Nepoznati poznanik i plavi kombinezon sive boje

Piše: Redakcija

Ti obično nisi neko na koga ljudi bez prijeke potrebe obraćaju pažnju, no, kako si ti u suštini čovjek čiji se život sastoji od izuzetaka, tako je bilo i ovog puta. Čovjek je gledao u tebe i skenirao tvoju kapu, tvoju jaknu i tebe samog. Ti njega znaš i on tebe zna, no ti nikada nisi saznao njegovo ime niti si kada imao za tim potrebu. Možda ste ti i on slučaj ljudi koji svoj prvi razgovor obave tek kada se nađu negdje, naprimjer, na odmoru okruženi potpunim strancima, kada jedni drugima kažete: „Hej, pa mi se znamo. Ti stanuješ u zgradi do pošte? Je li tako…”

Ti i on nikada niste dobili tu priliku, niti je izvjesno da ćete je dobiti. Vaši su se putevi odavno razišli, još od vremena kada ste išli u istu školu, tamo negdje neposredno nakon rata. Išli ste u različita odjeljenja, a odjeljenja su imala i po 48 učenika, jer to je bila jedina škola koja je radila u cijeloj općini i teško je bilo zapamtiti sva nova lica. No, iz te šarene mase, sretne što je ostala živa i što se u jedinoj prodavnici, koja je preživjela rat u naselju, mogu kupiti viršle i sok, neki su se izdvajali. Bili su to dečki koji su ratne godine proveli daleko od ove zemlje. Bili su viši u prosjeku za cijelu jednu glavu ili čak dvije dužine glave. Bili su snažniji i muževniji i djevojke su ih zvali „frajerima”. Razlog za tu glavu više bio je čista kombinacija matematike i biologije. U doba pretpuberteta na stomaku, butinama i pozadini mlade individue pojavljuje se salo, koje će kasnije služiti kao pogonsko gorivo dok mlada osoba izrasta u odraslu osobu. Zbog poznatih okolnosti u vidu tanjira s makaronima kao jedinim obrokom u toku dana i deserta od vijetnamskog keksa iz 1965., rijetko je ko iz tvoje generacija na metru prešao visinu od 180 centimatara i to nikome nije smetalo.

No, on i još nekoliko njemu sličnih, koji su imali sreće da ih u toku pretpuberteta roditelji hrane prema propisima, a ne onim što su jedino imali, bili su drugačiji. Imali u trendy odjeću i novac i bili potpuno svjesni svoje apsolutne dominacije nad ženskim entitetom u školi. On nije bio izuzetak. I on je rat proveo negdje u inozemstvu, i on je bio visok gotovo dva metra, imao je odjeću kakva se nije mogla kupiti kod nas, jer niti jedna prodavnica odjeće nije postojala. Već u zenitu puberteta on je evolucijom i genetičkom lutrijom dobio bingo bosanskih mužjaka. Bio je visok, crn i plećat, baš onako kako bosanske žene opisuju idealnog muškarca uz dodatak očevih novaca i ključeva očevog Golfa. Usput je i trenirao nešto, čini ti se košarku. Šta bi jednom muškarcu trebalo više od toga? Možda škola? Ma kakvi, ko je još vidio koristi od nje. Njemu ona nije trebala, te je završio onu najlakšu, tek redi radi, usput mijenjajući djevojke kao čarape. Ona koju bi pogledao bila bi njegova, dok ne bi pogledao neku drugu i tako u krug, sve dok nije našao onu za koju je mislio da je prava. No, život nije čekao i svakog ljeta pojavljivali su se neki novi Balaševi klinci i njihove zgodne djevojčice, koje su mu bile zabranjene ugovorom sklopljenim pred Bogom, matičarem, dvojicom svjedoka i kolonom nakićenih svatova. Viđao si njega i njegovu bolju polovinu najčešće u prodavnicama, gdje je on gurao kolicama sa svojim vrištećim potomcima, dok je ona u drugu korpu trpala sve što joj se činilo potrebnim za kuću, tek povremeno sikćući na njegao kada bi joj tihim glasom, koji ne dolikuje plećatom dvometrašu, da je možda bolje da nešto od toga kupe i drugi put.

Nisi o njemu i njegovoj porodici znao ništa, niti te se to ticalo niti si razmišljao kako danas živi nekadašnji Don Juan iz osmog razreda jedne škole sa periferije Sarajeva. O čemu je razmišljao i jesi li ga ti prekinuo u toj raboti, dok si se vraćao iz posjete sestri, a dok je on u stari zeleni kombi unosio alat s gradilišta. Taj čovjek čije ime nikad, zapravo, nisi saznao, obučen u ofucani radnički kombinezon, s rukama i licem s tragovima maltera, imao je nešto tužno u očima, žaleći za nekim drugim, prošlim vremenima kada je on otplesao svojih pet minuta slave. Bilo ti ga je žao, a iskreno ne znaš zbog čega.

 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti