Saglasna sam ja, svakako, da živimo u svijetu poremećenih vrijednosti, gdje se zna ko vozi dobra kola. Istina je, također, da je odavno došlo do poplave sponzoruša, pa tako nas ni ove prave poplave ne trebaju iznenadit’. Ali, činjenica je i da svakojaki luzeri i bezveznjakovići krive takav sistem i sponzoruše za sve svoje neuspjehe.
Znate već one koji, dok ispijaju jednu kafu tri sata, pričaju o milionima koje su zaslužili, ali im ih ovakav nepravedni sistem poremećenih vrijednosti ne daje. Pobogu, to su talenti. Neotkriveni genijalci. Oni da su se rodili u Americi, recimo, ma hajde, bili bi svjetske zvijezde! Ali, eto, imali su tu nesreću da se rode u Bosni, gdje ljudi nisu dovoljno sofisticirani da prepoznaju njihovu vantaku nadarenost.
A, bezveznjakovići obično o sebi imaju izrazito visoko mišljenje, to vam je poznato, zar ne? Oni su, zapravo, sitni lopovi, ljubomorni na one krupne. Ne zato što se bune protiv lopovluka, nego zato što oni ne mogu tol’ko krasti, pa klepe šta mogu, šta im je u užem vidokrugu.
Sve po onim narodnim mudrostima “ko o čemu kurva o poštenju” i „drž’te lopova”, takvi pripovijedaju na sav glas epske priče o svome poštenju, o svojih deset prstiju, o svojoj jednostavnosti, ubjeđujući uzalud i sebe i druge da su oni presretni što je to tako.
Dakako, sve one žene koje odole njihovom izvornom gubitničkom šarmu i izaberu imućnijeg frajera su glupače i kurave.
Prošle godine, u jednom sarajevskom okupljalištu, sjedila raja u ljetnoj bašti. Ta bašta ne gleda ni u kakvo zelenilo ili vodu, nego na parking.
I nekoliko takvih bezveznjakovića provodili vrijeme u besposlici, pijući duži espreso i gledali na parking, otrovno komentirajući vozače boljih auta.
„Joj, divi onoga, matere ti, vugla mu k’o betonski blok. Ja ga ne bih ni u kuću ugradio!”
Drugi je nastavio: „Sve kontam je li ga materešina trebala pobacit’, ‘vako samo straši normalan svijet!
Treći će: „Al’ se zato vozi BMW ispod čekića. Prod’o seljak po njive i dva teleta, hahaha – evo mu i auto muče…”
Pukla bi i kakva sočna psovka.
Svaki je bio kriminalac, papak s kockastom glavom, tatin sin koji to nikad ne bi vozio da mu stari nije lopov, glupan koji ima sreće itd. itd.
Dok su vozači izlazili s parkinga, došlo je do zastoja, pa je tik do njihovog stola stalo opet ‘nako dobro auto. Otvoren prozor. Unutra cura k’o vila. Anđeo bez greške. San svakog muškarca.
Jedan iz ovog kruga okorjelih gubitnika objesio donju žvalju k’o u pelikana, bez daha zvjerajući u ovu ljepoticu. Kroz glavu mu je prolazilo kako bi bilo da je njegova. Mila, nježna, njegovana. Ma čitav mu se život s njom odvio pred očima.
Dakako, njen frajer, koji joj je držao ruku prebačenu preko ramena, namah je okarakteriziran kao nabildani buldog, narko diler, guzonjin sin… Ma, all in one – što bi se ono danas na čistom bosanskom reklo.
Ovo je mali grad, u njemu sve se zna. Tako se saznalo i ko je ljepotica.
Nema šta ovaj luzer nije pokušav’o kako bi je smunt’o. Umislio da bi on takvoj maci popio mozak svojim forama. Da bi je osvojio k’o što osvajaju galebovi po moru. Kad mogu oni samo s mornarskom majom i japankama, praznih džepova i širokog osmijeha, e eto može i on – kaldrmski peksinavi golub.
Pratio bi je po gradu. Nalazio se u kafićima tik iza nje. Ma i cvijeće donosio, kao posljednju udvaračku soluciju.
Uleti su mu i bili u skladu s brojnom nadarenošću koja ga dalje od njegovog nosa nikad nije ni odvela.
„Zar nisam zgodniji od onog tvog lovatora. Pogledaj realno, oko, ja ti bolje pristajem. Lijepi oboje, mladi, puni života – sve ćemo zajedno.”
Nakon što nije pala na njegov „šarm”, počeli su objedi, kako to već znaju takvi likovi.
Govorio je da je glupa sponzoruša, futa raspala, da neće s njim zato što vozi starog golfa i nema para. Proklinj’o je, govoreći da će se kajati s levatom kockaste glave… Uglavnom, golf dvica je kriv, ne on tako bezvezan, ružan i zajedljiv.
Kad se udala, glumio je ravnodušnost. Hinjio da je sretan što nije naletio na sponzorušu koja ne zna ni prašine obrisati. Rug’o joj se poslije, govorio da je grohnula i ostarjela ekspresno sa svojim kretenom od muža. I to je uvijek prič’o, naslađujući se, uz opasku da se danas sve plaća, pa i ljubav. Znate već kako muškarci znaju biti prljavi i jadni nakon što budu nogirani.
Eto, ona bi njega izabrala da je vozio bolju makinu od starog golfa! Jest aha. Kao da nema ogledala – jako liči na svog rashrdanog golfa. S tim što je i stari golf klasa, makar nekad bio, a on nije nikada. Jer, nije kriv golf – krivac si ti.
E, moj galebe. Nikad od tebe galeba iz Oliverove pjesme, galeba koji je simbol ljepote, slobode i gušta. Jedina poveznica između tebe i galeba je činjenica da je galeb strvinar koji serucka svako malo.
Baš k’o i golub.
Indira Kučuk-Sorguč