Prema podacima profesora sa Univerziteta u Sydneyu, Chrisa Dickmana, 480 miliona divljih životinja stradalo je proteklih dana u požarima koji su zahvatili Australiju. Mnoge od njih umrle su direktno od plamena, dima ili vrućine, a mnoge usljed gubitka domova i izvora hrane. Iako je brojka od gotovo 500 miliona stradalih životinja porazna i zastrašujuća, mnogi vjeruju da je čak i veća.
– Nećemo znati ništa sigurno dok stručnjaci ne počnu procjenjivati ??štetu nakon završetka požarne sezone – što je za otprilike mjesec – kaže novinarka Nat Geoa, specijalizirana za divlji životinjski svijet Australije.
Potresne fotografije
Potresne fotografije iz Australije na kojima se vide domovi i hektari zemlje kako nestaju u plamenu, te spasioci i obični građani koji trče u pomoć da spase nesretne životinje, ukazale su na razornu moć prirode ali i da humani ljudi postoje i da su spremni skinuti svoju odjeću i ući u vatrom zahvaćenu šumu ne bi li spasili život malenoj koali.
– Stala sam s biciklom i ona mi je odmah prišla, dosta brzo za koalu, dala sam joj vodu iz svih naših boca i ona se čak i popela na moj bicikl. Niko od nas nije tako nešto nikad dosad vidio – ispričala je Anna Heusler za 7news.com.au.
Australska ministrica okoliša Sussan Ley kazala je da je do 30 posto koala nestalo u požarima pogođenim područjima New South Walesa, što je gotovo 2.000 koala.
Kako piše “Forbes”, nedavni požari, zajedno s dugotrajnom sušom i krčenjem šuma, uzrok su, prema riječima stručnjaka, „funkcionalnom izumiranju“ koala.
Funkcionalno istrebljenje se dešava kada populacija postane toliko ograničena da više ne igra značajnu ulogu u svom ekosistemu, te kada populacija više nije održiva. Iako neke jedinke mogu da se razmnožavaju, ograničen broj koala dugoročnu održivost vrste čini malo vjerovatnom, a životinje veoma podložne bolestima.
Krčenje šuma i požari uništavaju glavni izvor prehrane koala, stablo eukaliptusa. Odrasla koala dnevno pojede do dva kilograma lišća eukaliptusa, koji im je glavni sastojak u ishrani.
Da bi se biljke eukaliptusa oporavile poslije požara, potrebno je nekoliko mjeseci, što ne ostavlja prikladan izvor hrane za ove životinje, tako da mnoge umiru od gladi. Bolnica za koale „Port Macquarie“ sakuplja donacije kako bi pomogla u liječenju povrijeđenih koala. Do danas je prikupljeno 1.330.000 australijskih dolara od trideset hiljada donatora.
Dio njihovih napora je da se postave stanice za piće za životinjice u područjima koja su opustošena požarima. Sredstva će se također koristiti za „Arku koala“, odnosno utočište za koale povrijeđene u požarima.
No, koale nisu najugoreženija vrsta u Australji, već šišmiši, koji ovih dana masovno umiru od australske rekordne vrućine.
Bebe šišmiši
30.000 ih se smjestilo u Yarra Bend parku, u srcu Melbourna, gdje su proveli sasvim normalno rano proljeće. U septembru i oktobru, proljetno vrijeme u Australiji vrijeme je kad se porađaju. Mnogi šipmiši su se stoga vratili u park nakon zimskih migracija obalom. Ženke su na svijet donijele mlade, i sve se u njihovom životu odvijalo prema standardnoj rutini, a onda je užas počeo. Nesposobni da prežive ekstremnu, nemilosrdnu vrućinu koja je zahvatila Melbourne 4.500 šišmiša je umrlo u spomenutom parku, te je tako broj stanovništva u parku smanjen za 15 posto. Šišmiši dijele sudbinu divljih životinja širom Australije, te u fokus stavljaju činjenicu da ekstremne vrućine, za neke vrste mogu biti jednako smrtonosne kao i vatra.
Velike i male, brze i spore, endemske životinje u Australiji postaju žrtva toplotnih valova i požara koji se šire neviđenim razmjerama. Ovo je najtoplije i najsušnije ljeto u Australiji u njenoj historiji. Kako se naš planet zagrijava, požari velikih razmjera postaju sve učestaliji, a sezone paljevina i bura duže.
– Za leteće sive glave koje je Međunarodna unija za zaštitu prirode klasificirala kao osjetljive na izumiranje, događaj u parku Yarra Bend nije usamljen primjer. Kolonija u Adelaidi pretrpjela je još gore stradanje, gdje je nekoliko hiljada beba šišmiša umrlo od ekstremnih vrućina u periodu između novembra i jauara – napominje, između ostalog, Justin Welbergen, vanredni profesor ekologije životinja na Univerzitetu Western Sydney i predsjednik Australskog društva šišmiša.
Bebe šišmiši rođeni 2019. godine, bili su i suviše mladi i ranjivi da bi se odbranili od velike vrućine i ekstremnih požara, koji su zahvatili cijelu istočnu obalu Australije – njihovo glavno stanište.
Da bi razumjeli kako ove male životinje umiru, valja razumjeti da je dan šišmiša u toplinskom valu neumoljiv. Do 5:30 sati ujutro, kako se primiče zora, slijepi miševi se vraćaju na svoja stabla nakon što su proveli noć hraneći se nektarom i voćem. Do osam sati ujutro, u njihovim skloništima postaje veoma vruće, šišmiši tada pomjeraju svoja krila kao ventilator, ne bi li se ohladili. Do podneva se iscrpljuju, a temperature se i dalje penju. Šišmiši počinju dahtati, što ubrzava dehidraciju. U tom trenutku im samo treba rijeka, da se rashlade, ali kako doći do nje u takvim uslovima? To bi nama ljudima izgledalo kao da trčimo do trgovine usred toplotnog vala. Osim toga, letenje oduzima energiju, a nakon što se iscrpe i dehidriraju, jednostavno ostaju nepomični, ogorčeni i počnu paničariti, te pokušavaju pronaći hladno mjesto. Majke će svoje bebe prebaciti na grane i odvojiti se od njih tražeći hladnije stablo. Priroda šišmiša je takva da slijede jedni druge, ukoliko jedan primijeti drugog, odmah počnu ostalima signalizirati da je pronađeno utočište, te se tako počnu zbližavati.
Iako su neke uspjeli spasiti, 4.500 ih je umrlo. Zbog velikih vrućina akcije spašavanja nisu uvijek moguće, pa šišmiši padaju na zemlju s drveća i umiru.
Vrući dani koji uzrokuju smrt šišmiša uobičajeni su u parku Yarra Bend.
– Uvijek smo zabrinuti zbog toplotnih događaja. Nećete proći preko ljeta bez stvarno vrućih dana. Prošlog ljeta, uginulo je nekoliko stotina šišmiša. Jedno je istraživanje otkrilo da je između 1994. i 2007. u Australiji u ekstremnim vrućinskim okolnostima umrlo otprilike 30.000 letećih lisica.
Vrući dani koji uzrokuju smrt šišmiša uobičajeni su u parku Yarra Bend. Nacionalno istraživanje iz maja 2019. procijenilo je da u Australiji ima otprilike 589.000 šišmiša, odnosno letećih lisica sive glave. Iako je njihov broj sada velik, suočavaju se i s brojnim prijetnjama, od rutinskih ekstremnih vrućina do zapletanja u gradskoj infrastrukturi, kao što su mreže i bodljikava žica, te uznemiravanja stanovnika koji ih vide kao štetočine.
AFP
Šišmiši su nomadske životinje. Većina ih se trenutno nalazi u požarnim područjima. Mnogi putuju zimi na sjever, ukorjenjujući se u šumama duž obale.
U požarima je od septembra uništeno više od četiri miliona hektara rastinja u pet australskih država, dok je život izgubilo osam osoba.
Australska vlada izdala je uredbu kojom savjetuje ekipe koje se bore protiv požara da ubiju mladunčad kengura i koala koja su ostali “siročad”i koje pronađu na terenu.
Vatrogasci su pronašli brojne izgorene i povrijeđene životinje, no vladin dokument “The Victorian Response Plan for Wildlife Impacted by Fire” (Plan djelovanja za divlje životinje pogođene požarima u Viktoriji) navodi da rehabilitacija ovih malih bića nije moguća.
Vlada opravdava odluku tvrdnjom da ove životinje trebaju dugoročnu njegu i ne mogu biti uspješno vraćene u divljinu. U dokumentu se opisuju metode eutanazije, koje uključuju smrtonosnu injekciju, tupe udarce i pucanje.
Ipak, i pored ovih tvrdnji, aktivisti tvrde da su uspjeli odgojiti bebe koale i kengure i vratiti ih u divljinu.
Nikki Medwell, radnica u skloništu za životinje Rex Box Wildlife Shelter, kaže da su očajni zbog ovoga i tvrde da vlasti, zapravo, ne rade ništa da spase endemske vrste:
– Čini se da misle da životinje kojih ima mnogo, kao što su kenguri i koale, nije neophodno spašavati. Nema veze što su prošli pakao i spaljeni su, ako ih nađemo, sad ih trebamo udarati? I to koale za koje kažu da su na rubu izumiranja – govori ona.
Iz australskog Odjela za okoliš brane dokument, te kažu kako su savjeti otvoreni za razmatranje. Kažu da mladunčad kengura, koji nemaju krzna, oči su im zatvorene, a uši i dalje spuštene prema dolje, zaista trebaju biti eutanizirani, a svaki drugi slučaj se treba “zasebno procijeniti”.
Odjel traži da se vodi evidencija o ubijenim, ali i o spašenim životinjama, te se očekuje da će uskoro objaviti brojke – koliko su ih ubili, a koliko spasili.