Pet SOS mama za Azru: Najteže je kad nas djeca pitaju zašto su nas ostavili

Piše: Aldina Zaimović

Razgovarala: Aldina Zaimović

 

Svako živo biće, svaki čovjek po rođenju, zaslužuje da ima siguran dom, ljubav i porodicu koja ga okružuje i pruža mu bezbrižno i mirno djetinjstvo. Nažalost, nekoj djeci su uskraćene ove mogućnosti, jer se rađaju u nepovoljnim i teškim uslovima, a nekada i u disfunkcionalnim porodicama. Mnoga su doživjela sudbinu da rođenjem ili kasnije budu ostavljena, ali značajan je broj djece koja usljed teških životnih okolnosti ili bolesti roditelja ne odrastaju u svojim biološkim porodicama. Nasreću postoje ljudi, žene, koje nesebično daju ljubav i podršku djeci kojoj je to najpotrebnije, dokaz su SOS mame, koje se brinu o djeci bez roditeljskog staranja. Nekoliko dana prije nego što će Sarajevo zahvatiti festivalska groznica posjetili smo SOS Dječije selo u sarajevskom naselju Mojmilo i upoznali pet izvanrednih mama: Amru Bukvić (56), Eminu Šakić (52), Medinu Melicu (56), Melihu Muharemović (43) i Pašu Branković (54).
Godinama rade s djecom u SOS Dječijem selu Sarajevo i Kući za mlade, kao SOS mame, neke su počele raditi kao SOS tete. Iako za svoj posao primaju platu i stiču radni staž, njihovo radno vrijeme ne prestaje. One žive sa djecom povjerenom im u brigu. Toliko su se vezale za djecu da i kada imaju slobodan dan, provode ga u kući s djecom ili na izletima. Smatraju da je ovo životni poziv i njihova misija.

Dati ljubav

– Imamo kolegicu koja kaže da je oduvijek bila puna ljubavi prema djeci i, da toga nema, nijedna od nas ne bi mogla biti ovdje i raditi. Mogle bismo probati, ali bismo brzo otišle. U svakome od nas postoji potreba da nekome damo ljubav i pomognemo. Kada poredate stvari, sve smo mi prije ovoga radile neke poslove i uglavnom se čovjek ne pronađe u tim poslovima. Onda shvatite da bi bilo najbolje raditi s djecom, najviše imate povratnih emocija, a i vi pronalazite ljepotu i motiv u radu. To je ono što je mene najviše zadržalo. Iskreno, nisam očekivala da ću ovoliko ostati, ali čovjek se veže i nikada ne možete predvidjeti koliku količinu emocija će vam djeca dati i šta ćete s njima stvarati – kaže Amra.
Brinuti se o djeci nijedna od njih pet ne doživljava kao posao.

– Mi živimo ovaj život. Jednu generaciju svoje biološke djece sam othranila i osjetila sam da imam energije da odgajam još nekoga. Tako sam stvari postavila u svojoj glavi i sebi dala zadatak da se posvetim djeci bez roditeljskog staranja. U SOS porodici je i moj muž. Kako sam u organizaciji već od ranije, on je kraće od mene tu, i radi drugi posao, ali učestvuje u odgoju i životu djece. Oboje imamo snage i energije da ovoj djeci damo ljubav i pažnju. Nekako se ulozi SOS mame još prilagođavam. Nekada se desi situacija kada želim odustati od svega, pa kad to kažem svojoj djeci, sin mi uvijek odgovori: „Možeš ti odustati, ali ti bez Sela ne možeš živjeti“. To je zaista tako, kad ti ovaj način života i vrijeme koje provedeš s djecom uđu pod kožu, ne možeš odustati. Svaki slobodan trenutak provodim ovdje, pa čak i danas kada imam slobodan dan (smijeh) – govori Emina, koja ima troje biološke djece i troje unučadi.

Baš kao i Emina, tako i Paša ima svoju biološku djecu. Kako kaže, othranila je dvojicu sinova, jedan se oženio, a drugi uskoro počinje raditi kao novinar. U kući u SOS Dječijem selu Paša zajedno s mužem Muhidinom odgaja sedmero djece. Prije nego što je postala SOS mama u Selu je radila kao teta. Prisjeća se kako je prošla put do SOS mame.

– Prošla sam edukaciju i osigurala certifikat za SOS mamu, ali sam radila kao teta, koja u kuću dolazi povremeno kao podrška, kada je mama na odmoru ili kada ima slobodan dan. Tada sam ja bila tu da brinem o djeci. Kada me nazvao direktor i pitao hoću li da radim kao mama, rekla sam da neću, a on mi je savjetovao da porazgovaram s mužem pa da mu se nakon toga javim. Tako je i bilo. Kada sam suprugu rekla za direktorov prijedlog, odmah je pristao. Nakon što sam djeci saopćila da prihvatam da radim kao SOS mama, bili su malo i zabrinuti, jer su znali da više neću odgajati jedno ili dvoje, nego dolazim u kuću sa sedmero djece. Međutim, sve su brzo prihvatili i sad su nam ovdje često gosti. Najmanjeg dječaka u porodici svi mazimo. Nije lako napustiti svoju kuću i početi novi život, ali vrlo brzo se navikneš, naročito ako voliš raditi s djecom i sve to prihvatiš normalno, da ih odgajaš, usmjeravaš, trudiš se da budu kao tvoja vlastita djeca. Nadam se da ćemo uspjeti u tome – govori ona.

 Biološka porodica

Prilikom odgoja djece dešavaju se ponekad i neke poteškoće. Najveći izazovi su kada djeci njihovi biološki roditelji daju obećanja koja ne mogu ispuniti.
– Ukoliko su djeca došla u nekoj starijoj dobi, vezani su za svoje roditelje više nego ona koja su došla ranije – pojašnjava Amra i dodaje:
– Ponekad je teško uskladiti svu djecu u porodici, zna se dogoditi otpor ili ljubomora, jer smatraju da će drugo dijete uzeti dio mene samo za sebe i oni se s tim ne mire. Mada, u mojoj porodici je pravilo da kad dolaze nova djeca svi pravimo atmosferu u kući da su dobrodošli, pomažu im i pokazuju puno razumijevanja. Mene boli kada vidim da oni pate zbog biološke porodice ili ako ja ne mogu da ostvarim dobar odnos i uradim posao koji sam htjela – iskreno će.

Malo je poznato da dijete iz SOS porodice može otići usljed nekoliko razloga. Nekad se dijete vraća u svoju biološku porodicu ukoliko su se stekli uslovi za to, nekada se dogodi da dijete odlazi na usvajanje, a u nekim situacijama, kada je djetetu potrebna dodatna podrška, u smislu neke teže bolesti, ono se izmješta u svojevrstan vid brige koji je specijaliziran za tu vrstu pomoći djetetu.
Centar za socijalni rad je zakonski staratelj nad djecom bez roditeljskog staranja sve do navršenih 18 godina. Kako SOS Dječija sela BiH djeci pružaju podršku i nakon navršenih 18 godina, tada već mladi ljudi potpisuju ugovor sa organizacijom o nastavku brige i podrške. Djeca koja dođu u SOS porodice tu ostaju dugoročno, sve do njihovog osamostaljivanja, koje ne znači punoljetstvo. Prema individualnom razvojnom planu koje od momenta dolaska u SOS porodicu ima svako dijete, planiraju se svi koraci važni za budućnost. U skladu sa kapacitetima i interesovanjima svakog djeteta se planira upis u školu, na fakultet, osnaživanje kroz neformalnu edukaciju kako bi bili spremni za tržište rada i uspješnu samostalnost.

– Dijete, odnosno mlada osoba iz porodice može otići u Kuću za mlade nakon procjene profesionalaca. Čak i kada mlada osoba pređe u Kuću za mlade, ne gubi kontakt s SOS mamom. Odgajatelji koji su tamo uvijek su u komunikaciji s mamom i dogovaramo se u interesu djeteta. To što je mlada osoba prešla u Kuću za mlade ne znači da ja ne znam šta se s njim/njom dešava, znamo svaku informaciju i svaki plan, ali nikada ne odlučujemo u njegovo ili njeno ime. Prema riječima SOS mame Amre nerijetko od nje zovu Kuću za mlade da kažu kako će prenoćiti kod mame.
Zbog posla ili zbog partnera, neki mladi koji su odrasli u SOS porodicama su otišli u inozemstvo, ali nikada ne gube kontakt sa SOS mamama, koje su bile tu za njih i koje su ih odgojile.

 

Kompletnu priču čitajte u aktuelnom broju magazina Azra. 

Pročitajte još

U skladu s novom europskom regulativom, nadogradili smo politiku privatnosti i korištenja kolačića. Koristimo kolačiće (cookies) za pružanje boljeg korisničkog iskustva, funkcionalnosti stranice i prilagođavanja sustava oglašavanja. Nastavkom pregleda portala slažete se sa korištenjem kolačića. Slažem se Pročitaj više

Politika privatnosti