset godina, čak 3.400 katoličkih svećenika kažnjeno je zbog seksualnog zlostavljanja djece.
Crkva priznaje da su njeni službenici griješili, često plaća ogromne odštete, no ne posipa se pepelom, predbacujući odgovornost na druge ili tvrdeći da Vatikan jednostavno nije imao nadležnost nad svojim svećenicima i onim što crkveni službenici rade između četiri zida.
– Svećenici nisu službenici Vatikana. Oni su građani svojih zemalja i spadaju u nadležnost vlastitih država – rekao je u januaru ove godine nadbiskup Silvano Tomasi, na saslušanju pred UN komitetom za ljudska prava u Ženevi.
Posljednjih mjeseci UN- ov komitet je stavio Vatikan pod žestoku vatru argumenata i optužbi, tvrdeći da Crkva ne čini dovoljno kako bi zaštitila žrtve te da štiti počinitelje u svojim redovima.
– Kada oni kažu da bi ove zločine trebale procesuirati države, to zvuči neiskreno, jer mi znamo da crkveni zvaničnici na državnom nivou opstruiraju ove napore da se uspostavi pravda – kaže Barbara Blaine, osnivač organizacije SNAP, mreže samopomoći za žrtve svećeničkog zlostavljanje.
Ž4 = Imperija uzvraća udarac
Kada se govori o seksualnom zlostavljanju u Katoličkoj crkvi, obično se misli na nasilje prema dječacima, ministrantima koji pomažu svećenicima u obavljanju crkvenih poslova. Pedofili tako lako dolaze do žrtava koje su za njih vrlo lagan plijen, a sistem ucjena i kupovine šutnje omogućava zlostavljačima da u relativnom miru ispunjavaju svoje bolesne porive. No, nisu samo dječaci žrtve, žrtve su i djevojčice. Gospođu Barbara Blaine iz Ohija, zlostavljao je tokom njenih tinejdžerskih godina katolički svećenik po imenu Chet Waren. Imala je samo trinaest godina kada je doživjela ono što će njenu psihu obilježiti za cijeli život. Svećenik ju je pozvao na nedjeljenu večeru. Djevojčica nije ni slutila da je to paklena zamka.
– Bila sam dio grupe starijih učenica gimnazije, koje su pomagale u čišćenju crkve nakon mise… Nekada poslije velečasni nije više gledao TV, gledao je u mene. Počeo je govoriti da mislim na njega kao što on misli na mene. Govorio je kako sam „svetija” nego druga djeca i da sam stoga bliže Isusu nego druga djeca… Počeo me je dirati… Sledila sam se. Nisam se micala, nisam progovorila ni riječ. Sjećam se kako mi je um govorio: „Ne! Ne radi mi to – ne diraj me tu”, ali nisam imala snage to reći. Niti jedna riječ nije iz mene izašla. Bila sam potpuno šokirana. Govorio mi je da se prestanem tresti, da me neće povrijediti – godinama nakon zlostavljanja pričala je Barbara Blaine.
Zlostavljanje se desilo u njenom rodnom gradu Toledu, u američkoj državi Ohio. Kada bi Katolička crkva imala moć izbrisati jedan grad iz kolektivnog sjećanja i lica zemlje, to bi bio upravo Toledo. Katoličke bogomolje u ovom gradu, u kojem živi velika zajednica katolika od gotovo 350.000 vjernika, u proteklim decenijama bila su mjesta okrutnih, satanističkih ubistava i bizarnih igrarija u kojima su svećenici obučeni u redovnice djeci u anuse gurali raspela. Teško je na jednom mjestu i na ograničenom prostoru nabrojati sva zlodela koja su prema djeci i mladima počinili katolički svećenici u Toledu. Od 39 svećenika iz Toleda za koje se sumnjalo da su bili pedofili, kod 36 je to i potvrđeno.
Cjelokupni članak pročitaje u 898. broju magazina Azra…