Facebook, Instagram, Twitter, blogovi, chat sobe, e-pošta, Internet, upoznavanje s novom tehnologijom izazov je za većinu roditelja, učitelja i mladih radnika, ali čuvanje djece od njih ipak je mnogo veći. Tehnologija se mijenja i ušla je u sve pore života današnjeg čovjeka. Već živimo s generacijom koja nijedan dan svog života nije provela bez interneta. Borba s izazovima koje nose može biti teška, ali dijete treba znati i pripremiti kako da koristi društvene mreže i profile. Opreza nikada dosta kada je o internetu riječ jer osim što se dijete može povezati s nepoznatim osobama, isto tako se i razne osobe mogu povezati s njim. Stoga je važno da roditelji s djetetom učine prve korake kada je riječ o plivanju morima društvenih mreža, jer će tako imati najbolji uvid u sadržaje s kojima se susreće. Svijet je toliko digitaliziran da više nije ni moguće držati mlade podalje od nove tehnologije. O načinu na koji su odgajali ili odgajaju svoju djecu u digitalno doba, razgovarali smo sa Suzanom Huseinbegović.
– Evidentno je da da je danas jako teško odgojiti dijete zbog sve većeg priliva spoljašnjih faktora koji negativno utječu na odrastanje. Gotovo da ne postoji tabu tema u bilo čemu, preko novih pravaca muzike koji propagiraju jedno društveno dno direktno pozivajući na blud, nemoral, nasilje, delikvenstnost otovrenih društvenih mreža gdje su djeci od pet ili šest godina dostupni sadržaji koji nisu prikladni ni za starije.Dakle, ono što konkretno primjenjujem kod svoje djece (što ne znači da je provjereno dobra formula, ali rukovodim se srcem i vjerom da će uroditi plodom), je da im dam dobar primjer. To znači da otkad imam dvije kćerke sebe nadograđujem boljim odnosom sa komšilukom, sestrom, majkom, svekrvom, prijateljima i mužem. Nesumnjivo je da su djeca spužve koja mnogo više informacija upija gledajući nego slušajući suhoparne definicije o finim normama ponašanja koje im mi roditelji stalno ponavljamo. Verbalni razgovor je naravno jako bitan i dobar dio dana, Eldin i ja provedemo razgovarajući sa curicama o svemu što ih u ovom uzrastu zanima, uvažavajući njihovo mišljenje i tretiramo ih kao ozbiljne. Ti razgovori pomažu da izgrade samopoštovanje koje je jako bitno od malih nogu razvijati kod djece da kasnije ne bi imale problem sa samopouzdanjem koji mi često imamo jer smo rasli u takvom društvenom ambijentu gdje roditelji gotovo nimalo nisu shvatili svoju djecu od straha da se „ne pokvare“, ali nas zato s kritikama nisu štedjeli kad god smo ih zaslužili. Razgovor i dijalog su uvijek dobra opcija, mada ponavljam sve ono neverbalno što svakodnevno djeca na nama primjećuju je zapravo onaj modus po kojem će se i oni sami sutra ponašati. Zato vrlo često vaspitavajući našu djecu, prevaspitavam i samu sebe. Naoružavam se strpljenjem, tolerantnošću, ali i jasno zacrtanim mjerama i ograničenjima preko kojih se ne prelazi. Djeca moraju znati granice, ali ih prije njih moramo znati i sami. Iskreno ne znam šta će ih dočekati za 20 godina, ali se srcem nadam da ćemo ubirati plodove zdravog usmjerenja i čvrstih temelja koje smo ugradili u odgoj naše djece. Svaki roditelj će se složiti da je ovo najodgovorniji posao koji imamo, ali da se isplati svakog pokidanog živca, svake neprospavane noći i svake suze jer kada u dijete uložimo ljubav i vrijeme, vjerujem da nas samo to isto može dočekati u za 20, 30, 40 godina – kaže Suzana.
