Adli Kahrić, rođenoj Travničanki s adresom u Sarajevu, smiješi se svijetla budućnost u svijetu nauke. Iako ima samo 26 godina, ovu mladu genetičarku su iz tima „Nacionalne Geografije“ angažirali kao voditelja, za većinu ljudi prilično neobičnog istraživanja koje provodi u sklopu matičnog Veterinarskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.
– Naša istraživanja su bazirana na dijagnosticiranju različitih bolesti kod ajkula i raža u Mediteranskom moru, koje su uzrokovane visokim antropogenim pritiskom. Iako sam završila genetiku, najviše sam se fokusirala na patologiju i patohistologiju ajkula i raža. Oblast koja me, također, zanima je uvijek aktuelna tematika plastike i mikroplastike u vodenim ekosistemima, te njen utjecaj na zdravstveni status životinja – objašnjava Adla i dodaje da je riječ o pionirskim istraživanjima, s obzirom na to da još ne postoji mnogo podataka o ovoj temi.
No, uprkos tome je i više nego očigledna činjenica da čovjek svojim nemarom doprinosi razvoju ovih bolesti, ali i uništenju prirodnih bogatstava i živog svijeta.
Morske misterije
– Neopisivo je koliko ljudi nisu educirani o značaju vodenih ekosistema. Svaki put se iznenadim kada vidim koliko, svjesno ili ne, uništavaju životnu sredinu. Svakim danom mi sve više bacamo smeće u rijeke i mora, a industrijske kompanije svoj otpad odlažu u vodu. Nakon svega toga naša država postaje ispunjena industrijskim vodama koje štetno utječu na živi svijet, uzrokujući različite fiziološke promjene kod vrsta. Mnogi od nas se i ne zapitaju kakvu ribu jedemo, a ta riba živi u zagađenoj vodi. Trebali bismo, prije nego što uništimo određenu životnu sredinu, razmisliti, jer kroz lanac ishrane čovjek bude finalni konzument – kaže ona.
No, Adla dodaje i to da nije problem samo u pojedincima.
– Naša država još nije shvatila značaj mora, 25 kilometara obale koju posjedujemo nije adekvatno iskorišteno. Nažalost, ne posjedujemo zaštićena morska područja, ribolov nije dovoljno reguliran, dok bi se u oblasti turizma trebalo raditi na napretku i dopunjavanju programa u smislu izgradnje sportskih parkova i razvoja ronjenja – ističe ona.
Iako nije imala priliku da roni s ajkulama, jer su, priča nam, rijetke u marinskim ekosistemima, Adla objašnjava da je ljudski strah od ovih životinja, dijelom, neopravdan.
– Vodeni morski svijet i dubine su za nas još nedokučive i nepoznate, a to je dovelo do kreiranja slike o „čudovištima“ koja naseljavaju takva staništa. Da, ajkule izgledaju opasno, ali to ne znači da trebamo stvarati predrasude i kreirati priču o nekim opasnim i neustrašivim morskim čudovištima koja „jedva čekaju da pojedu čovjeka“. Zbog opasnog izgleda se ljudi više boje ajkula nego komaraca koji su uzrokovali ogroman broj smrtnih slučajeva. Mislim da bismo se, ipak, trebali okupirati činjenicom koliko se ajkula godišnje usmrti na nehuman način. Ljudi izlovljavaju više od 100 miliona morskih pasa zbog ukusne supe koja se pravi od njihovih peraja. Naime, izlov se vrši na način pri kojem se ajkulama odrežu peraja, a zatim se žive vraćaju u more da iskrvare. Pri svemu tome se zaboravlja da je važnost ajkula u održavanju ekosistema krucijalna – objašnjava Adla i otkiva nam da je, uz ajkule, fasciniraju i drugi morski organizmi.
Kompletnu priču čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
