Petak. Julsko prijepodne. Putokaz nas vodi prema sarajevskom naselju Briješće. Miris svježe pokošene trave i čist zrak potvrđuju prednost i kvalitet života daleko od gradske vreve i afalta. U prostranom dvorištu dočekuju nas Naida Melić, poznata make-up artistica, i njen suprug Fahrudin, rukometni internacionalac, s njihovo troje djece: kćerkicom Tajrom (3) i sinovima Tarikom (9) i Farisom (8). Vrijeme je godišnjih odmora, pa su mališani nakratko zaboravili na školske obaveze i domaće zadaće, te se prepustili dječijoj igri. Ovdje imaju sve što dječijoj mašti na um može pasti. Zato i jesu bezbrižni i sretni. Ljubitelji rukometa dobro poznaju Fahrudinov sportski put. Ovaj rođeni Crnogorac, koji je ozbiljnu karijeru počeo u sarajevskoj “Bosni”, a potom joj se još jednom vraćao, nosio je dresove „Zrinjskog“, „Borca“, „Gorenja“, „Paris Saint Germaina“ (PSG), dok se nije skrasio u Chamberyju, jednom od najboljih francuskih rukometnih klubova, u čijim redovima je i danas.
Početak karijere
– Odmalena sam volio sport, dok sam bio još u rodnom Prijepolju, počele su se oformljavati školske sekcije, koje je vodio moj otac, a jedna od njih bila je i rukomet. Prije toga u gradu je postojao rukometni klub, ali nije bio previše popularan. Kako se oformila ova sekcija, sve više djece se počelo zanimati za ovaj sport, pa tako i ja. Rukomet sam izabrao sasvim slučajno i nenadano, jer nisam znao šta znači sama rukometna igra – sjeća se Fahrudin svojih početaka.
Kada je bio sedmi razred osnovne škole zajedno s porodicom preselio se u Sarajevo, ali od rukometa nije odustao.
– Po dolasku u Sarajevo nastavio sam s rukometom. Počeo sam u rukometnom klubu “Olimpik”, a ubrzo nakon toga sam prešao u RK “Bosna”. Mene često zovu i „dijete Bosne“, jer sam u njoj prošao kako kadetske tako i prvotimske dane. U “Bosni” sam dugo igrao, ali nakon jedne sezone, jednostavno sam osjetio da je vrijeme za iskorak i promjenu, pa sam otišao u banjalučki “Borac”. Tamo sam proveo prelijepu godinu kada je stigao poziv iz Slovenije. Rukometni klub “Gorenje” mi se učinio primamljivim. Prije ovog bilo je mnogo poziva iz raznih klubova i država. Tada sam sebi rekao da, ako već budem morao da idem u inozemstvo, ići ću u dobar klub, koji se poklapa s nekim mojim ambicijama, odnosno da se borim za prvaka te države. Nikada me nije interesovalo da odem u neki klub koji je na dnu tabele, pa da se ja tu nešto borim. U Sloveniji sam proveo dvije prelijepe godine, poslije toga dolazi Francuska, i tu sam i danas – govori Fahrudin.
Na dan utakmice Fahrudin i nakon toliko godina karijere nastoji ispoštovati nekoliko rituala; lagana hrana, poput tjestenine s piletinom i sirom, te mnogo voća, obavezni su na njegovom meniju, a trudi se, priča nam, i što više odmarati uz laganu muziku. Ne krije da su treninzi zahtjevni i da traže mnogo energije i odricanja, ali ljubav prema sportu čini čuda, pa se svaka obaveza s lakoćom provodi.
– Rukomet me naučio o samom životu. Ukoliko izuzmem porodicu, donio mi je mnogo lijepih stvari i dešavanja. Upoznao sam mnogo ljudi, mnogo država obišao, no, kada bih mogao samo jednu stvar da izaberem, onda je to, prije svega, to što me naučio zdravom načinu života – govori Melić koji igra u sjajnoj formi, ali i klubu koji se može hvaliti da je ove godine osvajač kupa u Francuskoj.
– Ove godine sam uvršten u najbolju sedmorku. Nakon svake sezone bira se najbolja sedmorka, iz koje se svake godine uzima najbolji igrač. Ove sezone sam imao tu čast da nagrada pripadne meni, iako sam u posljednje tri sezone bio među tri najbolja igrača i s te pozicije se bira najbolji na mjestu na kojem igraš. Sa “Chamberyjem” smo ostvarili sjajan rezultat i osvojili kup Francuske. Ponosim se činjenicom da je svaka ekipa u kojoj sam igrao osvojila ponešto, ili kup ili prvenstvo – govori nam.
Finala su sjajna, ali sportskom egu prijaju i nagrade. Naš domaćin ih ima pregršt, ali ipak izdvaja najdražu.
– Prva s RK “Bosna”, jer je to prva titula rukometnog kluba u poslijeratnom periodu. Draga mi je zato što sam kao 18-godišnjak bio najmlađi član ekipe, iako moram priznati da mi je i ova posljednja s “Chamberyjem” draga upravo iz razloga, jer se moja karijera bliži kraju i zato što igram u jednoj od najjačih liga u svijetu.
Susret u portirnici
Posmatrajući Naidu i Fahrudina primjetili smo koliko ljubavi i pažnje posvećuju svojoj djeci, želeći im priuštiti sretno djetinjstvo.