Posljednjih nekoliko godina non-stop se kroz priče i novine provlače one. Da, svi pokazuju na njih prstom. To su one, sponzoruše. Iskonsko zlo, sve ono što ne želite biti i što vam kćerke ne smiju postati. I mi smo već nekoliko puta radili teme- ankete s poznatim ličnostima o tim damama. Anketirali da li su ovakve ili onakve, kako izgledaju, gdje izlaze, da li su ih napadale, pogotovu ako je riječ o pjevačima ili fudbalerima, koji su najčešća meta. Imaju li uvijek napućene usne ili samo kad love, koja im je omiljena taktika i tako dalje.
Da smo načisto, i sama se ježim od bilo kakve vrste sponzoraja u koji se pojedine upuštaju, investiranja u plastiku zbog udaje (čitaj: usne, nos, grudi, zadnjica, koljena, šiš-miš nadlaktice) i trošenja sumnjivog novca još sumnjivijih oronulih sponzora na dorađivanja ispod haube. A kad se par-uzorak analizira, u prvi plan se obično stavlja razlika u godinama ili fizičkom izgledu. Tako surovo realan vic o sponzorušama kaže da je debeo muškarac bez novca „krmak”, a isti s velikom sumom “slatki medo”. To je tako.
No, od drveta nikad se šuma nije vidjela, pa ni kako se rađa nova, dominantnija društvena grupa koju vodi samo materijalno.
Prije nekoliko godina, tačnije 2009. godine, počelo je na ABC-u emitiranje serije „Coguar Town” („Grad puma”) Serija prati slatku Courtey Cox, podmlađenu botoxom, u ranim četrdesetim koja se zabavlja i otkriva čari ponovne mladosti. Svi su sretni, sijevaju navlake i fileri jer starost je tako OUT, na sceni je tinejdžerska odjeća i nova, ljepša mladost nakon što je stvarna potrošena. S mlađim muškarcem, naravno.
Može li život zaista biti takav? Može! Je li takva ljubav iskrena? Možda. Hoće li veza trajati? Hoće. Sve dok mlađahni dečko ne odluči da se oženi ili dobije dijete. U vezi Demi Moore i Ashton Kutchera to se pokazalo. Prije dvije godine u Americi je krenuo i serijal „Extreme coguar wifes” sa stvarnim likovima kakva je zvijezda serijala Hattie (76 godina), čiji se nezasitan apetit za mlađim muškarcima nastavlja nesmanjenim intenzitetom. „Hattie se nema namjeru skrasiti i uvijek je u lovu na drugog mladića s kojim će se zabavljati.”
A ko su sad te „pume”? To su uspješne žene, već od 35 ili 40 godine i više života, koje uživaju u pažnji, druženju, putovanju, seksu, pa i neobaveznoj vezi s mnogo mlađim muškarcem. Nije se baš mnogo puma iz svjetskog jettseta udalo za svoje dječake.
I kako sve što je moderno, a ne baš pametno, dolazi prvo, i kod nas su prije tri-četiri godine počele slične veze i vezice. To je nas, žene u redakciji obradovalo. Radovale smo se konačnom zaokretu, „jednakosti” koja je na Balkanu nezamisliva, da može postojati društveno prihvaćena veza starije žene i mlađeg muškarca. No, bosanske pume, pokazat će se, nisu tražile isto što i kolegice vani. One su željele i nešto drugo, ljubav, brak, pa i djecu. U toj kombinaciji, kao i u inozemstvu, kao idealna opcija stizali bi plećati, u bijelim košuljama s otkopčana dva dugmeta, uskim skinny hlačama, namirisani muškarci-hijene.
Njihov njuh privlači jedno – novac, iako oni naglašavaju da žive za ljubav. Hijene i to pjegave, jedna su od rijetkih životinjskih vrsta koja ovisi o ženci koja je dominantnija u zajednici, spremija za borbu i koja čuva i brine se o zajedničkom djetetu (koje bi mužjak najradnije pojeo). Znam nekoliko brakova koje su napustili muškarci-hijene. Njihove bivše supruge nose konfekcijski 36/38 i nakon dvoje ili troje djece. I vježbaju, kuhaju, peru, peglaju, ljuljaju te, naravno, rade. No, to nije dovoljno.
Čarolija je danas u čarobnom šuštanju eura, a ljepota u očima posmatrača, pogotovo ukoliko je skrivena iza novih “Dior” naočala, koje stoje na tvrdom stolu od oraha u velikom stanu u elitnom naselju, vikendici najmanje na Ivanjici, kratkom terencu i psu. I sve je to, naravno, u njenom vlasništvu.
Žena puma je mlađim muškarcima privlačna jer nije posebno zahtjevna. Ona ima mnogo razumijevanja za poslove u kojima se mlađahni diplomac ne snalazi ili ga ne razumiju. Ona svog dragog nikad neće koriti zašto ne zaradi više, jer je ona zato tu. A on će je opslužiti i donijeti kafu u krevet i smiješiti se kad god ona poželi. Tek iza njenih leđa smijeh će se pretvoriti u nešto drugo, iritantno cerekanje, kako samo hijena zna.
O toj kategoriji u našem društvu, koja se svakim danom povećava, tek ćemo pričati. Valjda kad nam se pogled ne bude uvijek i iznova zakucao na damama s početka ove priče. Nekako je na ovim prostorima uvijek popularnije o tome govoriti, pa i lakše. I nama što to vidimo, a i novim bh. gospođama Robinson koje su izabrale da žive s hijenama.