Neplodnost bračnog para definira se kao bolest kada nakon godine nezaštićenih spolnih odnose te želje za trudnoćom, do nje ne dolazi. Stopa neplodnosti u populaciji reproduktivnih parova u svijetu je otprilike 15 posto. Situacija nije bolja ni u našoj državi. Naime, u Bosni i Hercegovini svaki šesti par se susreće s poteškoćama kada je o ostvarivanju potomstva riječ. Svaki peti par treba medicinsku pomoć da bi dobio potomstvo. Razlozi i uzroci neplodnosti su podjednaki i kod žene i muškarca. Sjedenje i fizička neaktivnost, gojaznost, nezdrava ishrana, spolno prenosive bolesti te ulazak u brak ili želja za djetetom u kasnoj životnoj dobi samo su neki od faktora. Nasreću, danas postoje brojne medicinske metode koje pomažu parovima da se ostvare u ulozi roditelja. U našoj državi postoji 13 IVF centara u kojima se provodi medicinski potpomognuta oplodnja. Međutim, cijene ovih usluga su različite. Zavodi zdravstvenog osiguranja ne daju preveliku podršku, dok pet kantona refundira troškove postupaka. Statistike ukazuju da se parovi sve češće odlučuju za procese medicinski potpomognute oplodnje, te da postupak u najvećoj mjeri samokreditiraju. Kako bismo pojasnili sam proces IVF-a, razgovarali smo s najboljim stručnjacima u BiH. Njihovi savjeti bit će od pomoći svim parovima koji se tek odlučuju za potomstvo putem medicinski potpomognute oplodnje.
BOLEST KAO I SVAKA DRUGA
Magistrica embriologije Aida Džanić Baković objašnjava da je neplodnost bolest kao i svaka druga te da je, zapravo, prevencija najbitnija.
Šta podrazumjeva prevencija?
– Majke koje imaju mušku djecu trebaju u prvoj godini života voditi računa o položaju testisa, biti vrlo oprezne s visokom temperaturom, dječijim bolestima kao što su zaušnjaci. Nažalost,
neadekvatno tretiranje ovog stanja može imati kao posljedicu trajno uništenje strukture testisa, što će kasnije u životu dovesti do sterilnosti.
Kad možemo reći da imamo problem s plodnošću?
– Svaki par koji nije uspio da ostvari trudnoću unutar 12 mjeseci smatra se da ima određeni problem s plodnošću. Ukoliko parovi znaju da imaju neke probleme; neredovni menstruacijski ciklusi, starosna dob – žene iznad 35 godina, historija pelvičnih infekcija ili seksualno prenosnih bolesti, polipi u maternici, abnormalnosti u spermi, trebaju i ranije kontaktirati reproduktivne stručnjake.
Koji su najčešći problemi s kojima se susrećete u embriološkoj laboratoriji?
– Bosna i Hercegovina je mala država koja, nažalost, ima veliki problem s fertilitetom. Osim problema pacijentica, koje se vrlo često susreću s polipima, smanjenom rezervom jajnih ćelija te lošom kvalitetom jajnih ćelija, tu imamo i problem muškog fertiliteta, gdje u većini pregledane sperme uočavamo neki od problema sa spermatozoidima, bilo da govorimo o broju, pokretljivosti ili morfologiji spermatozoida.
Šta podrazumijeva postupak medicinski potpomognute oplodnje?
– Postupak medicinski potpomognute oplodnje podrazumijeva spajanje muške spolne ćelije (spermatozoida) i jajne ćelije (oogonije). Cijeli postupak je baziran na oponašanju prirodnih procesa koji se dešavaju unutar organizma. S tim je i embriološka laboratorija specifično dizajnirana te predstavlja srce svake IVF klinike. Svi uslovi su dizajnirani da simuliraju biološko stanje unutar maternice, koje podrazumjeva kontrolisan zrak, ph, specifične hranjive medijume. Cijeli proces se odvija u sterilnim uslovima. Ovisno o problemu pacijenta mogu se raditi dva postupka:
IUI– postupak inseminacije podrazumijeva ubrizgavanje prethodno obrađene sperme u uterus pacijentice. Cilj inseminacije jeste da se dovede veća količina pokretnih spermatozoida u blizinu ovulirajuće jajne ćelije
ICSI– Postupak ubrizgavanja prethodno odabranog morfološki ispravnog spermatozoida u jajnu ćeliju koja je odgovarajućih karekteristika. Ovaj proces ujedno zahtijeva najviše vremena, stručnosti embriologa, ali daje i najbolje rezultate.
Da li se procesom medicinski potpomognute oplodnje povećava šansa za plodom koji ima neka genetička oboljenja?
– Ne povećava se šansa za nekom hromazopatijom ili metaboličkom bolešću. Danas postoje i PGD testovi koji podrazumjevaju genetičku analizu embrija prije vraćanja u maternicu pacijentice. Ovi testovi su naročito potrebni u porodicama gdje već postoje slučajevi s nekim nasljednim oboljenjima ili su pacijenti nosioci neke genetički uslovljene bolesti.
Da li se mogu poboljšati spolne ćelije?
– Spolne ćelije se mogu poboljšati ako njihova malformacija nije genetički uslovljena. Kad govorimo o poboljšanju spolnih ćelija, mnogo je lakše popraviti spermiogram nego rezervu jajnih ćelija. Naime, biologija je naklonjena muškarcima, sinteza (stvaranje spermatozoida) traje tri mjeseca dok su žene već rođene s kompletnim brojem jajnih ćelija te taj broj do puberteta opadne na aproksimalno 300.000 (rezerva jajnih ćelija). Zdrav način života će svakako pridonijeti boljoj kvalitet spolnih ćelija. Također trebamo povesti računa o organskoj ishrani, jer, nažalost, danas jedemo hranu koja je tretirana s mnogim supstanicama od kojih su neke prekursori spolnih hormona koja može da poremeti delikatnu ravnotežu u našem
organizmu pa imamo nerijetko slučajeve povećane koncentracije ženskog spolnog hormona kod muškaraca i obrnuto.
Mnogo muških pacijenata ide u fitness centre, gdje imaju dostupne razne suplemente za poboljšanje izdržljivosti, tonusa mišića i druge. Željela bih naglasiti da takve suplemente koriste samo uz stručni savjet, te korištenje steroida i njihovih preteča ima veoma negativan utjecaj na osjetljive muške spolne ćelije do takve mjere da mogu izazvati potpuno odsustvo spermatozoida u ejakulatu, ili pak primjetno narušiti morfologiju i broj spermatozoida.
DONOŠENJE ODLUKE I PROCES
Jedan od najiskusnijih doktora u području IVF-a, Ali Mesut ističe da parovi prije nego što se odluče za medicinski potpomognutu oplodnju trebaju biti informirani u kojoj mjeri je proces uspješan.
– Prvenstveno, starosna dob žene, ali i njenog partnera, najviše utječe na rezultate IVF metode. Također njihovo zdravstveno stanje, potencijal jajnika da proizvede jajne ćelije, zatim njihov kvalitet, kvalitet spermatozoida i njihova pokretljivost, stanje maternice te mnogi drugi faktori. Danas je IVF proces uveliko napredovao, zahvaljujući razvoju tehnologije, laboratorije, aparata, ali i usavršavanja u znanju i proučavanja.
Postupak IVF procesa
– IVF proces je danas olakšan mnogo više, nego prije 30 godina. Proces je lakši i brži, ali i uspješniji.
Prvi korak su konsultacije na kojima doktor dobija uvid u zdravstveno stanje pacijenta, kao i informacije o prethodnim pokušajima, ukoliko postoje. Nakon toga, ultrazvukom se provjerava stanje maternice. Također, prije samog procesa bitno je uraditi cjelokupnu krvnu sliku, provjeriti hormone i analize koje doktor odredi. Ukoliko je potrebno; uraditi histerosalpingografiju, odnosno ispitivanje prohodnosti jajovoda.
Nakon toga planira se početak samog IVF procesa. Drugog ili trećeg dana menstrualnog ciklusa potrebno se javiti doktoru i tada se priprema stimulacija jajnika kod žene koja traje otprilike deset dana.
Slijedi aspiracija jajnih ćelija koje se spremaju za dalji proces u embriologiji. U zavisnosti od razvoja jajnih ćelija, planira se dan embriotransvera kao posljedna faza IVF metode.
Postoje dvije metode kada je riječ o procesu potpomognute oplodnje:
1. IVF metoda je standardna metoda, spontanija i može se reći prirodnija, jer se jajna ćelija oplođuje samostalno birajući najbolje spermatozoide za proces oplodnje. IVF proces je prva odluka kada je riječ o postupku vantjelesne oplodnje.
2. Mikroinjekcija se predlaže u slučajevima kada je količina spermatozoida nedovoljna za proces oplodnje, kada je pokretljivost loša ili sama morfologija spermatozoida. Kad je riječ o procentualnoj usporedbi, broj oplođenih jajnih ćelija je zasigurno veći s
procesom mikroinjekcije, nego što je to slučaj sa standardnim IVF-om. Međutim, procent ostvarivanja trudnoće je isti. Svaka oplođena jajna ćelija ne predstavlja i sigurno ostvarenu trudnoću.
KOLIKO JE BOLAN POSTUPAK
Ono što je bitno da pacijenti znaju je da IVF postupak nije bolan, ali se može reći da je stresan. Preferiram postupak raditi pod općom anestezijom, da bi pacijenti što opuštenije pristupili samom procesu nelagode.
Godine pacijenta
– Najbolji rezultati se postižu kada su pacijenti u kasnim 20. ili ranim 30. godinama. Nakon 35. godine kvalitet jajne ćelije, kao i njihov broj se znatno smanjuje, što utječe na ishod i uspjeh IVF procesa.
Ponavljanje postupka
– Process IVF-a je moguće ponoviti onoliko puta koliko pacijenti to žele, ukoliko nema očitih zdravstvenih problema koji to ne dozvoljavaju. Činjenica je da nakon trećeg neuspjelog pokušaja, šanse za ostvarivanje trudnoće se smanjuju, međutim, veliki je broj parova koji dobiju bebu čak i nakon desetog ili 15. pokušaja. Broj pokušaja ne djeluje direktno na sami ishod.
Kada se ne preporučuje IVF proces
– Ne preporučujemo ga za žene koje imaju 44 godine ili više. S godinama šanse postaju sve manje, tako da starosna dob igra najveću ulogu u ovom procesu. Naravno, ne preporučuje se ni za pacijente koje imaju ozbiljnije zdravstvene tegobe.
Izazovi IVF-a
– Najveći izazov u IVF-u je rad sa ženama starije starosne dobi, jer su takvim pacijentima šanse za trudnoću vrlo male, a čak i ostvarena trudnoća je jako rizična. Porodice općenito odgađaju osnivanje porodice zbog mnogih razloga, između ostalog, i ekonomskih, te nakon zadovoljenih svih uslova postaje neizvodivo zasnovati porodicu i dobiti dijete.
MEDICINSKA ZAŠTITA
Parovi koji boluju od bračne neplodnosti su, nažalost, prepušteni sami sebi, kaže profesor ginekologije i opstetricije Senad Mehmedbašić. Zbog te činjenice Zavod „Mehmedbašić“ iz Sarajeva je organizirao „Savjetovalište za neplodnost“, gdje svi pacijenti iz BiH mogu dobiti besplatne inicijalne usluge dijagnostike i plan liječenja neplodnosti, te na taj način imati stručnu potporu i mogućnost pravog odabira puta koji vodi rođenju djeteta. Mnogi parovi nemaju potrebnu medicinsku zaštitu, odnosno ne liječe se organizirano kroz sistem zdravstvene zaštite. Liječenje je sporadično i najčešće privatnim finansijskim sredstvima parova.
Zakon o liječenju neplodnosti u BiH
– Ne postoji Zakon o liječenju neplodnosti na nivou Bosne i Hercegovine. Sada se čine napori da struka napravi jedinstvenu asocijaciju ginekologa i embriologa Bosne i Hercegovine jer se samo takvi možemo udružiti u Evropsku asocijaciju na humanu reprodukciju i embriologiju
(ESCHRE ). Dobiti i primijeniti Zakon o medicinski asistiranoj reprodukciji je za pacijenta važniji akt. Zakonom se dobija garancija izvođenja postupka, uspješnosti, primjene najsavremenijih metoda, kontrolu izvođenja, pravila dostupnosti metodama IVF-a. Također, pacijent ostvaruje svoja prava na liječenje bolesti, nadzor, kazne, pravne i druge pouke te u krajnjoj instanci dobija materijalnu brigu društva za njegovu bolest te besplatne postupke.
Sadašnji Zakon je dozvolio pet postupaka IVF-a i tri postupka inseminacije. Ima i manjkavosti jer ne dozvoljava sve metode potpomognute oplodnje, a koje struka nudi pacijentu; donacija ženske ili muške gamete. Doneseni Zakon ima vrijednost i za struku, jer će se pooštravanjem kriterija za kvalitet IVF postupaka medicinsko osoblje educirati teorijski i praktično, te tako podizati sopstveni kvalitet u repoduktivnoj medicini.
Bh. entitet Federacija BiH
Zakon o liječenju medicinski potpomognutom oplodnjom u FBiH je usvojen, ali još nije pretočen u praksu i još nije u službi pacijenata. Najveći dio postupaka IVF-a u Federaciji BiH pacijenti snose lično, najčešće samokreditiranjem. Medicinski pomognuta oplodnja u BiH se najviše provodi u privatnim centrima za IVF: sedam domaćih, četiri strana i vrlo rijetko u javnim zdravstvenim ustanovama, u njih dvije.
Kantoni
Refundirati troškove postupaka medicinski potpomognute oplodnje moguće je u Sarajevskom, Tuzlanskom, Unsko-sanskom, Zeničko-dobojskom i Srednjobosanskom kantonu. Iznos sredstava Kantona Sarajevo za refundaciju troškova medicinski potpomognute oplodnje je 4.000 maraka. Iznos se refundira ženama do napunjenih 37 godina života i ženama koje nisu rađale.
Taj iznos bi mogao biti dovoljan ili čak manji:
– ako bi Zavod odredio kriterije ko može izvoditi te postupke
– ako bi kontrolirao cijene i izvore lijekova za stimilaciju ovulacije
– ako bi struka odredila neophodnost potrebe za određenim dijagnostičkim i terapijskim postupcima u okviru potpomognute oplodnje
– ako bi provodio kontrole izvođenja postupaka
– ako bi smanjio administrativne barijere
Bh. entitet Republika Srpska
U RS duže od decenije uspješno funkcionira Pravilnik o liječenju neplodnosti po kojemu fondovi Javnog zdravstva snose troškove za dva postupka medicinski potpomognute oplodnje. Zajednički fond na nivou Bosne i Hercegovine za finansiranje medicinski pomognute oplodnje ne postoji.
KOLIKO ZAVODI REFUNDIRAJU TROŠKOVE
Koji iznos za medicinski potpomognutu oplodnju se pacijentima refundira u drugim kantonima, pojasnili su nam u njihovim zavodima zdravstvenog osiguranja:
Iznos refundiranja troškova medicinski potpomognute oplodnje za osiguranike Zeničko-dobojskog kantona je do 2.600 maraka, jednokratno po jednom paru. Dobna granica ne postoji te nije uslovljeno gdje će se proces raditi.
Zavod zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona refundira dva pokušaja za žene do 37 godina uz uslov da nije rađala. U 2018. godini za prvi pokušaj taj iznos je bio 3.000, a za drugi 2.000 maraka.
Srednjobosanski kanton sufinansira troškove jednokratno po paru u iznosu do 3.000 maraka. Pravo na povrat sredstava imaju osigurane osobe u slučajevima koji se ne finansiraju iz sredstava federalnog fonda solidarnosti i žene starosne dobi do 37 godina.