Zaista sam se zaljubila u lik Azre, veoma je snažna, proživljava tešku životnu tragediju i izuzetno me dirnula njena borba
Serija koja je ove zime bh. gledatelje prikovala za male ekrane je “Azra”. Ljubavna priča glavnih protagonista, ali i životna iskušenja junakinje Azre Güneş, kćerke najpoznatijeg kebabdžije u Turskoj, doprinijela je njenoj popularnosti. Azra je odrasla okružena bogatstvom, no ono joj ništa ne predstavlja, te joj se život nakon očevog bankrota i smrti u trenu promijeni. Razlog zbog kojeg je prihvatila ulogu, Alina Boz je vidjela u scenariju, koji ju je, kaže, osvojio pri prvom čitanju.
– Zaista sam se zaljubila u lik Azre, veoma je snažna, proživljava tešku životnu tragediju i izuzetno me dirnula njena borba. Umjesto da plače, bira borbu. Mislim da smo u tome vrlo slične – kaže Alina.
U pauzi snimanja, 21-godišnja glumica uči engleski jezik. Radne navike su joj u krvi, u intervjuima za turske lifestyle magazine rado ističe kako je rano sazrela, te da je uvijek bila okružena iskusnijim saradnicima.
Život u Rusiji
Alinina majka Olga je ekonomista, Ruskinja je, a otac turistički vodič, porijeklom iz Bugarske. Živjela je u Rusiji do svoje sedme godine, da bi se, 2005., s porodicom preselila u Istanbul, gdje je njen otac dobio posao. Imala je devet godina kad je počela pohađati časove glume.Iako je njen dom danas u Turskoj, rado se sjeća djetinjstva provedenog u Rusiji.
– Mislim da sam imala dva djetinjstva, jedno je bilo u Rusiji, a drugo u Turskoj. U Rusiji sam živjela na selu, tako da sam odrasla s dubokom spoznajom kulture zajedništva i onoga što se zove komšiluk. Nakon što je preminula moja baka preselili smo se u Moskvu i od tada smo mnogo putovali. Moj rođak je tamo i on mi je ujedno i jedini prijatelj iz Rusije. Sjećam se naših zajedničkih uličnih igara. Imala sam zaista vrlo kreativno djetinjstvo, bez telefona i tehnologije. Ono se nije mnogo promijenilo mojim dolaskom u Tursku. Živjela sam u Avcılaru. U početku nisam znala jezik, pa je bilo podsmijeha, ali sam se s vremenom sprijateljila sa svima. Vozili smo se biciklima do ponoći. Škola i dom bili su vrlo blizu, a mi smo bili slobodna djeca.
Svoj pomalo nevjerovatan glumački put počela je 2010. godine zahvaljujući Djeda Mrazu.
– Bila sam u jednom trgovačkom centru u dječijoj igraonici i gledala predstavu s Djedom Mrazom iz prvog reda. Prišao mi je čovjek prerušen u Djeda Mraza i rekao da sam jako slatka i da bi me mama trebala upisati u agenciju za dječije manekene. Tako sam uz pomoć agencije počela glumiti u seriji „Tuđi život“ – sjeća se Alina.
Osim glume, pohađala je i školu za pilota, no, umjetnost je na kraju, ipak, prevagnula.
– Dugo sam pohađala satove glume, nekih pet ili šest godina. Smišljali smo dječije igre. U osmom razredu, napustila sam pozorište. Htjela sam pohađati neku ambicioznu srednju školu. Što sam više bježala od glume, to me više pozorište privlačilo, gluma mi nije dala mira. I jednog dana, zaista iznenada, rekla sam roditeljima da želim položiti ispit za talente u Srednjoj školi „Mimar Sinan“. Bila sam spremna, išla sam na predavanja dva mjeseca, ispit sam položila, ali u školu nisam otišla, jer je bila predaleko od kuće. Tada mi je na um pala ideja da postanem pilot. Htjela sam biti vojni pilot. Ja sam blizanac i moja mašta je bezgranična. Idem za idejom koja mi sine u glavi. Tako sam odlučila krenuti u školu za pilote koju je osnovao otac mog prijatelja.
Počela je glumiti još u djetinjstvu, a zbog toga što je bila stalno okružena onima koji su mnogo stariji od nje i sama je morala rano sazrijeti.
– Svidjelo mi se što sam bila na setu i učila od iskusnih glumaca. Silno sam željela da izađem iz škole i krenem u akciju. Sigurno je da mi ovo okruženje omogućilo da brzo sazrijevam. Naučila sam posao. Oduvijek sam znala da radimo ozbiljan posao. Obično se družim s ljudima koji su uvijek zreliji i ustaljeniji. Moj menadžer Ece je i moj najbolji prijatelj.
Kompletnu priču čitajte u aktuelnom broju magazina Azra.
