Foto: Vedad Krkbešević
Da je tačna stara misao: „Nije kome je namijenjeno već kome je suđeno“, najbolje zna bh. glumac i profesor na Akademiji scenskih umjetnosti Emir Fejzić. Uloga Ševkija u predstavi Narodnog pozorišta Sarajevo „Gazi Husrev-beže ili: Bukagije“, prvobitno je bila namijenjena Mirsadu Tuki. No, zbog neodgodivih obaveza u matičnoj kući Mirsad je morao odustati od uloge. Emir je u tom periodu bio saradnik za pokret na predstavi i na prijedlog kolega ušao je u njegov lik. Ova predstava je važna, jer nas podsjeća na ljude koji su ostavili trag u našoj historiji.
– Kada govorimo o Gazi Husrev-begu, osim vojnih uspjeha, imao je ogroman utjecaj na razvoj Bosne, naročito Sarajeva. Sva svoja pokretna i nepokretna dobra je uvakufio. Obnovio je Carevu džamiju i izgradio čuvenu Gazi Husrev-begovu džamiju, biblioteku, medresu, sahat-kulu, bolnicu i mnoge druge poznate zgrade – kaže nam Emir.
Da je gluma njegova strast, Fejzić je shvatio u srednjoj školi. Naročito su mu bili inspirativni časovi bosanskog jezika.
– Obrađivali smo vrlo detaljno lektire s profesoricom Halidom Zilić. Jedan od zadataka je bio da odigramo dio iz romana ili drame koju analiziramo. I nekako kroz te zadatke sam se inficirao scenom, glumom – kaže Emir i dodaje da je bitno voljeti posao kojim se bavite i koji vas ispunjava, te shvatiti da kolektiv i složnost pravi napredak. Uspjesima svojih kolega uvijek se, kaže, raduje.
– Volim pozorište. Radujem se svakoj dobroj ulozi svojih kolega i nemam problem to i reći. Onda, s druge strane, kako predajem na Akademiji, punim srcem navijam za svoje studente i njihove uspjehe. Pokušavam da mlađim kolegama prenesem ljubav prema pozorištu, jer to je najbitnije – govori.
Mlade generacije često kritiziraju da se mire sa stanjem u kojem su, da revolucije prave samo na društvenim mrežama. Emir iz svog ugla pojašnjava balkanski aktivizam.
– Danas je sve instant pa i aktivizam, a to su nam donijele društvene mreže i brzi razvoj tehnologije. Živimo u letargičnom svijetu u kojem empatija nestaje – kaže Emir, ne krijući radost što, uprkos svim prilikama koje nas okružuju, sve više ljudi danas ide u pozorište.
Osim u spomenutoj, Emir je i dio glumačkog ansambla jedne od najdugovječnijih domaćih predstava „Dame biraju“.
– Ovo je peta sezona kako je igramo. Govori o problemima mladih na ovim prostorima. Riječ je o jako dobroj komediji, koju je režirao moj profesor glume Admir Glamočak. Za njen uspjeh smo zaslužni svi: i reditelj i glumci i produkcija i odličan tekst i atraktivna tema. Publika predstavu gleda po nekoliko puta, svi izlaze s predstave nasmijani i zadovoljni. Vjerovatno je to razlog zašto je toliko igramo i zašto je toliko popularna – kaže Emir i dodaje šta ga osim glume još naročito ispunjava.
– Ne znam da li nešto volim više od glume. Gluma mi pruža mogućnost da budem šta poželim i tjera me na cjeloživotno napredovanje, učenje i istraživanje – govori.
Moje djetinjstvo
– Imao sam sretno djetinjstvo. Iako je bio rat kad sam krenuo u školu, nemam neko loše sjećanje na taj period. Brat i ja nismo imali sve što smo željeli, ali nam ništa nije ni falilo. Imali smo veliku ljubav svojih roditelja i hvala im za to, hvala im što me nisu učili mržnji, razlikama i podjelama.