Prošle sedmice bh., ali i svjetska javnost ostala je šokirana fotografijama koje su pokazale na koji način su tretirani štićenici u Zavodu za zbrinjavanje mentalno invalidne djece i omladine Pazarić u Sarajevu. Na fotografijama koje je parlamentarna zastupnica Sabina Ćudić pokazala pred zastupnicima Federalnog parlamenta te ih potom dostavila i u medije, vidi se kako su štićenici, među njima mališani i adolescenti, satima vezani za namještaj i radijatore. Dan nakon toga, brojni građani, Sarajeva, Tuzle, Zenice, Mostara okupili su se na mirnim protestima te tražili humanije uslove za sve institucije u koje se smještaju djeca s poteškoćama. Ovaj slučaj u fokus je stavio sve porodice koje imaju djecu s psihofizičkim poteškoćama. Obično su one zaboravljene i nerijetko izložene predrasudama.
Šta znači život s psihofizičkim poteškoćama najbolje znaju majke te djece, koje svakodnevno čine sve da im olakšaju život uprkos dijagnozi. Upoznali smo tri heroine: Mirsadu Begović, Majdu Suljović i Nailu Njemčević iz Sarajeva, koje, osim što se brinu o svojoj djeci, također se trude da budu ruka pomoći i u borbi za prava svakog djeteta. Svaka u svojoj brizi, traži pomoć države i bolji sistem, jer njihove ruke su zavezane u ovoj životnoj borbi. Svojoj djeci, priuštile su sve, koliko su mogle, ali na podršku, kažu, već godinama ne nailaze. Dan nakon razgovora proveli smo s njima jedno cijelo popodne, upoznali njihove mališane, uživali u zajedničkom fotošutingu i uvjerili se da svako dijete, neovisno o tome da li odrasta s psihofizičkom poteškoćom, ili je potpuno zdravo, treba ljubav i pažnju. Oni su lijek za svako stanje i prepozna ih svako biće. Naročito ako je iskreno.
POTREBNI SU DNEVNI CENTRI
Mirsada je majka troje djece. Njen najmlađi 17-godišnji sin Ilhan stopostotni je invalid. Ne hoda, ne priča, niti se u jednom trenutku odvaja od majke.
– Sve je počelo 2002. godine, kada sam ostala trudna s Ilhanom. To je bilo nešto najljepše što nam se desilo u životu, treća trudnoća… Uredno je protekla, radovali smo se, zamišljali naše treće dijete, kakvo će biti, djeca se veselila, pripremali smo stvari… Došao je i taj dan, međutim, greškom doktora, koji nisu reagirali kako treba, jer nisu htjeli da urade carski rez, a on je išao karlično, zaglavio se i došlo je do izlijevanja krvi u mozak, hematom na centru za ravnotežu ga je oštetio – prisjeća se Mirsada na početku razgovora za „Azru“, dodajući da im to doktori nisu odmah rekli te da su ona i beba već narednog dana bili otpušteni kući.
Dok su čestitke povodom rođenja sina stizale sa svih strana, Mirsada i njena porodica su bili zbunjeni, nisu znali šta da kažu.
– Ne znam kako da saopćim drugima da nešto nije u redu s djetetom, jer ja sam znala. Majčinski instinkt. Sutradan smo ga odveli u bolnicu gdje se rodio, rekli su nam da je sve uredu, da je beba sitna, ja krupna, da treba da se navikava da doji. I dalje sam znala da nešto s djetetom nije uredu. Vratili smo se kući, bila sam očajna, plakala, ali onda smo odlučili da odemo u drugu bolnicu. Kada su ga doktori vidjeli, odmah su ga ostavili na intenzivnoj u inkubatoru. Saopćili su mi da je možda dobio sepsu, meningitis. Neke strašne dijagnoze, od kojih sam ja odmah pala u nesvijest. Poslali su me kući, nikakvu podršku nisam imala, osim muža i porodice – govori hrabra majka, kojoj je u tim trenucima bilo teško objasniti sinu i kćerki kako s njihovim malim bratom nešto nije uredu.
Cijelu priču čitajte u aktuelnom izdanju magazina “Azra”
