Iako su majke te koje idu na bolovanje, jer ipak porođaj zahtijeva oporavak, malo je poznato, ali se o tome i ne govori mnogo, da i otac ima mogućnost korištenja prava na porodiljsko odsustvo. Ukoliko se roditelji dogovore, nakon majčina 42 dana, tate su te koje o bebi mogu preuzeti brigu
Prema Zakonu o radu u entitetu Federacija BiH, ali i u entitetu Republika Srpska za vrijeme trudnoće, porođaja i njege djeteta, zaposlena žena ima pravo na porodiljsko odsustvo u trajanju od godinu, neprekidno. Svakako, novopočena mama može koristiti i kraće porodiljsko odsustvo, ali ne manje od 42 dana poslije porođaja. Neke mame na posao se vraćaju ranije, jer tako žele, neke jer poslodavac zahtijeva. Ipak, prva godina djetetovog života, na našim prostorima, najčešće se posvećuje njemu.
Iako su majke te koje idu na bolovanje, jer porođaj zahtijeva oporavak, malo je poznato, ali se o tome i ne govori mnogo, da otac ima mogućnost korištenja prava na porodiljsko odusustvo. Nakon iskorištena majčina 42 dana, tate su te koje mogu preuzeti brigu, ukoliko se roditelji tako dogovore. Nažalost, malo muškaraca zna za ovu mogućnost. Prema podacima Javnog fonda za dječiju zaštitu Republike Srpske porodiljsko odusustvo u 2018. godini koristilo je 37 muškaraca. Očevima je zagarantirana i mjesečna naknada bez diskriminacije u odnosu na majke.
O trajanju porodiljskog odsustva, ali i razdvanjaju od bebe i povratku na posao razgovarali smo s pet bh. mama i jednim tatom koji je svoje pravo na porodiljsko odusustvo iskoristio.
POVRATAK NA POSAO
Diplomirana ekonomistica Zineta Mutapčić iz Srebrenika majka dvojice sinova, Maka Zinaida i Džeme, oba puta na posao se vraćala kada su njeni dječaci imali punih 11 mjeseci.
– Prvi put sam se vratila jer je muž u to vrijeme bio bez posla, pa smo bili nekako knap s finansijama. Mnogo je značila plata taj mjesec, a drugi put sam porodiljsko prekinula mjesec ranije, jer mi je iskrsnula prilika za bolji posao – govori Zineta.
Rastanak s djetetom je neminovan, no, Zineta je, priča nam, oba puta imala olakšavajuću okolnost.
– Prva beba je za vrijeme mog boravka na poslu ostajala s mužem i bila sam mirna jer sam znala da ne može biti u sigurnijim rukama. S druge strane, boljelo me što više ja nisam bila ta koja će s njim biti 24 sata dnevno i prva vidjeti i doživjeti sve njegove napretke i postupke. S obzirom na to da sam dojila, malo je bilo brige u vezi s ishranom, ali smo se ubrzo prilagodili. Drugu bebu, sina, rodila sam devet sedmica prije termina, pa smo porodiljsko s njim provodli najčešće po bolnicama, pretragama, intervencijama, kontrolama. U to vrijeme i stariji sin je bio sa mnom kući, tako da mi je, koliko god surovo zvučalo, povratak na posao dobro došao da se malo vratim u normalnu svakodnevicu.
Ipak, ne krije da joj je prvi dan nakon povratka s prvog porodiljskog bio izuzetno težak.
– Prvo, moj mozak više nije radio brzinom kao prije porođaja, rad na računaru je bio kao da prvi put tipkam. Kad sam došla, nije bilo moje stolice ni mog računara, zatekla sam nove kolege, novi sistem rada. Više jednostavno nije bila prisutna samo koncentracija na posao nego sam stalno i mislila kako će muž s njim izdržati, hoće li biti nervozan, hoće li jesti. Doslovno sam se osjećala kao da me neko bacio na drugu planetu. To je bio sasvim drugačiji svijet od onog u kojem sam funkcionirala prethodnu godinu. S drugom bebom je već bilo lakše i zbog prirode posle, okolnosti, a i iskustva u razdvajanju – prisjeća se.
Zineta radi kancelarijski posao od osam sati. Iz Srebrenika putuje u Gradačac, zbog čega joj odusustvo od kuće zahtijeva još dodatih sat i po vremena.
– Dani mi počinje u pet sati ujutro, spremam se za posao, a 45 minuta kasnije budim i djecu, spremam ih za vrtić, odnosno boravak kod tete i već do pola sedam ujutro smo van kuće. Kući smo obično oko 17 sati, i tada nastupa ludilo. Prvo dojim bebu, pa onda brzinski ručam, potom slijedi dječiji popodnevni drijemež kojeg još nije izbacio. Tih sat i po do dva koji mi ostanu obično iskoristim ili da nešto nabrzinu uradim po kući ili jednostavno provodim vrijeme s njima – opisuje nam Zineta svoju svakodnevicu.
Majka jednogodišnjih blizanaca Leona i Noaha i direktorica marketinga u kompaniji „Internacional Health“ u Sarajevu Berina Stambol ovog mjeseca se nakon porodiljskog odsustva vratila svojoj karijeri.
– Na posao sam se vratila nakon isteka zakonski propisanog porodiljskog odsustva od godinu. Iskreno, nedostajao mi je posao i radne kolege, tačnije prijatelji – govori Berina i dodaje:
– Bila sam presretna kada sam se vratila u radno okruženje, jedva sam čekala sjesti u svoju kancelariju, ali i popiti kafu s kolegama. Uvijek sam bila veliki radoholik i uživam raditi svoj posao. Tako da je ovo nešto što me čini posebno sretnom.
Odvajanje od sinova kao i svakoj majci po povratku na posao je teško palo.
– Imam sreću da imamo našu dragu dadilju, teta Indiru koja je s nama od prvog dana kada smo došli iz bolnice. Zato, kada idem na posao znam da uz nju Leon i Noah imaju svu pažnju ovog svijeta. Ogromna je ljubav između njih. To mi je kao majci mnogo pomoglo, da znam da su u sigurnim rukama – otkriva nam.
Kako njen posao zahtijeva prisustvo od osam sati, malo joj vremena ostane slobodno, ali se uvijek trudi da ga provede sa svojim dječacima i suprugom.
– Svu pažnju i mnogo ljubavi posvjećujem samo njima. Naravno da se povratkom na posao preda mnom stvorio jedan novi izazov, kako stići sve? Ali mislim da je sve samo stvar dobre organizacije i dogovora. Za sada uspijevam skoro sve.
Za razliku od Zinete i Berine, koje su porodiljsko odsustvo koristite upravo onoliko koliko je propisano Zakonom, TV voditeljica Ljubica Katava Crnogorčević na posao se vratila kada je njena dvogodišnja kćerkica Iris imala samo dva mjeseca.
– S obzirom na to da mi „Loto“ koje sam u tom trenutku vodila nije oduzimalo više od jednog dana u sedmici, osjećala sam se spremnom i prijalo mi je da tih nekoliko sati imam samo za sebe. Iskreno, vratila sam se kada sam osjetila da sam spremna za to, a s Federalnom televizijom imam veoma dobru saradnju i mogla sam birati taj trenutak – kaža Ljubica.
Kako je imala lijepu trudnoći, dani Ljubicinog oporavka nakon porođaja nisu dugo trajali, pa je za kratko vrijeme uspjela da se uklopi u svoje svakodnevne obaveze i da se navikne na majčinske.
– Upravo zbog toga mi nije teško palo da se vratim svom poslu, a iskrena da budem – malo sam se i uželjela televizije i voditeljskog posla. Svakako da je teško prvi put kada ostavite svoju bebu, pa makar i na nekoliko sati. Osim te neraskidive veze između majke i djeteta, pogotovo u prvoj godini njegovog života, prvi put kada se odvojite od bebe stalno osjećate strah i pitate se da li je dobro, fali li joj nešto, da li sluša. Čak vam u tim situacijama nije dovoljno ni to što znate da je u sigurnim rukama kod supruga, ili bake i djeda. S vremenom shvatite da je to normalno i da ne postoji razlog da se brinete toliko – navodi Ljubica.
Njen prvi radni dan, otkriva nam, bio je neobičan.
– „Čudno“ je riječ koja najbolje opisuje kako sam se osjećala taj dan. Stalno sam imala osjećaj da mi nešto fali ili bolje rečeno neko – moje dijete. I u mislima sam se pitala, šta li Iris sada radi, da li je fino jela, spavala, da li sam mami ostavila sve što bi Iris u tom periodu trebalo. Naravno, jedva sam čekala da završim posao kako treba i da dođem da je zagrlim. Tek tada shvatite koliko ste vezani za to maleno biće i koliko vam nedostaje kada ste razdvojeni, pa makar i na nekoliko sati.
Potpuno porodiljsko bolovanje nakon rođenja kćerke Ajlin iskoristila je i fitness instruktorica i profesorica na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja u Sarajevu Lejla Šebić.
– Nakon moje druge trudnoće koja se desila u zrelijoj životnoj dobi odlučila sam da iskoristim u potpunosti porodiljsko odsustvo od godinu. Nisam nigdje žurila jer nije ni bilo potrebe. Ostvarila sam se u profesionalnom smislu, postala redovni profesor na Fakultetu sporta i tjelesnog odgoja i imala sam silnu želju da u potpunosti uživam svaki trenutak sa mojom djevojčicom. Interesantno je napraviti usporedbu s mojom prvom trudnoćom prije nekih 16 godina, kad sam bila mnogo mlađa. Karijera mi je bila bitna i jednostavno sam žurila da sve stignem. Radila sam na izradi magistarske teze i željela sam u istoj godini da postanem mama i magistar. Na posao sam se vratila nakon pet mjeseci – govori.
Kako bi uz kćerkicu bila što više, ali i zbog činjenice da se od nje teško razdvaja, Lejla odbija sva poslovna putovanja, stručna usavršavanja i sve što bi je na nekoliko dana odvojilo od nje.
– Organizacija vremena, postavljanje prioriteta u životu su jako važni. Sport mi je u tome mnogo pomogao, navikla sam ne gubim vrijeme na nebitne svari, da postavim jasne ciljeve i da ih brzo ostvarim – govori Lejla.
Povratak s porodiljskog u mnogo slučajeva određuje i priroda posla kojim se novopečena mama bavi. Pjevačica Nikolina Kovač, koja će uskoro roditi svoje drugo dijete, upravo zbog profesije nije imala tipično odsustvo nakon rođenja sina Nikolaja.
Kompletnu priču čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
