Iako se rado odazvao pozivu da govori za naš magazin, susret s Goranom Bogdanom zbog njegovih mnogih poslovnih obaveza nije bilo lako dogovoriti, ali smo uspjeli. Sreli smo se u Rovinju, na nedavno završenom Weekend Media Festivalu, gdje je bio jedan od panelista. Kao i mi, ni Goran nije mogao odoljeti niti ostati ravnodušan na ljepotu Istre, otkriva nam da bi jednog dana volio živjeti na moru, možda baš ovdje, u nekoj kamenoj kućici.
Ovaj rođeni Hercegovac, jedan je od najtraženijih hrvatskih glumaca, no publika ga jednako voli i poštuje u cijeloj Regiji. Na nedavno završenom Sarajevo Film Festivalu publika je imala priliku gledati ga u ulozi Mustafe Golubića, i to premijerno prikazanoj epizodi druge sezone „Senke nad Balkanom“.
Osim u našoj regiji, Goran je uspješno karijeru gradio i u inozemstvu. Izuzetno je cijenjen u stranim produkcijama, američkoj i britanskoj, a 2018. godine, zbog uloge svećenika u filmu „Agape“ Branka Schmidta, proglašen je najboljim evropskim glumcem na 19. Festivalu del Cinema Europeo.
Nakon brojnih angažmana u stranim produkcijama i iznimnim serijama poput “Posljednji panteri”, “Fargo”, “Uspjeh” i drugih, Goran Bogdan nedavno je u Walesu snimao film radnog naslova “Concrete Plans”. Pitamo ga kakva je razlika u poslu, u domaćim i inozemnim prilikama?
– Novac je najveća razlika, oni imaju mnogo više nego mi. I novac pokreće stvari u vezi s tom industrijom. Automatski su bolje produkcije, veće… Ima se više vremena za stvaranje, na koncu, novac stvara vrijeme. To je možda najveća razlika – govori.
EKONOMIJA I GLUMA
Iako je gluma njegova najveća ljubav, Goran je prvo završio Ekonomski fakultet u Zagrebu, a tek poslije Akademiju dramskih umjetnosti.
– Zašto ekonomija? I nemam neke odgovore na to. Ekonomija je bila fakultet nakon srednje škole, da se upiše nešto, pa sam je i zavolio. Nije to bila neka velika odluka, neka razumna. To je prosto bilo rahitično i sporadično. A glumu sam izabrao jer sam je volio i htio njome da se bavim – kaže nam Goran.
Veoma je jasno da mu se prva ljubav itekako isplatila, ali i donijela svjetsku slavu.
– Od glume se može živjeti, ali zavisi šta radite. U pozorištu je teško, ali od filma se može. To je vani veoma unosan posao, kod nas je daleko od toga, ali može. Mislim da se niko nije obogatio od glume, a mora se i voljeti – kaže i dodaje:
– Moje prve uloge desile su se mnogo prije upisa ekonomije. I sve vrijeme dok sam to studirao bio sam u amaterskim pozorištima u Zagrebu.
Iako je rastao na daskama koje život znače, danas mu je, ne krije, draži film. Ipak, bilo je perioda kad je pozorište bilo na prvom mjestu. Ovisi to sve, priča nam, o ulogama koje igra. Svaka nova je i novi izazov.
– Meni je izazov uvijek neka teža i luđa uloga koju trebam igrati. Što me i zanima i čemu i težim u karijeri. Sa svim što radim, nastojim da idem naprijed.
Osim glume, Goranova velika strast je i literatura.
– Volim mnogo da čitam. Kao mali sam bio veliki filmofil, tako da su meni knjiga i film sve što mi treba da me ispuni. Razmišljao sam o pisanju i režiranju, volio bih se okušati na tom polju. Možda sam još preplašen pa se ne osjećam spremno, a i sad imam previše posla pa i fizički nemam kad – otkriva nam.
Photo: Josip Regovic/PIXSELL
Kompletnu priču čitajte u printanom izdanju magazina Azra.
