Teško je sa sigurnošću reći kada je slavljenje 8.marta ili Dana žena, zapravo, počelo, ali svoje korijene ovaj dan, navodno, vuče iz 1908. godine, kada je više od 15.000 žena marširalo ulicama New Yorka, zahtijevajući pravo na glasanje, pravo na bolje plaće i pravo na skraćenje radnog vremena. Godinu kasnije, 28. februara, o Međunarodnom danu žena raspravljano je u SAD-u, dok je 1910. godine Clara Zetkin, voditeljica ženske kancelarije Socijal-demokratske partije u Njemačkoj, predložila da se pokrene Međunarodni dan žena. Ona je, naime, smatrala kako svaka zemlja na jedan dan treba slaviti žene, da bi one što lakše ostvarile sva svoja prava.
Ženska historija
Na konferenciji je više od 100 žena iz 17 zemalja prihvatilo njen prijedlog i Dan je formiran. Tako je Dan žena, 19. marta 1911., prvi put proslavljen u Austriji, Danskoj, Njemačkoj i Švicarskoj, da bi dvije godine kasnije odlučeno da se Međunarodni dan žena obilježava 8. marta. Godine 1975., prepoznale su ga i Ujedinjene nacije (UN), te ova institucija svake godine bira posebnu temu za ovaj dan. Na 100. godišnjicu od obilježavanja 8. marta, tadašnji američki predsjednik Barack Obama je cijeli mart proglasio mjesecom “Ženske historije”, što se i danas pamti kao poseban trenutak.
No, zašto se uopće slavi Međunarodni dan žena? Originalna ideja postizanja potpune rodne jednakosti za sve žene širom svijeta, nažalost, još nije shvaćena niti u potpunosti opravdana. Muškarci i žene, također, nisu jednako plaćeni, a žene i dalje nisu jednako zastupljene ni u politici ni u biznisu. Podaci pokazuju i poražavajuće brojke potlačenih žena u smislu edukacije i zdravlja. Prema podacima Svjetskog ekonomskog foruma, rodna nejednakost neće biti okončana sve do 2186. godine.
Prema podacima Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH (Agencija za ravnopravnost spolova), postotak žena koje su od svoje 15. godine iskusile bilo koji oblik nasilja iznosi 52,8 posto. Na godišnjem nivou u našoj zemlji se evidentira više od 2.700 slučajeva nasilja u porodici. Od 300 do 500 žena potraži zaštitu u sigurnim kućama, kojih je na području BiH, prema podacima Fondacije lokalne demokratije u našoj zemlji osam, a koje imaju kapacitet da prime 173 osobe.
Činjenica je da je ekonomsko zlostavljanje žene put ka svakom drugom obliku zlostavljanja. Žene su često ekonomski zavisne od svog partnera pa tako čak 70 posto žena žrtava nasilja se vraća nasilniku. Da ovo nije problem na koji samo ovaj balkanski prostor ima ekskluzivitet, već je globalni, potvrđuju porazni podaci na svjetskom nivou. Nasilje nad ženama predstavlja najekstremniji oblik diskriminacije. Prema izvještajima UN-a, na osnovu podataka od 2005. do 2016. godine za 87 zemalja, 19 posto žena starijih od 15 do 49 godina izjavilo je da su od intimnog partnera doživjele fizičko i / ili seksualno nasilje. U 2012. godini gotovo polovinu žena koje su bile žrtve ubistva s namjerom širom svijeta, ubili su ili intimni partner ili neko od članova porodice.
Kućni zakon
Da ženska prava i u području ličnih dohodaka nisu izjednačena s muškim, dokaz je izjava francuskog ministra rada da će njegova vlada kažnjavati kompanije koje žene plaćaju manje od muškaraca. Pojedinosti poput onih kako Francuska vlada to konkretno namjerava izvesti nisu još poznate, ali ideja je svima zvučala zanimljivo i privlačno. Pedesetih godina 20. stoljeća žene u Americi su zarađivale u prosjeku 64,5 posto primanja muškaraca, dok podaci iz 2011. govore da među radnicima koji su zaposleni na puno radno vrijeme žene zarađuju 75,7 posto primanja muškaraca.
Da nismo odmakli od Evrope i svijeta, u ovom slučaju možemo reći nažalost, potvrđuje nedavna rasprava u Evropskom parlamentu, gdje je Odbor za rodnu ravnopravnost i prava žena razmatrao položaj žena na Balkanu, zaključivši pritom da su žene s područja zapadnog Balkana izložene sistemskoj diskriminaciji, segregaciji i marginalizaciji. Iako ih je više nego muškaraca, njihova se prava bitno manje poštuju. U BiH, naprimjer, žene su plaćene lošije od muškaraca.
I zato, zaboravite na entitetske, državne i svake druge zakone i strategije u vezi sa zaštititom od nasilja u porodici. Zakone primjenjujte u kući, prema ženama se odnosite s mnogo poštovanja svakog dana. A, cvijet? I on može uljepšati dan svakoj dami, ali samo pod uslovom ako je praćen poštovanjem. I još jedna bitna napomena, neka ovogodišnji 8. mart ne bude samo prilika za još jedan isprazni i ni po čemu važan post na društvenim mrežama. Uvijek imajte na umu da žene New Yorka 1908. godine nisu imale internet niti su se obračunavale lajkovima, već ozbiljno zalagale za svoju poziciju u svim segmentima života.