Veliki sam ljubitelj sedme umjetnosti i godišnje odgledam od 150 do 200 filmova. Prijatelji me često pitaju: kako, kada stigneš – ali zaista dobar film je jedna od mojih velikih ljubavi. Pogledam ponekad i blockbuster, ali rijetko mi se svidi nešto od toga. Preferiram evropsku kinematografiju mada sam, recimo, u kinematografijama Latinske Amerike i Azije otkrio neke odlične naslove
FILM
Zadnjih godina posebno volim Špance, Dance i Šveđane. Film koji ću preporučiti dolazi iz Skandinavije, „Čovjek zvani Ove“, koji je režirao Hannes Holm, baziran na istoimenoj knjizi Fredrika Backmana s fenomenalnim Rolfom Lassgardom u glavnoj ulozi. „Čovjek zvani Ove“ je priča o sitničavom i mrzovoljnom samcu, penzioneru, koji svima pronalazi mane i želi uvesti kruta životna pravila u naselju gdje živi. Zajedljiv, u svađi sa svima, a najviše sam sa sobom, odlučuje sebi oduzeti život, jer bez žene, djece i prijatelja život i nema smisao. No, nikako mu ne polazi za rukom, jer u tom činu ga stalno neko smeta, a posebno nove komšije koje se upravo useljavaju u kuću prekoputa. Njihov pristup Oveu polako ga mijenja i skidaju s njega tvrdu ljušturu koje su mu stvorile životne tragedije: smrt majke, pogibija oca, saobraćajna nesreća u kojoj njegova voljena supruga ostaje invalid i gubi njihovo dugo očekivano dijete. Ovo je priča o ljudima oko nas koje često, zbog njihovog ponašanja, osuđujemo bez da znamo šta je razlog njihovog gnjeva, nesreće, frustracije. Ove je samo jedan od njih. Volim ovaj film, jer u fokus stavlja univerzalne ljudske vrijednosti koje svačiji život mogu iz korijena promijeniti.
KNJIGA
– Ako govorimo o najdražoj i onoj kojoj se često vraćam, to je „Ubiti pticu rugalicu“ autorice Harper Lee. Mnogo važnije od Pulicerove nagrade, koju je dobila za ovaj američki klasik, jesu poruke i promišljanja njenog gospodina Finchera na kojima su stasale generacije širom svijeta. Ali, ovom prilikom ću preporučiti roman jednog bh. autora – Almira Alića „Godina pacova“. U knjizi metaforičnog naziva, kroz priču jednog sarajevskog taksiste, Alić precizno secira postratno bosanskohercegovačko društvo i piše o događajima koji se svakodnevno dešavaju oko nas. S mnogo humora i lucidnosti, što je odlika i njegovih prethodnih romana, Alić ukazuje na probleme koji će se dešavati sve dok našim društvom budu vladali „pacovi“.
MUZIKA
Muzika je moj život i zaista mi je teško govoriti o samo jednoj ploči, jednom albumu. Svi koji me poznaju znaju da sam veliki Arsenofil i da su mi pjesme Arsena Dedića uvijek najdraže. Ali, ako govorimo o albumu, konceptu, izvedbi i muzičkoj i vokalnoj – onda je to „Dnevnik jedne ljubavi“ Josipe Lisac. Taj album, koji je za Josipu napisao Karlo Metikoš, i nakon 40 godina zvuči svježe i moderno. Omot koji je kreirao Ivica Krajač jedan mi je od najdražih ikada. Energija koja je isijavalja iz ekipe koja ga je stvarala, morala se nekako prenijeti i na taj vinil. Mnogi su kasnije pokušavali konceptualno zaokružiti album kako su to radili Josipa i Karlo, ali nikome nije pošlo za rukom. „O jednoj mladosti“, „Sreća“, „Slučaj naš“ … takve pjesme nemoguće je ponovo stvoriti.
SERIJA
Serije su format koji očito preuzimaju primat. Čak su se počele prikazivati i na filmskim festivalima. Obožavam vikende zimi kada ne mičem iz krevete i za dan-dva pregledam cijelu sezonu neke od serija. U nizu zaista sjajnih serija, moja preporuka ide za „Borgen“. Danska serija, politički triler, prati streloviti uspjeh dame, odlična Sidse Babett Knudsen, koja od marginalne političarke male stranke postaje premijerka Danske. Sprega PR-a, medija i intriga drži vas prikovanim za ovu seriju. Borba za političku moć i prevlast je nešto što svi danas živimo, bili dio političkog miljea ili ne. Ova serija meni je bila posebno važna zbog aspekta posla kojim se danas bavim, odnos s javnostima, brendiranje osobe/kompanija i njihova vidljivost u medijima, kreiranje javnih nastupa, imidž u javnosti.
DOGAĐAJ
Ako smo u okvirima Bosne i Hercegovine, onda je to bez razmišljanja Sarajevo Film Festival. To su dani u godini kada grad, u kojem živim već 20 godina, ima neki poseban šmek i energiju. Tih dana uspijem odgledati i nešto od filmova, ali mnogo su mi bitnija druženja, prijatelji koji dolaze sa svih strana, kolege s kojima sam i sam radio na ovom i nekim drugim festivalima u Regiji. Imao sam zadovoljstvo nekoliko godina doživjeti taj festival iznutra, kao autor televizijskih emisija i domaćin na festivalskom Crvenom tepihu. Niko nam nije doveo toliko svjetskih zvijezda u Sarajevo kao SFF i to treba poštovati.